Žestoka polemika Develjuh- Benčik na portalu Ivijesti.hr
Kolumnistica Braniteljskog portala Lili Benčik odgovara bivšem saborskom zastupniku i suosnivaču IDS-a Dinu Debeljuhu na članak ”Dino Debeljuh odgovorio: ”IDS nisu osnovali četnici, fašisti, talijanaši, a ni iredentisti/ Ipak, današnji IDS nije isti” u kojem ju je prozvao zbog nenamjernih iznošenja neistinitih podataka. Njezin odgovor prenosimo u cijelosti:
Gospodine Dino Debeljuh baš se čudim da ste mene optužio da širim neistine, jer imam informaciju da ste preko interneta kupio knjigu Mr. sc. Tatjana Tomaić:
IDS – /NE/USPJEH ISTARSKOG REGIONALIZMA
Tematika koju je obradila mr.sc. Tatjana Tomajić, daje nam odgovore na pitanje zašto je IDS toliko premoćno na lokalnoj razini pobijedio i pobjeđuje, politički program koji se u demokratskim promjenama zauzimao za anacionalni sustav društva, federalni ustroj Hrvatske, autonomiju Istre, transgraničnu Euroregiju Istru, demilitarizaciju Istre, istarsku naciju i istrijanstvo? Kako je i zašto nastao i na kakvim temeljima počiva IDS? Tko su osnivači i čelnici IDS-a? Odnos IDS-a i njegovih čelnika prema državi i državnim institucijama?
Kako znam da ta knjiga strašno smeta sadašnjim i bivšim čelnicima IDS-a , jer razgolićuje IDS-ovu politiku, mislim da ste preko mene, jer mislite da sam ” slaba karika” htio kompromitirati , knjigu i autoricu Mr. sc. Tatjana Tomaić.
Mr.sc.Tatjana Tomajić je magistrirala na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, znanstvena grana Hrvatska politika / politika Europske unije. Tema njezina magistarskoga rada bila je Istarski regionalizam. Politika identiteta IDS-a 1990. – 2003. godine, a čijim podacima se ja koristim u svojim tekstovima.
Uloga g. Dina Debeljuha u registraciji stranke IDS
Gospodin Dino Debeljuh prozvao me da” tekst kojega je poslala gospođa Lili Benčik, isto tako obiluje neistinama” moram mu odgovoriti da svaku svoju tvrdnju potkrijepim činjenicama i dokazima, a ne svojim osobnim doživljajem. Žao mi je da g. Debeljuh nije dovoljno informiran, možda zbog svoje odsutnosti, za boravka kao veleposlanik Republike Hrvatske u Indiji , pa u sebi nosi neku idiličnu sliku stranke u čijem osnivanju je sudjelovao, koja je samu sebe kompromitirala!Ali isto tako g. Debeljuha moram upoznati sa činjenicom da ništa ne napišem bez pokrića dokazima ili argumentima. U svom radu koristim kao izvor informacija knjige povjesničara i znanstvenika. Stoga njegove objede nemaju nikakvo uporište, jer ću mu opetovano predočiti dokaze, koje uvijek u svakom članku navedem.
Znakovito je već i to da kao osnivača i autora svih osnivačkih dokumenata g. Debeljuh nije uopće spomenuo pravnika Ivana Pletikosa., već samo (Pauletta Ivan, Martinčić Elio, Mačina Marijan, Gluščić Lino). Tu svoju ulogu u registraciji IDS-a g. Debeljuh nije nigdje spomenuo. Ali postoje svjedoci koji su je predočili javnosti;
Kao dokaz prilažem tekst koji je svjedok zbivanja novinar HRT- HR- Radio Pula Elvis Mileta javno objavio, a uz njegovo dopuštenje objavio na svom blogu Denis Kuljiš:
Citiram dio koji je g. Debeljuh prešutio ili zaboravio napisati:
“Moj prvi susret s IDS-om zbio se 15. siječnja 1990. godine. U zgradi Općinskog komiteta SK u Puli predstavljao se Inicijativni odbor Istarskog demokratskog sabora. Sve je upućivalo da se radi o sasvim neuobičajenoj konferenciji za novinare, jer je s jedne strane bilo petnaestak ljudi od kojih sam većinu poznavao i koji se nikako nisu uklapali u ambijent te zgrade, a s druge strane tek dvojica novinara. Šef pulskog dopisništva ”Vjesnika”, poznat po svojim prisnim odnosima s Partijom i ja, kojega je na ovu presicu poslala urednica lokalne redakcije Radio-Zagreba, inače zakonita supruga ranije spomenutog novinara. Obratio nam se Ivan Corrado Pauletta, kojega sam znao kao oca nešto starijeg kolege iz Primjenjene, rekavši da je ovo zametak nove političke partije koja će aktivno sudjelovati u razvoju demokratskog društva. Spominjao je istrijanstvo kao paradigmu identifikacijske pripadnosti, promicanje privatnog kapitala i vlasništva, neophodnost pomirenja s esulima, sve u svemu – liberalistički temelj novog društva u kojem će razblaženi jugoslavenski boljševizam biti tek ružan san. Barem sam ja tako shvatio tu priču.
