Piše: glavni urednik Vlado Kolak
Hrvatska desnica ponovno demonstrira nedostatak političke zrelosti, što je očitou aktualnoj situaciji s predsjedničkim izborima. Umjesto zajedničkog kandidata koji bi imao realne šanse ugroziti konkurenciju, desnica se razjedinila na pet kandidata, od kojih će svaki pojedinačno vjerojatno osvojiti tek marginalni udio glasova i javnosti predočiti sliku da je desnica u Hrvatskoj potpuno irelevantna.
Ovaj raskol pokazuje ne samo nedostatak strategije nego i preveliku prisutnost
osobnih ambicija, čime se dugoročno nanosi šteta njihovim biračima, ali i potencijalu za utjecaj na političku scenu.
Marginalizacija desnice u političkom životu
Temeljni problem leži u prejakim osobnim egima kandidata i izostanku političke volje za zajednički nastup. Iako se često pozivaju na zajedništvo, domoljublje i nacionalne interese, praksa pokazuje suprotno – osobne ambicije nadjačavaju nacionalne ciljeve. Ova situacija mogla bi rezultirati ne samo lošim rezultatima na izborima nego i daljnjom marginalizacijom desnice u političkom životu Hrvatske. Zajedništvo, koje često propagiraju, ostaje neispunjeno obećanje, dok se biračko tijelo polarizira i fragmentira. Bez jasne strategije i suradnje, desnica riskira ostati politički irelevantna, čak i među vlastitim simpatizerima.
Kandidati tzv. desnice, umjesto da uče iz višestoljetnih bespuća kroz koja je prolazio hrvatski narod, ponavljaju grješke predaka hodeći kao guske u maglu, vođeni isključivo zavišću i žudnjom za moći. Pitanje koje se u svemu ovome logično nameće jest: jesu li iz povijesti naučili išta osim kako ponavljati iste greške? Umjesto da slušaju narod koji ih bira, oni se vode osobnim interesima, sukobima i nerijetko osvetničkim porivima prema političkim protivnicima.
Politička scena postaje tako arena ega, gdje se gubi smisao za zajedničko dobro, a fokus se prebacuje na osobne ambicije i rivalstva. Ego im ne dopušta shvatiti kako narod ne traži asocijalne vođe, već one s vizijom i sposobnošću da donesu promjene i okupe oko sebe dovoljno kvalitetnih ljudi.
Koji su pravi motivi kandidatura?
Dojam je da mnogi kandidati nastupaju bez osnovnog razumijevanja političkog marketinga i suvremenih komunikacijskih alata. Narod nije više tako lako zavesti praznim obećanjima. Živimo u eri informacija, gdje su strategija, jasna poruka i autentičnost ključni za uspjeh. Umjesto toga, često svjedočimo kampanjama koje se temelje na ispraznim frazama i kratkoročnim obećanjima. Jesu li ti samoproglašeni lideri uopće svjesni koliko su političke utakmice u 21. stoljeću kompleksne?
Osveta Domovinskom pokretu i Raspudićima
Podjele unutar stranaka i političkih opcija snažno su obilježile aktualne predsjedničke izbore, pri čemu neki kandidati postaju žrtve ili alat za osvetu zbog ranijih raskola. Tako je Miro Bulj, kandidat Mosta, uvelike posljedica unutarnjih sukoba unutar te stranke, ali i specifične osvete Raspudićima za njihov odlazak iz Mosta. Njegova kandidatura djeluje kao simboličan pokušaj povratka političkog utjecaja, iako realno nema šanse za ozbiljniji rezultat.
S druge strane, stranka Domino svoju političku strategiju temelji na kandidaturi prekrasne majke i znanstvenice Branke Lozo. Njena kandidatura, međutim, više djeluje kao žrtva u igri osvete prema Domovinskom pokretu, nego kao ozbiljan pokušaj jačanja političkog položaja stranke.
Ni lijeva politička scena nije imuna na ovakve kalkulacije. Kandidatura Ivane Kekin iz stranke Možemo! rezultat je neobičnog dogovora između HDZ-a i Možemo! s ciljem zaštite Tomislava Tomaševića u Zagrebu. Na taj način pokušava se oslabiti pozicija Zorana Milanovića kako ne bi ostvario značajnu prednost u prvom krugu predsjedničkih izbora. Ovakve taktike jasno pokazuju koliko su predsjednički izbori postali poligon za rješavanje unutar-političkih razmirica, često na štetu ozbiljnog političkog djelovanja i interesa birača.
Rasipanje glasova desnice
Rasipanje glasova na desnici dolazi u najnezgodnijem trenutku. Umjesto zajedničkog nastupa s jednim snažnim kandidatom koji bi mogao parirati Milanoviću ili Primorcu, desnica je ponovno podlegla unutarnjim podjelama i osobnim ambicijama svojih lidera. Ova fragmentacija odraz je dubokog neslaganja unutar desnih opcija, gdje prevladavaju osobni interesi umjesto strateškog planiranja. Posljedice će vjerojatno biti daljnja marginalizacija desnice što će se njihovo biračko tijelo dodatno frustrirati i polarizirati.
Desnica ovim postupcima daje ogromnu prednost svojim političkim suparnicima, a sebe
stavlja u podređen položaj, koji joj realno ne pripada. Ako se ovakav trend nastavi, hrvatska desnica riskira dugoročnu političku degradaciju, čak i u očima vlastitih simpatizera. Birači desnice postaju sve više taoci osobnih sukoba unutar stranaka, što je žalosno.
Za manje od 30 dana, mnogo toga bit će jasnije. Izbori su ogledalo nacije, ali i
kandidata. Oni koji nemaju viziju, znanje i karakter, suočit će se s kaznom – ne
samo od birača, već i od povijesti. Jer, kao što nas povijest uči, guske u magli
uvijek zalutaju. Samo je pitanje – koliko štete ostave iza sebe.