Svjetski prvaci su pobijedili vice-prvake svijeta, rezultat je deja vu finala Svjetskog prvenstva u Rusiji. Tricolori nas nastavljaju maltretirati i zlostavljati, 22 godine, od onog polufinala 1998. godine nismo ih uspjeli pobijediti…
Međutim, Vatreni su večeras izgledali mnogo bolje nego u Portu. Dojam je svakako povoljniji, ali nije dobro što je Dalićeva vrsta opet inkasirala četiri pogotka. Osam primljenih pogodaka u dvije utakmice je previše.
Odlično je izgledala Hrvatska do pred sam kraj prvog poluvremena u Parizu. Svjetski prvaci su bili u mišjoj rupi, nisu mogli povezati niti jednu suvislu akciju, baš niti jednu, Dalićevi dečki su dominirali. Jedinu šansu stvorili su Francuzi nakon greške Andreja Kramarića, Griezmann se našao sam iskosa ispred Livakovića, ali je naš vratar fenomenalno obranio nogom. Onda u samoj završnici prve dionice dogodio se šokantni rasplet, potpuno neočekivan s obzirom na ono što se do tada vidjelo na terenu. Tricolori su postigli dva pogotka i potpuno preokrenuli. Pomalo nevjerojatno, do tada sigurna hrvaska obrana dva puta je ispala i sve dobro izvedeno u prvom poluvremenu, palo je u vodu.
Posebno je ostao u sjećanju taj drugi pogodak Francuza koji je od onih ‘jednom ti Bog da, jednom uzme’. Protiv Portugala je lopta koja se odbio od stative pogodila Livija u petu i leđa, te se odbila u korner, ovog puta je udarac Martiala pogodio vratnicu, lopta se odbila od vratnice, pogodila u leđa našeg vratara, ali je ovaj put završila u mreži, donosi sportske.
A do tih završnih minuta prve dionice Hrvatska je kontrolirala igru, sva događanja na tereni i vodila s 1:0. Pogodak je postigao, svoj četvrti za reprezentaciju stoper naš senator, Dejan Lovren. Postigao je pogodak na mesijevski način, kao neki majstorski napadač. Primio je loptu nakon kornera, bacio lažnjak i onda pogodio ljevicom. A nekako je bilo očekivati da će Vatreni povesti. Jer svjetski doprvaci cijelo vrijeme su držali u šahu svjetske prvake. Bila je to posve drukčija Hrvatska od one koje smo gledali u Portu. Od prve sekunde vidio se jedan posve jasan novi pristup Vatrenih. Stisli su Francuze viskim pritiskom, domaćin se nije snalazio, često je Deschampsova momčad gubila lopte, naša vezna linije se namentula, dobro se moglo zapaziti što znači kad je u momčadi Marcelo Brozović, ali i Kovačić i Vlašić su bili raspoloženi. Posebno Kovačić koji je igrao najbolju utakmicu za Vatrene. Dalićeva vrsta bila je iznimno agresivna, rastrčana, svi su igrali obranu i napad, geometrija igre bila je na najvišoj razini. Istina, nije bilo nekih jasnih prilika, ali Vatreni su bili bolji. Do te šokantne završnice prvog dijela, kad se sve dobro pretvorilo u loše.
Početkom druge dionice, vijdeli smo jednu pomalo sumnjivu situaciju. Nikola Vlašić je pucao, lopta je pogodila u ruku Upamecana, bio je u šesnaestercu, naši su tražili jedanaesterac, ali to traženje nije bilo u skladu s mišljenjem suca. Nama se činilo da ga je trebao dosuditi. Odmah nakon toga uslijedila je magija Josipa Brekala…
Magična je bila i lopta s kojom je Mateo Kovačić pronašao napadača Wolfsburga, ali ono što je izveo Breksi bilo je pravo majstorsko djelo. Bio je okružen s trojicom igrača, ali je sve driblinzima uspio prevariti i zabiti kraj Llorisa svoj prvi pogodak za reprezentaciju, sigurno će ga pamtiti do kraja života. Nakon tog sjajnog pogotka, zbog ozljede je morao izaći Uremović, a ubrzo je Hrvatska trebala povesti.
Perišić je bio u sjajnoj prilici nakon centaršuta, bio je sam iskosa, ali je s nekih sedam metara pucao preko grede. Kako to obično biva, kad ne zabiješ, dobiješ, Upamecano je zabio nakon kornera, poput Brekala, svoj prvi pogodak za nacionalnu vrstu. Martal je nakon toga imao čisti zicer, ali je Livaković bio sjajan. Jedanaesterac Girouda Livaković ipak nije mogao obraniti. Još je do kraja ogleda Vlašić pogodio stativu i to je bilo sve.
Nakon dva kola Portugal i Francuska imaju po šest bodova, a Hrvatska i Švedska su bez bodova.
D.J.