Na današnji dan prije 28 godina na padinama Vran planine okrenutim Tomislavgradu, na proplanku poznatom kao Prokos, kolona generala Janka Bobetka s pratnjom se vraćala s pregovora u Travniku sa zapovjednicima bošnjačke Armije BiH. Planine znaju biti varljive: Iako je bilo rano proljeće, i već se stvarao novi život te ništa nije upućivalo na tragediju, odjednom se nad planinom niotkud, posve neočekivano, stvorila snježena oluja. Temperatura se vrlo brzo spustila na -18 stupnjeva Celzijusa, vjetar je rušio stabla brzinom od 120 km/h.
Kolona nije mogla dalje kroz takvu oluju. Zasustavili su se i odlučili pozvati pomoć, no do njih su se uspjeli probiti kroz i do tri metra debele nanose snijega tek nakon punih 36 sati. Kad su stigli i krenuli iskopavati prvo vozilo iz snijega, otkrili su tragičnu istinu – sva petorica u njemu su bila mrtva. Bili su to : Ivica Begić (1962., Posušje) VP HVO, Mladen Jakovljević (1968., Novska) ATJ-Lučko, Robert Krizmanić (1970., Ljubljana) ATJ-Lučko, Krešo Supina (1970., Zagreb) VP HV i Davor Zbiljski (1968., Zagreb) ), ATJ-Lučko.
Ovaj tragični događaj je uvijek ostajao u sjeni “krvavog uskrsa”, no oba povezuje – Ljubo Česić Rojs, koji je bio svjedok i sudionik oba ta događaja. Po izvještaju koji je potpisao upravo Ljubo Česić Rojs, u vozilu se zamrznuo sustav grijanja, te je u njega ulazio – ugljični monoksid.
“Prizor je bio stravičan… Pet mladića čija su tijela iznosili jedno po jedno nikada neće biti izbrisano iz mog sjećanja. Ovim fotografijama i svjedočanstvom želim pobuditi sjećanje na vojnike koji su u borbi za domovinu život okončali pod snježnim nanosima planine Vran. Volio bih doživjeti da se i za njih održavaju komemoracije”, rekao je Rojs za Dnevno.hr.