Još u travnju 2017. godine Nacional je pisao o tome kako je Grad Zagreb u periodu od 2004. do 2013. godine platio 3.969.269.205,67 kuna tvrtki Zagrebačke otpadne vode za posao održavanja i pročistača otpadnih voda na Žitnjaku. Tadašnji predsjednik Udruge potrošača infrastrukturnih proizvoda i usluga Infrastruktura Vlado Kolak kazao je kako je za te poslove preplaćeno više od tri milijarde kuna.
Grad Zagreb je sada, 7 godina nakon pisanja Nacionala, angažirao pravne i financijske međunarodne stručnjake kako bi istražio mogućnost raskida ugovora.
“Prema analizi koju smo naručili, raskid ugovora o koncesiji je ne samo moguć, već donosi tri ključne koristi za Grad Zagreb. Prvo, Grad Zagreb dolazi u posjed zemljišta nakon 6 mjeseci od raskida ugovora što omogućuje slobodan pristup zemljištu za izgradnju CGO-a bez daljnje suglasnosti koncesionara. Drugo, preuzimanjem same tvrtke i pročistača olakšavamo proces izgradnje trećeg stupnja pročistača i prijavu na EU projekt vrijedan oko 320 milijuna eura, kojim ćemo dalje razviti mrežu vodoopskrbe i odvodnje u Zagrebu”, rekao je gradonačelnik Tomislav Tomašević.
Vlado Kolak prije sedam godina izjavio je: “Zagrebački pročistač otpadnih voda napravljen je kao čista prevara, a tvrtka koncesionar Zagrebačke otpadne vode osmišljena je kao servis za izvlačenje novca za inozemne paravan tvrtke. Samo u 2015 godini osnivači ZOV-a, austrijske firme RWE i WTE isplatili su si dividendu u iznosu 54 milijuna kuna. U 2015. tvrtka ZOV imala je čistu dobit od 185 milijuna kuna na osmero zaposlenih, odnosno oko 23 milijuna kuna po zaspleniku…”.
Što o svemu Vlado Kolak misli danas, nacional.hr doznao je u razgovoru s njim.
Kazali ste da je izgradnja zagrebačkog pročistača otpadnih voda bila jedna od najvećih pljački u novijoj hrvatskoj povijesti.
“Točno. To i danas tvrdim… Stradao sam zbog toga. Radio sam na tom projektu, napravio sam i određene patente pa sam shvatio da imam posla s najjačim podzemljem u Hrvatskoj”.
Vi ste upozorili da je od 2004. do 2013. za poslove pročišćavanja otpadnih voda preplaćeno više od 3 milijarde kuna. S na to obzirom da je od Vašeg upozorenja koje ste iznijeli Nacionalu do danas prošlo 7 godina – zanima nas je li odluka Gradskih vlasti prekasno stigla?
“Naravno da je prekasno stigla. Vjerojatno je nova vlast trebala dovoljno vremena iako su sve institucije u Republici Hrvatskoj znale za taj problem da se dnevno dijeli oko milijun kuna. Današnji način, koji sam vidio objavljen u novinama, prvi korak ili čak fini pristup gdje profesori koji su to radili – s osječkog i riječkog sveučilišta – oni su ustvrdili da je ugovor trebalo raskinuti, odnosno proglasiti ga ništetnim, a time bi se ZOV i njihovi vlasnici obvezali vratiti ukupno oko 9 milijardi kuna, odnosno 1.5 milijardi eura”.
Tomašević kaže da bi raskid ugovora trebao koštati manje od ostanka u koncesiji. Je li to doista tako?
“Raskid ugovora trebao je ići po dvije osnove kao što smo mi u toj tužbi postavili. Prvo – nemoguća činidba. Znači, dovodni kanal ima cca 70-75 kubika protoka u sekundi, a pročistač ima 5.5 kubika protoka u sekundi. To je otprilike kao da stavite 70 litara u 5 litara. Drugo, jasno je naznačeno da je riječ o zanatskom poslu i da su osnivači uložili 20 tisuća kuna, a kao takvi nisu dali nikakve garancije. Namjerno su kreirali posao, protivno svim studijama u tehničkom smislu. Uložiti 20 tisuća kuna, a dobiti zaradu više stotina milijuna eura – čisti je ‘zelenaški’ posao koji je i prema Ustavu RH suprotan moralu društva – riječ je o svjesnoj pljački građana Zagreba. Koncesionar i njegovi osnivači u projekt su uložili 20 tisuća kuna, a nisu proveli niti jednu radnju te da se takav ugovor ima smatrati ‘praznim pravnim poslom’. Koncesionar ZOV kreirao je i osnovni ugovor i sve anekse. Grad Zagreb je s više od 100 aneksa – varijacija kako ih je Bandić formalno nazivao – oslobodio svake odgovornosti i rizika! Pohlepa i grabež bili su glavni motiv i pokretač izmišljanja aneksa kojima su kreirani kanali za izvlačenje novca.
Između ostalog, Državna revizija utvrdila je da je model financiranja oštetio grad za više od 625 milijuna eura te da Sesvete nisu priključene na pročistač, a 24 godine plaća pročišćavanje otpadnih voda. Nakon odluke da je to nezakonito, ta sredstva su prekategorizirali u sredstva za razvoj pročistača. Tko će građanima Sesveta vratiti milijardu kuna?”.
“Raskidanje ovako velikog ugovora svakako je odluka koju nismo lako donijeli, ali izabrani smo da donosimo teške odluke koje su u interesu Grada Zagreba, a za koje treba i hrabrosti i odgovornosti”, rekao je ranije u utorak gradonačelnik Tomašević. Slažete li se s tom izjavom?
“Slažem se da su potrebne i velika hrabrost i odgovornost. Jedna stvar je vrlo indikativna – odvjetnik koji je imao hrabrost potpisati tužbu kao zastupnik Udruge Infrastruktura je ubijen. Njegov partner me nakon pola sata izvijestio što se dogodilo u njegovom uredu i da pripazim na sebe. Drugi odvjetnik je također otkazao zastupanje riječima da on nije ‘Ane s četiri pištolja’. Povukli su se svi moji ‘stranački prijatelji’ i počeo je brutalan progon moje obitelji i mene. Ljudi koji provode ovu najveću pljačku i oni koji ih štite – znaju da sam osobno vidio primopredaju vreća s novcem u uredu gradonačelnika Milana Bandića što sam im više puta prezentirao pa mi je jedan od ministara rekao da ću i ja ostati bez glave.
Znaju da ja iz dokumentacije i iskaza svjedoka mogu izračunati da je do sada zamračeno više od milijarde eura, a ekološka šteta/zločin koji se smisleno provodi je veći od 10 milijardi eura. Nadam se da će u Državno odvjetništvo doći čovjek koji će dozvoliti da rasvijetlimo ovu veliku pljačku i ekološki zločin. Nadam se da će sudovi, Sabor, Vlada i predsjednik Zoran Milanović štititi ljude koji osvjetljuju zločinačke organizacije i štite zajedničko dobro. Do tada, zahvaljivat ćemo Bogu što nam je dao Sljeme s kojeg dolazi čista voda koja čisti tlo i Savu koja odnese sav otpad iz Zagreba”.