Od ostalih govornika pamtim slikara Obrovca, odvjetnike Martinčića, Pletikosa, Komparića i Pašalića, mislim da je na slovenskom nešto govorio i jedan od braće Franco Juri, a na talijanskom veterinar Bonassin. Po povratku u redakciju šefica me dočekala posprdno: ” … a šta hoće ti Istrijani ?”
Čitava priča počela je tri mjeseca ranije u prostorijama Mjesne zajednice Stoja. Tamo je odvjetnik Ivan Pletikos okupio nekolicinu istomišljenika, idealista koji su živjeli za svoj nedosanjani san o demokratskom i pluralističkom društvu poput onog na bliskom Zapadu. Zametak budućeg IDS-a činili su njegove kolege iz redakcije nekadašnjeg gimnazijskog odnosno studentskog lista IBOR, koji je ugasila Partija nepuno desetljeće ranije pod pritiskom baš onog ranije spomenutog novinara ”Vjesnika”. Prvi je prijedlog bio da se nova partija zove Istarski demokratski savez, ali je na prijedlog Borisa Biletića u spomen na povijesni Istarski sabor prihvaćeno ime koje stranka nosi i danas. Višestranačja još uvijek nije bilo, pa naziv nije smio asocirati na političko udruživanje. Na drugi skup u MZ Stoja, a okupljali su se tamo jer je Pletikosov kolega iz gimnazije bio predsjednik mjesne zajednice i osigurao im prostoriju, dolaze trojica koji se predstavljaju kao članovi grupe “Prementura 22”. Bili su to Ivan Pauletta, Mario Sandrić i Dino Debeljuh. Došli su s pričom da imaju sedamdesetak članova, no kako se kasnije ispostavilo, nikada ih nije bilo više od – spomenute trojice, a naziv “grupe” zapravo je bila Paulettina adresa u Prematuri.
Njihov je nastup ipak bio više nego uvjerljiv, pa tako Pletikos predlaže Paulettu za predsjednika Inicijativnog odbora, u koji osim dosad spomenutih ulaze i Drndić, oba Kalčića, Brščić, Vivoda, Neškoski, Broskvar, Terlević, Bulić, Žudetić, Blažić, Medančić i još neki. Donose Proglas IDS-a koji počinje Tinovim stihovima:
” … I gdje tinja savjest kao iskra sveta
oko njih se kupi orijaška četa
– za slobodu prava ! ”
Proglas je upućen “građanima Istre i otoka” , u njemu se spominje “samoobmanjujuće jednoumlje koje je ostavilo gospodarsku i političku pustoš” i traži se žurna integracija Jugoslavije u Europu. Traži se osnivanje Istarskog sabora kao demokratskog parlamenta Istre i otoka koji će ponovo omogućiti da se “nakon sedam desetljeća i u Istri odlučuje o Istri.” Pletikos s ovim manifestom početkom prosinca odlazi u Zagreb i posredstvom Slavka Goldštajna sastaje u Društvu književnika na Trgu Republike s predstavnicima HSLS-a Gotovcem, Lerotićem i Antićem. Nudi im suradnju i već tada ističe da će to za obje stranke biti dobrodošla sinergija. No, oni su ga ismijali i nazvali autonomašem, u čemu je prema njegovom iskazu prednjačio Gotovac, koji mu u jednom trenutku, misleći na Tuđmana, posprdno kaže: ”Sretni ste što sada ne razgovarate s generalom, njega bi strefio infarkt a vi ne biste ostali živi!”
