Kalvarija Kringa 1876.godine…
Ove godine odlučila sam pratiti Isusa na Križnom putu kao žena, majka i baka! Razmišljanja su samo moja, nitko ne stoji iza njih osim mene osobno.
U ovom kaotičnom vremenu između Covida-19 i putinove agresije na Ukrajinu, u vrijeme korizme, svaki bi kršćanin Katolik trebao preispitati sam sebe, svoja razmišljanja i svoje djelovanje u obitelji, društvu, na poslu i zajednici.
Upravo stoga ne mogu prihvatiti, ni razumjeti svu silinu zla koja se srušila na ovaj svijet. Poremećene su sve vrijednosti, sve norme ponašanja i prirodni poredak na zemlji, koji je Svevišnji ustanovio i koje su obznanjene u Svetom pismu. To je Božji govor ljudima, razumljiv ljudima, jer su Božje riječi izrečene ljudskim jezicima i zapisane na isti način kao i sve druge ljudske riječi, ali kao da ga ljudi ne razumiju, ili još gore, ne žele ga razumjeti.
Biblija ili Sveto pismo je Božanski misterij izražen ljudskim jezikom. Stoga je riječ najvažniji element Božanske objave u Svetom pismu. Riječ je način prenošenja Božje objave, a po Isusu i u Isusu Božja riječ je postala vidljiva i opipljiva.
Riječ Božja nije tvrdnja, ni izvješće, ona je djelo, veliko djelo preko kojeg se Bog daruje nama, zove nas i od nas očekuje odgovor.
Prateći Isusa na njegovu putu muke kroz bol i pratimo bol i patnju njegove majke Blažene Djevice Marije i svih pobožnih žena, promišljamo o suvremenim križevima današnje žene, supruge i majke. U ovo vrijeme udara na čovječanstvo, sumnji, strahova, neizvjesnosti, patnje, bolesti i ratova koje nam kreatori Novog svjetskog poretka priređuju, najviše pate upravo majke i djeca. Dodamo li tim globalnim pošastima, probleme funkcioniranja obitelji, kao osnovne društvene zajednice, bračne nesuglasice, nevjere, pobačaja, netrpeljivosti i pomanjkanja ljubavi, komu se žene mogu utjeći? Tko im može pružiti utjehu, snagu i nadu? Isusova majka, Božja majka koja je prošla sa svojim sinom sve njegove muke i patnje na njegovu Križnom putu, sa nadom i vjerom u životne uskrse koje je nosila u svom srcu. Bl. Djevica Marija koja nas i dan danas prati, ukazuje se širom svijeta i šalje nam poruke nade i mira, od Lourdesa, Fatime, Guadalupe do Međugorja.
Majka Božja, Kraljica Mira u Međugorju poručuje; „Ja sam vaša majka, i volim vas i zato vam želim pomoći… Dječice, ne zaboravite, ja sam vaša majka”
„Klanjamo ti se, Isuse, i blagoslivljamo Tebe! Jer si po svom svetom križu svijet otkupio!“
4. postaja – Isus susreće svoju svetu Majku
Dočekala ga je. Susreli su se; Sin mučenik i Majka patnica. Nema riječi, samo pogledi. Jednom su se pogledali u hramu. Bio je dijete i tada ga je koreći pitala: „Sinko što si nam to učinio!“ Sada ga ništa ne pita, ali u očima joj se čita pitanje: „Sine, što su ti to učinili?“ U očima njegovim čita odgovor: „Ove su modrice radi njihova mira i ova je bol radi njihova opravdanja. Poveo me Otac za žrtvu za grijehe ljudi na žrtvenik križa i daruje me u smrt da bi oni živjeli. Vjeruj Ocu!“ Tko koga bodri, tko koga tješi? Marija zna taj nijemi govor u susretu umirućeg djeteta i majke. Ona majka najbolje razumije razdiranje srca, kad usta zanijeme. Ona jedina zna koliko u tim trenucima pomaže Božja utjeha. Boli rastanaka pred veliki sastanak.
Koliko rastanaka i odvajanja od svog djeteta podnese majka? Sva su bolna, ali ona koja su životno potrebita i nužna za odrastanje djeteta, lakše se podnose, od onih koja su po život opasna, zbog kojih majka ne zna hoće li svoje dijete ikada ponovno ugledati.
Koliko majki traži svoju djecu iz Domovinskog rata? Koliko će majki tražiti svoju djecu iz ovog brutalnog rata koji je započeo ruski predsjednik Putin? Ne samo iz napadnute Ukrajine, nego i nesretnih ruskih majki, čiju djecu Putin i njegovi oligarsi šalju u smrt, dok su svoju poslali van Rusije na sigurno.
Poruka ove postaje je da svi imaju majku, ali je dovoljno ne uvažavaju i ne poštuju, stoga lako postaju zločinci, jer da se majke pita zločina ne bi bilo.
Iako u ovom bezbožnom svijetu ima slučajeva da i majka ubije svoje dijete, ali to je ipak rjeđa pojava, učinjena iz očaja, bezizlaznosti ili neubrojivosti.
U Mariji Bistrici hrvatski narod ima najvrjedniji križni put
Zagrebački nadbiskup Bl. Alojzije Stepinac imao je velike planove s Marijom Bistricom, želeći da to hodočasničko mjesto u Zagorju postane mjesto duhovne i moralne obnove hrvatskoga naroda. „Moja je želja da svetište Majke Božje Bistričke postane hrvatsko narodno svetište“, napisao je nadbiskup Stepinac u jednoj okružnici svim župnicima Zagrebačke nadbiskupije u tijeku ratne 1943. godine, kada su već bile postavljene prve četiri postaje križnoga puta u Mariji Bistrici, a u planu je bila izgradnja nove bazilike, izgradnja kapela za pričešćivanje, prostora za smještaj hodočasnika…
Kako povijesni izvori kažu, zamisao se za te radove rodila još je prije Drugoga svjetskoga rata na Jasnoj Gori, u poljskoj Čenstohovi, za vrijeme Euharistijskog kongresa 1935. godine. Te se godine u Mariji Bistrici proslavljala 250. obljetnica ponovnog našašća čudotvornog kipa Majke Božje Bistričke i nadbiskup Antun Bauer je okrunio Marijin kip s krunom hrvatskih vladara, a nadbiskup koadjutor Stepinac održao je glasovitu propovijed i izrekao znameniti zavjet da će
„Hrvati ostati Marijini vjerni i iskreni štovatelji“.
Stala plačuć tužna mati
Koji čovjek ne bi plak’o
Majku Božju videć tako
u tjeskobi tolikoj?
Tko protužit neće s čistom,
kada vidi gdje za Kristom
razdire se srce njoj?