Foto:Braniteljski portal.ba
Piše: Vlado Marušić/Braniteljskiportal.ba
Posljednjih nekoliko mjeseci u centru pozornosti mostarske pa i BiH javnosti svakako je izgradnja “Interkulturalnog centra Mevlana” u Mostaru.
Mostarsko muftijstvo na čelu sa Salemom ef. Dedovićem inzistira da se Mevlana izgradi na parkingu u središnjoj gradskoj zoni. Iako je gradonačelnik Mostara Mario Kordić jasno dao do znanja da se radi o gradskom zemljištu koje nije predviđeno za jedan takav objekt, tenzije se ne stišavaju.
Obje strane se pozivaju na svoju argumentaciju kako bi obranili svoje stavove za ili protiv izgradnje tog centra u središnjoj gradskoj zoni.
Gradonačelnik Kordić se poziva na Odluke GV Mostara kojim nije predviđena izgradnja takvog objekta u toj zoni dok se mostarsko muftijstvo na čijem je čelu Salem Dedović poziva na neke povijesne činjenice iz 19. stoljeća koje su po njemu validne kako bi se upravo na tom području izgradio taj centar.
Premda se gradonačelnik Kordić u svom mandatu trudi pokazati i dokazati urbi et orbi(gradu i svijetu), kako je Mostar multietnički, multinacionalni, sekularni, tolerantan i podnošljiv grad za život svih onih koji žive u njemu i koji se u njega dosele, ovdje je potrebito poradi svekolike javnosti pa i nas koji smo u tom gradu proveli možda i najljepše godine svog života dok smo u njemu studirali, disali punim plućima zrak s njegovih mostova, upoznavali prve ljubavi, da bi se kasnije onom poznatom petnaesticom, busom vraćali u svoja odredišta u Širokom Brijegu i drugim općinama, jasno i glasno reći kako ovaj Mostar više nije onaj Mostar.
Kako ovaj Velež nije više onaj Velež kao što ni onaj Stari most nije ovaj Stari jer su ga neki novi, stari ljudi „obatalili“, uništili, devastirali, obeščastili, niti je više ona Lijeva obala a ni Desna više ona Lijeva ili ova Desna obala.
To su činjenice koje su neoborive a one se nekome mogu sviđati ili ne ali su one i de iure id e facto činjenice.
Činjenice koje su prolile nevinu krv, nevinih ljudi na obje strane tog nekad jednog i jedinstvenog grada Mostara u kojemu je odista živjela i zaživjela multietičnost, multinacionalnost, multikulturalnost i sekularnost koja je znala napuniti stadion pod Bijelim brijegom kako bi bodrili ondašnji Velež u njihovim domaćim ili inozemnim utakmicama koje je maestralno predvodio onaj čuveni BMW(Bajević, Marić i Vladić), Srbin, Musliman i Hrvat kojeg je nedavno naputio s ovog svijeta maestro Franjo Vladić, Hrvat.
Ovog mi trenutka nije namjera ulaziti u dubiozu međunacionalnih i međureligijskih sukoba na području grada Mostara u kojim sukobima su živote izgubili mnogi znani i neznani heroji, domoljubi i civili od poznate i nepoznate ruke „obrambenih“snaga grada Mostara gdje se do dana današnjeg još nije razbistrilo i raščistilo tko su zapravo bile te „obrambene ili oslobodilačke“snage u Mostaru kad su sve tri jednako rušile i razarale ono što su morale i ono što nisu.
No, od svega je najparadoksalnije kako sve tri strane i danas govore i zalažu se kako su upravo njene snage „branile“ svoje prostore, premda su na svim prostorima na kojim su vođeni sukobi pretežito preko 90% živjeli Hrvati da bi konačno oni s tih prostora u najvećem dijelu bili i protjerani. Kako se nešto može braniti ako napadaš, ubijaš i protjeruješ ljude s njihovih vjekovnih ognjišta to mi ni do dana današnjeg nije jasno.
Činjenice i dokazi ne lažu premda ih neki pokušavaju falsificirati i krivotvoriti poput muftije Salema Dedovića te na sve prijetvorne i lažljive načine pokušati dokazati i pokazati na potpuno drugačiji način od gradonačelnika Kordića urbi et orbi(gradu i svijetu) kako je upravo središnja gradska zona njihova i upravo bi se na njoj trebao graditi taj njihov muslimanski centar Mevlana unatoč tome što je to praktično pa čak i teoretski nemoguće jer je grad Mostar nakon Domovinskog rata duboko podijeljen grad na lijevu i desnu obalu koji će kao takav i ostati sviđalo se to njemu ili pak gradonačelniku Kordiću koji jadan pokušava to dokazati a stvarnost ga svakodnevno demantira u tome.
Velež će ostati Velež na onoj lijevoj strani Mostara, kao klub iz Vrapčića i biće klub Muslimana ili Bošnjaka kako im drago, za koji će oni moći slobodno sa svojim zastavama i rekvizitima navijati za njega bez ikakvih smetnji, a HŠK Zrinjski će ostati hrvatski klub s desne obale grada Mostara i nikada neće predstavljati građane s lijeve obale Mostara osim njih nekoliko desetina Hrvata koje te „obrambene snage“nisu uspjele pobiti i protjerati s te obale niti će taj klub biti obljubljen na onoj lijevoj strani Mostara, i biti će zapravo zauvijek obasut mržnjom navijača Rođenih čiji recept će u jednakoj a ponekad i u većoj mjeri preuzeti i Ultrasi, Navijači Zrinjskog protiv Veleža.
Netko će na ove konstatacije reći kako navijači Rođenih, Red Army ili pak Ultrasi ne predstavljaju izvornu volju građana Mostara kojima nije do rata, koji još uvijek čekaju svog spasitelja koji će ih pomiriti i vratiti im ona lijepa i stara vremena kad su se svi družili, i zajedno „mezetili“uz prelijepe tonove sevdalinki na terasama Bristola i Neretve prepričavajući dnevne dogodovštine jednog i jedinstvenog grada Mostara.
Takvima mogu poručiti samo ovo, koristeći naslov jednog od ponajboljih filmova svih vremena s Clarkom Gableom i Vivien Ligh:“Prohujalo s vihorom(srpski prijevod) ili zameo ih vjetar(hrvatski)“kako bi otriježnjeni od tih maštanja i snova mogli lakše dočekati novi dan, koji ih može probuditi u nekoj novoj surovoj stvarnosti.
Stoga će pokušaj muftije Dedovića za izgradnjom muslimanskog centra na desnoj obali grada Mostara ostati tek jalovi pokušaj izbornih gubitnika stranke SDA čiji je on glasnogovornik kako bi svojim jeftinim populizmom za njih ubrao jeftine političke poene pred predstojeće općinske izbore u BIH, premda nesvjestan a u dobroj mjeri i nesavjestan kako ovakve ili slične inicijative u tom duboko podijeljenom gradu pa čak i u cijeloj BiH mogu izazvati nove sukobe koje će u smrt odvesti mnoge nevine ljude s obje strane tog grada a uopće im nije do rata ni do sukoba, no ukoliko do njega dođe morati će se u njega uključiti.
Konačno ako ništa drugo izjava muftije Dedovića može kao dokaz poslužiti svim Hrvatima što odista misle predstavnici velikomuslimanske ili velikobošnjačke politike kako im drago u BiH u narednim godinama, pa čak i u narednom periodu za koji Hrvati iz Mostara pa čak i iz cijele BiH moraju biti spremni baš kao i onog dana 07.svibnja 1991.godine na Pologu,a sve sukladno onoj staroj:“Koga je zmija klala i gušterice se boji“!