Nakon povratka u Pulu, Pletikos o svemu informira užu grupu Inicijativnog odbora i tu zapravo počinje prvi raskol u IDS-u. Za razliku od rezerviranog Paulette, koji mu se nije javno usprotivio, Dino Debeljuh mu u lice sasipa salve negodovanja: “A šta si ti uopće išao tamo, šta si kod njih tražio? Šta mi uopće imamo s tim Hrvatima, pa mi ćemo se od njih ionako otcijepiti!”
Odmah nakon toga, Pauletta odlazi u Udine na susret s predstavnicima jedne esulske organizacije, koji ga dočekuju hladno i izrazito rezervirano, što je on vrlo teško primio. Dino Debeljuh pak uspostavlja kontakt s braćom Juri iz Kopra odnosno slovenskom Grupom 88. Tadašnja milicija marljivo bilježi sve ove kontakte, a po kasnijem iskazu odvjetnika Ivana Hrvatina, koji je tada bio načelnik lokalnog SUP-a, do uhićenja nije došlo isključivo njegovom zaslugom.
Neposredno nakon Nove godine Pauletta, Sandrić i Debeljuh u Galižani se kod Maria Moscarde sastaju i s predstavnicima Talijana. Na sastanku je, mada već u poznim godinama, prisutan i prof. Antonio Borme. U samom IDS-u između dvije grupe, od kojih izrazito manjinsku predvodi spomenuti trojac, sve je više trvenja, razmimoilaženja i nesporazuma, što kulminira krajem siječnja kada na jednom sastanku zbog intervencija temperamentnog odvjetnika Komparića umalo nije došlo do tuče!
Prvog veljače ’90. stupa na snagu zakon o političkom udruživanju čime de facto nastupa višestranačje u tadašnjoj socijalističkoj Hrvatskoj, pa se intenziviraju pripreme za legalizaciju IDS-a. Pletikos prikuplja formulare, piše neophodne akte i Statut stranke. Njegova je “hrvatska” grupa u ogromnoj većini i gotovo bezbrižno u tadašnjem se restoranu ”Varaždin” priprema osnivačka skupština, zakazana za subotu 16. veljače. Usput planiraju i predizbornu kampanju i promidžbene materijale za prve parlamentarne izbore u svibnju, uvjereni u pobjedu i skoro preuzimanje vlasti. Međutim, u petak ujutro dolazi mu na posao Pauletta i donosi pristupnicu i jednu omanju skulpturu ljudske šake u položaju “šipka ili fige” te sve poprati riječima : “… znaš, nas trojica smo jučer u Zagrebu registrirali IDS !”
Stranka se na tim svibanjskim izborima nije pojavila, urbana legenda kaže da su neki ljudi za to posve pristojno nagrađeni. Nakon toga su stranku pod vodstvom Paulette, Martinčića i kasnije Jakovčića posve otvoreno premrežili Manolićevi i Perkovićevi kadrovi, međusobno se sukobivši četiri godine kasnije, što je bio drugi veliki raskol u stranci. U međuvremenu su premoćno dobili prve lokalne izbore, a rezultat od gotovo 75 posto proslavljen je velikim skupom pred Spomen-domom sjedinjenja i slobode u Pazinu, kojega sam vodio – ja.”
Dakle g. Debeljuh izgleda da slika nije tako idilična kako je ostala u vašem sjećanju!
Idemo dalje;
7. srpnja 1991 godine na Prvom redovnom Saboru IDS-a izabran je za predsjednika Ivan Jakovčić i od tada je konstanta IDS-ove politike neprihvaćanje hrvatske dimenzije Istre, odricanje hrvatskog identiteta istarskim Hrvatima , nijekanje hrvatskih dijalekata u Istri i stvaranje pojma Istrijana i Istrijanstva sa ciljem stvaranja Republike Istre i njenog izdvajanja iz RH. To je konstanta koja se provlači svih 28. godina od stvaranja Republike Hrvatske!
Kulminacija i legalizacija takve politike događa se na Saboru stranke 23.travnja 1994 godine kada se u Rovinju donose četiri tzv. Rovinjske deklaracije:
-O demokratizaciji Republike Hrvatske
-O regionalnom ustrojstvu Republike Hrvatske
-O autonomiji Istarske županije i
-O Euroregiji Istri
Svaki član IDS-a dužan je postupati po tim deklaracijama.
