Bivši ustaša, kako sam sebe naziva, Drago Pilsel, napisao je, 4.12. 2019., svoju prvu kolumnu u, kako reče, „najvažnijem dnevnom listu na Balkanu“, u beogradskoj Politici – „Ja, sin ustaša, kažem vam: Pokajmo se i pomirimo se“…
Tema su mu srušene pravoslavne crkve u vrijeme velikosrpske agresije na Hrvatsku. Za primjer je uzeo „do temelja miniranu crkvu u selu Kućanci, općina Magadenovac, nedaleko Donjeg Miholjca“, u prosincu 1991.
Piše da je ovo selo bilo „daleko od fronte“, a da je miniranje ovog pravoslavnog hrama nosilo poruku Srbima: „Mi vas ovdje ne želimo“.
Dalje melje kako je prigodom obnove ove crkve, obraćajući se vjernicima, patrijarh Irinej, kazao: „Obnovili smo hram i nadamo se da će se ta obnova prenijeti na sve narode ovog područja. Želja je da zla vremena zauvijek ostanu iza nas i da se ne ponove nigdje i nikada. Obnova ovog hrama je i obnova međusobnog povjerenja i života.“
Da, to je „pjevao“ taj isti Irinej, koji na čelu Srpske pravoslavne crkve želi zaustaviti kanonizaciju blažeg Alojzija Stepinca, što nije ništa drugo nego dio nove velikosrpske politike (mržnje). Pored toga, Irinej neprestano ističe da je hrvatska država nasljednica kvislinške Pavelićeve NDH. Na taj način Srbi nas ponovo vraćaju na početak devedesetih godina. Tako su vrištali i 1991. te poticali svoju braću, pomozbog junake, da što jače opale po Hrvatskoj i Hrvatima. Rezultat toga bila je srpska (jugoslavenska) agresija na Republiku Hrvatsku. Ove godine obilježavamo 28 godina od početka ubijanja, rušenja, protjerivanja, paleža, krađa i sličnoga, svega što hrvatski diše. Zahvaljujući Bogu i hrvatskom narodu, odnosno braniteljima, na čelu s prvim hrvatskim predsjednikom dr. Franjom Tuđmanom, dobili smo rat, ali, kako se čini, ponovno ga „gubimo“ za tzv. zelenim stolom, tj. u miru.
Vrh Srpske pravoslavne crkve nema lijepo mišljenje ni o Katoličkoj crkvi u Hrvata. Svi smo mi za njih bili i ostali ustaše.
Pilsel, grade li se tako dobrosusjedski odnosi?
Naravno, ovaj bivši ustaša, u svojoj kolumni nigdje ne spominje krivicu Srba, a još manje velikosrpsku agresiju.
Što se Hrvati imaju kajati kad Srbi i dalje ne priznaju agresiju, na tisuće mrtvih i ranjenih, razorene gradove i sela, svega što je hrvatski disalo.
Pilsel prešućuje (namjerno) i da je u vrijeme hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata uništeno i razoreno 644 katoličkih crkvenih objekata u Hrvatskoj te da je više od 130 svećenika na okupiranim teritorijima bilo primorano napustiti svoje župe.
On plače za pravoslavnom crkvom u Kućancima, ali ne i na prije i nakon toga uništene i minirane katoličke crkve u Vukovaru, Škabrnji, Pakracu, Lipiku (ostalo je samo zvono!), Voćinu, Kijevu, Saborskom i niz drugih gradova i mjesta.
U Hrvatskoj nema županije bez nekog uništenog katoličkog vjerskog objekta.
Kako to da ovo piskaralo bez morala nikada pa ni ovom prigodom nije usporedilo današnje izjave patrijarha Irineja i kardinala Franje Kuharića (1919.-2002.): „Ako je moj protivnik spalio moju kuću, ja neću zapaliti njegovu. Ako je razorio moju crkvu, ja neću ni dirnuti njegovu. Ako je ubio moga oca, brata, sestru, ja neću vratiti istom mjerom nego ću poštivati život njegova oca, brata, sestre…!“
Srpska pravoslavna crkva prva bi se trebala i morala odreći notornog Pilsela, jer taj kleveće, omalovažava i falsificira cjelokupnu povijest na ovim prostorima. Laže!
U raznim komentarima čitatelja na pisanje ovog minornog i jadnog spisatelja čitatelji imaju svakakve opaske. Uglavnom se sprdaju s njegovom maštom, ali i listom koji ga je angažirao, pa više ostavlja traga kao „dvorska luda“ nego neko ozbiljnije pero.
Mladen Pavković,
predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)