Piše: glavni urednik Vlado Kolak
Zatiranjem Hrvatskoga proljeća i uhićenjem studentskih vođa zavladala je tzv. “hrvatska šutnja” sedamdesetih godina prošloga stoljeća. Trajala je od prilike jedno desetljeće kad je na scenu stupio neponovljivi i nezaboravni motivator, Ćiro Blažević, sa svojim bijelim šalom. On je veličanstvenim pobjedama Dinama i osvajanjem titule prvaka probudio hrvatski ponos i strast. Uslijedilo je veličanstveno okupljanje pola milijuna vjernika 1984. pod okriljem Crkve u Mariji Bistrici, nakon čega su se i u Udbi debelo zamislili. Nisu nalazili adekvatan odgovor na to.
Eutanazija hrvatskih osjećaja
Već više od dva desetljeća traje eutanazija hrvatskoga bića i to opet kroz institucije vlasti, ali ovaj put se te institucije nazivaju hrvatske. Ali samo nazivaju. U biti su i dalje jugoslavenske.
Godina 2025. Jubilarna je godina kada Hrvati proslavljaju 1 100 godina svoje državnosti, krunidbu kralja Tomislava. Također, obilježavamo i 1 400 godina primanja kršćanstva i 30 godina od slavne i pobjedničke Oluje. Sve ovo prilika je za prisjećanje na bogatu i slavnu nacionalnu prošlost, državnost i snagu.
Vlast zatomljuje narodni ponos
S proslavama diljem zemlje, ova bi godina trebala biti godina hrvatskoga ponosa, identiteta i slavne tradicije. Vlast, kao što je isključila struju prije koju godinu na Trgu kako bi omela narodno slavlje, tako i sada nastoji zatomiti (isključiti) narodni zanos i proslave svesti na protokolarne ceremonije.
Thompson danas kao Ćiro nekad
Međutim, cjelokupna situacija im ne ide na ruku. Ono što je 80-tih bio Ćiro, ove 2025. je Marko Perković Thompson. Odmah, na samom početku godine veličanstvena medalja rukometaša ispunila je zagrebački Trg, a pojavom Thompsona otpočela je erupciju oduševljenja stotina tisuća okupljenih mladih Hrvata. Uz vatrenu atmosferu slavio se športski uspjeh i zajedništvo hrvatskog naroda. Ovaj događaj simbolizirao je pobjednički duh nacije i bio je najbolji mogući uvod u jubilarnu godinu.
Pola milijuna mladih u zajedništvu
Srpanj donosi spektakularni koncert Marka Perkovića Thompsona na zagrebačkom Hipodromu. Očekuje se nezaboravna večer domoljubnih pjesama, zajedništva i emocija, gdje će tisuće Hrvata ujedinjeno proslaviti povijesni jubilej. Thompsonove pjesme oduvijek su bile simbol hrvatskog identiteta, a ovaj koncert bit će vrhunac slavljeničke godine.
Hvala Ninčeviću i Thompsonu
Hvala Ninčeviću i Hrvatskim ružama na inspiraciji i što nas pjesmom probudiše. Hvala Thompsonu što je izdržao sve izazove i opstrukcije, okupio nas i vratio nam nadu. Okupljanje pola milijuna Hrvata šalje snažene političke poruke vlastima i oporbi da je vrijeme za novi nacionalni preporod, novo buđenje Hrvatske. Ljudi traže vraćanje kršćanskim vrijednostima na kojima smo opstali 1 400 godina na ovoj svetoj grudi. Hrvatsku državu želimo brendirati kao Ružu među državama svijeta! Bit će opet ponosna i lijepa!
Vlastodršci zanemaruju poruke sindikata, športaša, branitelja. Ali zato narod, kojemu je onemogućeno referendumsko izjašnjavanje, u pola godine daje vlasti drugi žuti karton. Ovoga puta okupljanjem i pjesmom. Prvi žuti karton su poslali protestno glasajući protiv smjera kud nas vode, dajući glas Milanoviću. Prvi žuti karton partije na vlasti očito nisu razumjele.
Bratoubilački rat desnice mora stati
Pola milijuna Hrvata šalje poruku i oporbi, osobito desnoj. Da se ujedine, da ne vode bratoubilački rat, da prestane blaćenje kojim se ništa ne gradi, a svim opcijama se nanosi šteta. Rušenjem nitko ništa nije postigao.
Lideri desnice moraju odbaciti sebičnost i oholost. Vidi narod koliki je njihov ego. Strankama daju svoja imena čime šalju pogansku poruku “mi smo bogovi“. Samo trebate nas slijepo slijediti. Ne smeta im što junaci Domovinskoga rata nemaju ni spomenik, ni spomen dom, a agresorima se gradi 40 centara.
Bliska prošlost svjedoči da su gubitničke stranke s imena “poganskih bogova” Bandića, Škore, Đapića, Kolakušića ili danas Jonjića i Selakićke bez ikakva uporišta u realnosti. Trebali bi Jonjić i Selakica skinut povez s očiju i vidjeti da od njihovih predšasnika nije ostao ni pepeo.
Vrijeme je da i Radić shvati da ga medijski obračuni njegovih trbuhozboraca sve dublje valjaju u blatu. Tako se ništa ne gradi, nego razara! Od cca 25 posto, svojim lošim potezima koje je vukao, spao je na 2 posto birača. Mora se malo zamislit i napravit restat.
Pola milijuna nezadovoljnih
Pola milijuna ljudi, koji će se očito okupiti na Hipodromu, šalju poruku da su nezadovoljni smjerom kojim Hrvatska ide.
Istu poruku šaljemo i mi, odbačeni branitelji. No, Biblija nas uči da je kamen koji odbaciše graditelji, postao kamen zaglavni!