Na osnovu Deklaracija donesen je i Statut Istarske županije, koji nije bio u skladu sa Ustavom RH, pa je Ustavni sud ukinuo 18 članaka Statuta kao neustavne (vidi ovdje).
Programske deklaracije i sam Statut stranke dokaz su njena autonomaškog i antihrvatskog usmjerenja, a ponašanje i izjave čelnika uredno je objavljivao lokalni list Glas Istre, tako da čelnici ne mogu demantirati svoje izjave i reći da oni tako nisu rekli.
IDS kao stranka nije izašao na prve višestranačke izbore 22.travnja 1990.godine, već je svom članstvu i simpatizerima preporučio da glasa za SDP-SKH.
Programska deklaracija IDS-a objavljena je 7.srpnja 1991. godine i preuzeta je od Stranke Jugoslavena“ Cilj i djelovanje stranke u sklopu višestranačkog demokratskog sistema je sudjelovanje u razvijanju svojim djelovanjem svih posebnosti tog prostora, kao regionalni entitet satkan na osebujnom etničkom sastavu, posebnosti gospodarstva i kulture, zauzimajući se za načelo jugoslavenske i svjetske univerzalnosti“
IDS zamišlja Istru kao konglomerat nacionalnoga bezličja s dvojezičnom ili trojezičnom neodređenošću, a degradirajući pritom europejsku vrijednost Istre kao povijesno susretište dvaju etničkih i nacionalnih krugova koji su proizvod duhovne baštine i kao takve te različite kulture su uvijek stimulativno djelovale jedna na drugu. IDS želi stvoriti istarski međunacionalni koktel kroz pojam istrijanstva, hibridne tvorevine koja briše povijesno pamćenje i kida spone s hrvatskom tradicijom.
Inzistiranje na decentralizaciji, demilitarizaciji i na trojednome jedinstvu istarskoga teritorija vodi prema posebnomu statusu Istra regija u Europi regija.
Transgraničnost koju zagovara IDS u svome političkom djelovanju, ideju o stvaranju regionalnoga parlamenta Istre i naglašavanje istrijanstva, kao nositelja regionalnoga identiteta svih stanovnika Istre, u zamjenu za hrvatsku nacionalnu pripadnost, znak je poremećena sustava vrijednosti regionalne stranke i njene neusklađenosti s državnim ustrojstvom Republike Hrvatske.
IDS je protiv nacionalne države ; „Zato smo mi protiv države nacije, a za državu – regija…..IDS je osnovana da bi se suprotstavila novom totalitarizmu koji se razvija iz okrilja nudeće nacionalne države Hrvatske, koja ne bi mogla zadovoljiti interese Istrana.“
Svim građanima poručeno je da se na ovim izborima ne glasa jer oni nisu niti demokratski niti slobodni pa čak niti tajni“ govorio je Elio Martinčić.
Glas Istre, br. 103, 15. travnja 1990., str. 14.
A dok se u Hrvatskoj vodio krvav rat i branio suverenitet mlade države, generalni tajnik IDS-a Mario Sandrić je izjavio;“ : „Siguran sam da će do građanskog rata doći, jer je nemoguće pomirenje Hrvata i Srba. Oni se, od kada postoje, mrze i gledaju preko nišana. Nas Istrane neka puste na miru, jer nam rat nije potreban (…) Zato upućujemo apel Hrvatima, Slovencima i Jugoslaviji da nam našu djecu vrate doma. Nisu djeca zaslužila da se bore, ginu i ožalošćuju svoje majke, sestre i braću za nečija nacistička opredjeljenja“
Iz navedenog je vidljivo totalno nepoznavanje povijesti i puna yugokomunistička indoktrinacija. Za IDS-ovce Domovinski rat nije bio njihov rat! To je bio rat za „nacistička opredjeljenja“ OPS ?
Glas Istre, br. 92, 5. travnja 1991., str. 9
Čelnici IDS-a ne doživljavaju Hrvatsku kao svoju domovinu već kao otimačicu njihova integriteta (istarskoga) i ekonomskoga statusa zbog težine tereta hrvatskih prognanika iz ratom zahvaćenih područja Hrvatske koji traže sklonište u Istri, geopolitičkoj periferiji bez oružanih sukoba.
