Često govorimo i pišemo da je zbog agresije na Republiku Hrvatsku Srbija dužna platiti ratnu odštetu, što ona ne želi ni čuti.
Čak uzvraća da oni nisu bili napadači, i tome slično, što tvrdi i Milorad Pupovac.
Međutim, tko je koga napao u hrvatskom obrambenom Domovinskome ratu iz godine u godinu uče i djeca u školi.
Hrvatska i svijet
Tako u već 18. izdanju (!) udžbenika „Hrvatska i svijet“, autora Vesne Đurić i Ivana Peklića, koji je odobrilo Ministarstvo prosvjete i športa RH za drugi razred srednjih strukovnih škola, (naklada Profil Klett), doslovce (str.206.) piše i ovo:
(…) „Jedinice JNA povukle su se iz Slovenije i pojačale agresiju na Hrvatsku, gdje je buknuo pravi rat. Pobunjeni hrvatski Srbi i vojnici JNA uništavali su sela, progonili i masakrirali stanovništvo, okupirali mjesta i deportirali ljude, rušili katoličke crkve i bombardirali gradove od Dubrovnika do Vukovara.“
A što se tiče napada i obrane Vukovara, autori su taj dio hrvatske povijesti obradili tek u četiri suhoparne rečenice, i to kao „potpis pod sliku“!
„Vukovar je opkoljen 24. kolovoza 1991. Nakon dvomjesečne krvave borbe srpski pobunjenici i JNA zauzeli su grad 18. studenog. Brojni su stanovnici i branitelji masakrirani i ubijeni, a preživjeli su prognani ili odvedeni u zatočeništvo. Vukovar je simbol hrvatskog otpora u Domovinskom ratu“.
Nu, kad se školarcima (na oko petnaestak rečenica) u ovom udžbeniku objašnjava „Oslobođenje hrvatskog teritorija“ (str.208.) uz ostalo se ističe:
„Nova velika i najopsežnija vojna akcija započela je 4. kolovoza 1995. u ranim jutarnjim satima. Bila je to operacija pod nazivom „Oluja“ kojoj je cilj bio osvajanje središta srpske pobune – Knin. Već drugog dana hrvatske postrojbe ušle su u Knin. Tijekom 85 sati ratnog djelovanja oslobođeno je cijelo područje Like i Banije. U „Oluji“ je oslobođen najveći dio hrvatskog teritorija, a pod srpskom okupacijom ostale su istočna Slavonije i Baranja.“
Dakle, ni tu nema ni riječi o konkretnim agresorima: Srbima, Crnogorcima…
Za agresiju na Republiku Hrvatsku optužuju se jedino „pobunjeni Srbi i JNA“! (Namjerno!?).
A kako i na koji način onda mi neprestano napadamo Republiku Srbiju i tražimo da nam ona plati ratnu odštetu, kao agresor na RH?
Znači, ako je bilo tako kako već godinama uče djecu u školi, onda nam ratnu odštetu trebaju platiti „pobunjeni Srbi i JNA“!
Pobunjeni Srbi nam nemaju odakle platiti, a zločinačka JNA već odavno ne postoji, dok današnja Republika Srbija neprestano ističe – mi nemamo ništa s time!
Tko će i ima li tko da zaustavi pojedine hrvatske (?) „istoričare“, koji će još učiti djecu da Sava teče uzvodno?
Carla del Ponte o Oluji
Bivšu tužiteljicu Carlu del Ponte već je odavno u Hrvatskoj trebalo proglasiti personom non grata!
Ako zbog ničeg drugog, a onda zbog kleveta i laži (nismo zaboravili!) koje je, kao tužiteljica Haaškog suda, iznijela u svojoj knjizi „Carla del Ponte- Gospođa tužiteljica“ (Profil), a kojoj je predgovor napisao jedan od njezinih (naj)bližih suradnika u ocrnjivanju Hrvatske vojske, Domovinskog rata i prvog hrvatskog predsjednika i utemeljitelja RH dr. Franje Tuđmana – Ivan Zvonimir Čičak.
Kao prvo, u ovoj sramnoj knjizi, tužiteljica opisuje na koji je način prije svega sa Ivom Sanaderom i Stjepanom Mesićem proganjala generala Antu Gotovinu kad je bio u bijegu. Čitavo vrijeme o Gotovini je baratala s krivim podacima, a poglavito da se skriva u samostanima diljem Hrvatske.
Nadalje, u optužnici protiv Gotovine istaknula je da su hrvatske snage svladale srpski vojni otpor, koji je u Vojno-redarstvenoj operaciji Oluja95. bio minimalan ili ga nije bilo, ali da su Hrvati poduzeli mjere kako bi se pobrinuli da premještanje Srba iz Krajine bude trajno!
Na taj način govorila je i Srbima u Beogradu, pa se onda i mi dalje čudimo tko je o Oluji iznosio klevete i laži – Carla del Ponte!
„Hrvatske snage i civili pljačkali su srpske kuće i trgovine. Hrvatski vodovi za podmetanje požara ostavili su gradove i brojna sela u ruševinama. Na mjestima na kojima su srpske i hrvatske kuće stajale jedne do drugih hrvatske su pošteđene, a srpske zapaljene. Stoka je ubijana ili živa spaljivana u štagljevima i stajama. Bunari i vodovod namjerno su zagađivani lešinama. Do 15. studenoga 1995. kad su operacije čišćenja uglavnom završile, srpska zajednica u južnoj Krajini bila je praktički zatrta. Hrvatske trupe i civili useljavani su u veliki broj napuštenih srpskih kuća. Premda je srpskim izbjeglicama dano pravo na povratak i povrat imovine, uništenje njihove imovine te isprava o njihovu vlasništvu praktički su onemogućili takve zaštitne mjere. Sve je to bilo učinjeno s namjerom!“- napisala je Carla del Ponte (str. 241.).
Evo, tako je Vojno-redarstvenu operaciju Oluja95. doživjela ova tužna i jadna tužiteljica i takvu je „istinu“ o Hrvatima „prodavala“ diljem svijeta, a da ju je malo tko demantirao.
Sramno da sramnije ne može biti!
Napisao: Mladen Pavković