U vrijeme najžešće velikosrpske agresije, koja je rušila, palila, ubijala i protjerivala civilno stanovništvo, žene, djecu, starce i bolesne, IDS-ovce je brinuo samo nacionalni identitet Istre.
Tom prigodom Ivan Jakovčić napisao je pismo svim podružnicama IDS-a u Istri u kojem kaže“ predlaže „učiniti sve kako bi se kontrolirao dolazak izbjeglica. Da se imigracijskom politikom učini sve kako se ne bi ugrozio nadasve prepoznatljivi milje Istre koji je već doveden do ruba gubitka vlastitog identiteta izmjenom demografske bilance“. Tako je upozoreno kako će „stvoriti nove nerješive probleme za Istru uz trajni gubitak naslijeđenog i stoljećima njegovanog identiteta ovih prostora“
Glas Istre, br. 199, 23. srpnja 1991., str. 15.
Zbog neprekidnog autonomaštva, IDS-ovi čelnici bili su u latentnom sukobu sa prvim hrvatskim predsjednikom dr. Franjom Tuđmanom.
Predizborni skup u Pazinu 11.travnja 1990.godine i odnos IDS-a prema dr. Franji Tuđmanu
Franjo Tuđman, znanstvenik, državnik, imao je povijesno pamćenje u svezi s Istrom. On je, uz to, godinama dolazio na ljetovanje i u posjet rodbini i prijateljima u Istru. Promatrao je i uočavao stvarno društveno stanje u Istri.
Već tijekom 1989.godine, Tuđman se javnim nastupima u Zagrebu i po Hrvatskoj iskazuje kao vođa oporbe u Hrvatskoj.
Tuđman se ocrtao kao vođa s jasnim viđenjem uvođenja narodne vlasti u Hrvatskoj i Jugoslaviji i s odlučnom nakanom da to provede, ako ustreba, i pod uvjetom osamostaljenja Hrvatske kao narodne države hrvatskog naroda. Zbog stanja i duha Istre, koji sam ranije opisala, to je za vlast i vladajuće u Istri bilo potpuno neprihvatljivo, neprijateljsko rješenje.
Nakon što je zakonom dopušteno višestranačje i osnivanje političkih stranaka, i u Istri se, iako skromno i potiho, pokreću razna nastojanja oko osnivanja izvornih stranaka ili uključenja u neku od hrvatskih stranačkih ponuda. U tom je pogledu HDZ bio najdjelatniji i taj pokret nalazi svoje sljedbenike, naklonjenike i vodeće djelovnike u Istri, koji u pojedinim mjestima i gradovima ustrojavaju svoje pokretačke odbore. U sklopu priprema za prve slobodne izbore (22. i 23. travnja1990 g odine) dr .Tuđman i njegova stranka najavili su središnji skup (11. travnja) na otvorenom, iza Spomen-doma u Pazinu.
Na širokom se prostoru okupio lijep broj ljudi. Nakon nekoliko uvodničara i izraza potpore pred mikrofon je stao dr. Tuđman. Uz iskaze zadovoljstva i zahvale na toploj dobrodošlici, razvio je prikaz svojih državničkih stavova oko narodnih i državnih odnosa u tadašnjoj ,,Miloševićevoj Jugoslaviji” i ,,šutljivoj Hrvatskoj” i istaknuo potrebu jedinstva hrvatskog naroda na putu samostalnosti i osvajanja vlasti u Hrvatskoj. Već su se tijekom tih riječi čuli izrazi negodovanja od nekih pojedinaca i skupina, a osobito od jedne, poveće, ,uz sam veliki stakleni ulaz u zgradu Doma. Tada je, opravdano izazvan tim upadicama i zviždanjem , poručio tim istima : ,,Vi tamo, koji zviždite, znajte da ćete (sutra) uskoro morati poslušati volju hrvatskog naroda. Ako pak to ne ćete ili ne želite, onda vam je bolje da si potražite drugu domovinu…” To je izazvalo glasnu potporu i pljesak mnogih, ali i daljnje njihovo zviždanje i negodovanje.
Jesu li te riječi bile državnički neuljudne ili uperene protiv Istrana (koji nisu ni spomenuti), ili kojih Istrana prosudite sami!
Ali već navečer u kasnim vijestima, i potom u svim medijima idućih dana, proširena je vijest o HDZ-ovu ,,izgredu” u Pazinu i kako je ,,Tuđman izžviždan”. Pripremljene ,,domaće istarske”, obavještajne, snage išle su još i dalje: ,,Tuđman (HDZ) tjera Istrijane iz Istre!” Posve izmišljena – sadržajna laž i gnusna optužba. Oni ,,pravi”, koji su zviždali i organizirali zviždanje, razumjeli su poruku i kasnije su doista i otišli iz Istre, boriti se u dobrovoljačkim odredima JNA protiv Hrvatske i Istre.
A oni koji su pljeskali ubrzo su se organizirali i uzeli masovno učešće u Domovinskom ratu, Oni su sasvim jasno razumjeli da je potrebno krenuti u obranu Domovine!
Napominjem da je na sličan način , na istom mjestu izviždana i predsjednica Kolinda Grabar Kitarović i to nakon 27 godina od dr. Franje Tuđmana.
Licemjerno ,sramotno i pokvareno se IDS-ovo čelništvo sa Ivanom Jakovčićem odnosilo prema dr.Franji Tuđmanu. Za Istru i Istrane imali su autonomašku retoriku, a dr.Franji Tuđmanu su govorili, da to nije istina, da oni ne govore tako.
Prigodom prvoga susreta predsjednika Republike dr. Franje Tuđmana s vodstvom IDS-a u rovinjskome hotelu „Park“ i predstavljanja programa stranke, njezin predsjednik Ivan Jakovčić izjavljuje: „Mi smo u niz navrata podržali Vašu politiku. Smatramo da ovi nesporazumi nastaju zbog loših informacija koje Vi dobivate iz krugova koje ja ne poznam. Mislimo da je to osnovni razlog. Posrijedi nije nikakvo autonomaštvo IDS-a.“
Glas Istre, br. 132, 15. svibnja 1992., str. 16
Na pitanje dolazi li iz njihovih redova da je Zagreb isto što je jučer bio Beograd, Jakovčić tvrdi: „Ne. Mi to nikad nigdje nismo izjavili.“
Glas Istre, br. 132, 15. svibnja 1992., str. 16
Ivan Jakovčić je izjavio i sljedeće: „Nikada nismo zagovarali istrijanstvo kao iskazivanje“
Glas Istre, br. 132, 15. svibnja 1992., str. 1
Iz navedenog jasno se vidi sva dvoličnost i pokvarenost politike Ivana Jakovčića prema dr. Franji Tuđmanu i Hrvatskoj.
G. Debeljuh piše o susretima sa Dr. Tuđmanom;” Predsjednik je tada, obzirom da nije bio u mogućnosti ništa pružiti kao dokaz, uvidio da su ga varali svi oni koji su mu servirali notorne neistine. Razgovor je nakon toga nastavio u sasvim drugom tonu i počeli smo razgovarati o suradnji iako nam je bilo jasno da smo politički bitno različitih gledišta.” Što je drugo mogao nego nastaviti razgovor, mada je bio svjestan da ga obmanjujete!
Nakon usvajanja zakona o teritorijalnome ustroju u Saboru i zbog čega su zastupnici IDS-a napustili sjednicu Sabora Republike Hrvatske, na konferenciji za novinare Jakovčić izjavljuje da je „ovaj zakon još jednom ‘silovanje‘ Istre u njenoj povijesti“
Glas Istre, br. 5, 7. siječnja 1993., str. 13.
Projekt Zemlja Istra Ivana Paulette
27.siječnja 1998 .godine pojavio se Ivan Pauletta sa inicijativom Zemlja Istra, koji je javno podupirao jedan dio istarske dijaspore ( Australija). Projekat Zemlja Istra počinje rečenicom da je :”Neupitno i neotuđivo pravo građana Istre na samoodređenje, pravo da samostalno odlučuju o svojoj sudbini ” Konkretno ” pravo na samoupravnu autonomiju ” i domete “Ograničenje odrediti će sami građani Istre” Precizirano bi to bilo ” Da svako služenje vojnih ,policijskih i drugih službi izvan Istre, građani čine na vlastitu odgovornost” jer da je ” necivilizacijski i ponižavajuće za istarske mladiće da sudjeluju u nazadnim i kriminalnim nacionalističkim ratovima” Zamislite, to se zbilo nakon Oluje 1995, godine!
U projektu „Zemlja Istra „nabrajaju se zahtjevi sa kojima bi se izašlo pred Sabor RH a to su
–Donošenje Ustava Zemlje Istre
-Vlastiti fiskalni sustav
-Vlastito sudstvo
-Vlastita teritorijalna policija
-Vlastito školstvo-Demilitarizacija Istre
-Organiziranje Istre kao federalne jedinice unutar Republike Hrvatske!!!
Ovaj Paulettin projekat je ustvari realizacija njegovih izvornih regionalističkih i separatističkih ideja ..Projekat Zemlja Istra „izazvao je turbulencije u samom IDS-u, jer lako je svako toliko malo medijski izletiti i provocirati,a drugo je ovakav projekat koji govori o realizaciji prezentirati javnosti. U IDS-u su se već dogodila raslojavanja .Puno je čelnih ljudi izašlo ili izbačeno iz Stranke od njenog osnivanja. Jedni zbog nedostatka hrvatske nacionalne komponente, a drugi zbog zanemarivanje socijalne i liberalne komponente. Taj je Paulettin projekat doživio neprihvaćanje u samom IDS-u, ali je ostao trajno u njegovom duhu i samoj biti postojanja stranke.
Ivan Pauletta se nakon njegovog neuspjeha povukao iz politike. Oglašavao se u medijima nezadovoljan stanjem u IDS-u i njihovim kriminalnim radnjama.
“Važno je prisjetiti se, i ukazati na činjenicu, kako je taj prevratnički i autonomaški koncept ‘Zemlje Istre’ trebao dobiti svoj puni izraz u ‘događanju naroda’, poznatom pod imenom Kongres Istrijana, u Puli . Tu se uspjelo okupiti (1995.), brižno pripremljeno i selekcionirano, veliko mnoštvo domaćih i iseljenih Istrijana , esula , raznih (filo)fašističkih, udbaških, KOS-ovskih, yugonostalgičarskih i drugih antihrvatskih snaga sa zadaćom da izglasanom ‘istrijanskom Deklaracijom’ postave legitimističke temelje za ‘cepanje Hrvatske’, kaže Mario Sošić u svom tekstu
Gospodin Debeljuh kaže; Sve je rađeno transparentno, a o tome svjedoče mnogi dokumenti i članci.
Cilj je ovog mojeg javljanja dati doprinos objektivnosti informiranja o jednom važnom periodu povijesti Istre, perioda kojega pojedinci već duže vremena pokušavaju prikazati, notornim neistinama, u potpuno drugačijem svjetlu.”
Gospodine Debeljuh upravo stoga što je sve rađeno transparentno i imamo dokaze IDS-ove autonomaške i antihrvatske politike!
Dokaze sam vam predočila bez i najmanje namjere da bilo koga vrijeđam, već upravo kako ste i vi napisao da damo doprinos objektivnosti informiranja.
Idiličnu sliku koju ste si vi stvorio , nažalost sama stranka vam je svojim djelovanjem pokvarila i prikazala se u sasvim drugačijem izdanju od onog kojeg vi želite prikazati.
Gospodine Debeljuh doista mi je žao, ali evo u samom vašem citatu vidi se da idealizirate stranku, koja je samu sebe kompromitirala;
” A ta je politika bila transparentna, u skladu sa programskom deklaracijom, u skladu sa najvišim moralnim vrijednosti i praksom u europskoj uniji. Bila je to politika najplemenitijih ljudskih vrlina, poput poštivanja različitosti, gledanja na multikulturalnost kao na bogatstvo a ne razlog za svađu, poštenje, istina, prijateljstvo. Politika čistih računa, traženja prava koja ostvaruju druge slične sredine Istri, regije država europske unije.”
Kažete da je politika IDS-a bila u skladu sa programskom deklaracijom, Na osnovu Deklaracija donesen je i Statut Istarske županije, koji nije bio u skladu sa Ustavom RH, pa je Ustavni sud ukinuo 18 članaka Statuta kao neustavne.
Dalje kažete da “Bila je to politika najplemenitijih ljudskih vrlina, poput poštivanja različitosti, gledanja na multikulturalnost kao na bogatstvo a ne razlog za svađu, poštenje, istina, prijateljstvo” I opet vas podsjećam da je IDS sam sebe kompromitirao i odustao od početka od takve politike.
Podsjetila bih vas na sam čin registracije stranke u kojem ste sudjelovao pokupivši dokumente i otišavši u Zagreb bez znanja Ivana Pletikosa, i registrirao stranku iza leđa čovjeku koji je sve dokumente pripremio. Kako bi vi nazvao taj čin? Jeli to” politika najplemenitijih ljudskih vrlina”‘ Prosudite sam koliko je vaše sjećanje u raskoraku sa vašim postupkom? Zato ga niste ni spomenuo među osnivačima!
O politici čistih računa ne moram ništa dokazivati, dovoljno je spomenuti projekt” Brijuni- Rivijera;
Projekt Brijuni-Rivijera , osmislio je Ivan Jakovčić, kao projekt razvoja turizma na 24 kilometara obalnog pojasa od Bala do Muzila.
Međutim taj se projekat pretvorio u izvor bogaćenja političko-partijske lokalne i državne vrhuške, prenamjenom i rasprodajom državnog zemljišta i nenamjenskim trošenjem državnog novca od 2001.godine do danas. Radi se o nevjerojatnoj pljački državne imovine kroz sam projekt Brijuni-Rivijera i Uljanik Grupe, uključivši i brodogradilište 3.maj iz Rijeke.
Dogodila se najveća pljačka u Istri, jedna od najvećih u Hrvatskoj, prenamjenom, odnosno urbanizacijom i prodajom najatraktivnijh parcela uz more na području Barbarige i Dragonere, sa 1,1 milijun kvadratnih metara prekrasne i nedirnute istarske obale, koja je bila u sastavu Nacionalnog parka Brijuni, a koja doseže i do 2,5 milijarde kuna.naravno na štetu lokalne zajednice koju nitko nije ništa pitao. Zbog jeftine prodaje i naknadne urbanizacije 1,1 milijun kvadrata priobalja osuđena je bivša načelnica Općine Vodnjan Lidia Delton jer je pri sklapanju tog posla oštetila Vodnjan za 47,2 milijuna kuna. Doduše, kažnjena je samo načelnica, ali ne i ostali akteri iz političkog vrha Istre koji su zajedno sa čelnicima Hypo banke izvukli 80 milijuna eura kredita za projekt Barbarige i Dragonere te ga nenamjenski potrošili. Kako na ovom zemljištu i dalje raste tek trava i mediteranska makija pretpostavlja se da će uslijediti daljnja preprodaja projekta. a kolateralne žrtve istraživanja i objavljivanja istine bili su tadašnji novinari i uredni Glasa Istre Igor Brajković i državni odvjetnik Vlatko Nuić, te kasnije potpredsjednik Glasa Istre Đani Bažon koji je počinio samoubistvo. Od tada IDS preuzima kontrolu nad Glasom Istre i DORH-om u Istri.
‘ZBOG TRGOVANJA KAZNENIM PRIJAVAMA I OBMANJIVANJA JAVNOSTI MLADEN BAJIĆ MORA ODGOVARATI’
Mogu samo pretpostaviti da možda sa ovim projektom niste upoznat g. Debeljuh, ali onda nemojte tvrditi da govorim neistine! Zbog kriminalnih poslova samog vodstva stranke najlakše je optužiti onog koji o tome piše! Stoga se dobro raspitajte i informirajte prije nego nekoga neosnovano optužite, jer ovdje sam vam navela samo dio IDS-ove politike, kojom je sam sebe kompromitirao.
Možemo nastaviti polemizirati g. Debeljuh, ali mislim da nema potrebe nikoga optuživati kao što ste vi mene, jer je IDS, sam sebe sasvim jasno predstavio i kompromitirao u javnosti! Vama neka ostane vaša idilična slika, ali je ne možete kao takvu prenijeti u javnost, jer vas je sam IDS svojom politikom demantirao!donosi ivijesti.hr
Autor / Lili Benčik
** Stavovi i mišljenja iznesena u kolumnama i komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva Braniteljskog portala već isključivo mišljenje i stavove njihovih autora**