“Ukoliko HITNO NE DOBIJEM POJAČANJE Daruvar može past jer se borimo lovačkim oružjem sa malo municije.”, napisao je u dramatičnom izvještaju tog jutra, 1. rujna 1991. zapovjednik obrane Daruvara Nikola Ivkanec.
Daruvar je u Domovinskom ratu podnio veliku žrtvu, a kao jedan od najtežih dana ističe se svakako 1. rujna 1991. godine. Daruvar je bio u poluokruženju, napadnut i sa sjevera i s juga. Na obje strane uspješno su ga obranili hrabri policajci, ne bez žrtava. Taj dan se u Daruvaru pamti kao krvava nedjelja tijekom koje je pet života brutalno ugašeno, a ranjeno je još 14 branitelja i civila.
Situacija na tom području bila je krajnje napeta još od 1. ožujka 1991. kada se dogodio puč u policijskoj postaji Pakrac od strane srpskih policajca
Već 17. i 18. kolovoza 1991. godine većina srpskih obitelji napustila je Pakrac i zaputila se na okupirano područje, a 18. kolovoza na srpskoj barikadi zarobljen je i odveden u nepoznato dr. Ivan Šreter, predsjednik pakračkog HDZ-a, ravnatelj lipičke bolnice i istaknuti mirotvorac koji se zalagao za mirno rješavanje postojećih napetosti.
Situacija u Pakracu u bila je toliko teška da su u PU Bjelovar dvojili je li uopće moguće obraniti Pakrac, no u večernjim satima u Pakrac stiže pojačanje – Posebna jedinica policije PU Bjelovar „Omege“ i skupina temeljne policije iz Policijske postaje Bjelovar, te njima u pomoć Specijalan jedinica policije „Ris“ Kutina i Antiteroristička jedinica Lučko.
Toga dana, četničko-terorističke grupe izvele su kombinirani napad na policijski punkt u predjelu »Kopeček», u mjestu Doljani. Cilj je bio zauzimanje dominantne kote i izlaganje Daruvara protivničkom razaranju. Zahvaljujući pripadnicima Policijske postaje Daruvar, pripadnicima Odreda narodne zaštite Doljani i pripadnicima policije iz drugih postaja i ovaj napad je bio odbijen, ali uz žrtve.
Policijska postaja Daruvar imala je dva poginula pripadnika – Srećka Manđinija i Eugena Lapčića dok su dva pripadnika teže ranjena – Danko Ružička i Alfons Tutić.
Život su izgubili i tri pripadnika Odreda narodne zaštite Doljani i Sirač; Željko Bublić, Vlado Plažanin i Tihomir Lneniček, dok je 16 branitelja i civila ranjeno.
Istovremeno je napadnut i policijski punkt u Donjem Daruvaru u kojem je život izgubio hrvatski redarstvenik i pripadnik Policijske postaje Bjelovar Tihomir Vrdoljak, koji je ujedno prvi poginuli hrvatski branitelj u Domovinskom ratu s bjelovarskog područja.
Na ovo se tužno događanje osvrnula i Daruvarčanka Milada Sofka i to objavivši dio teksta iz knjige Jakše Raguža: „Borbeno djelovanje Posebne jedinice policije Policijske uprave Bjelovar Omege 1991. godine“.
„Na današnji dan 1991. godine u ranim jutarnjim satima započeli su napadi na Daruvar i sela na jugu daruvarske općine – Doljane i Sirač. U Doljanima srpski pobunjenici zarobili su više civila među kojima je bilo i žena i djece te prisilili 20 pripadnika Narodne zaštite i policije da se predaju. U pomoć Daruvaru poslano je 40 pripadnika SJP „Omega“ PU Bjelovar te 50 policajaca iz PP Bjelovar, osim njih u pomoć su pristigli i policajci iz Garešnice i Kutine kao i kutinski ZNG. Interventna skupina SJP „Omega“ nakon mukotrpnog probijanja stigla je do Doljana.
Tamo su četnici zarobljene branitelje zavezane i skinute do gola polegli na cestu, no tada se pojavilo oklopno vozilo puno “Omega”. Toga su trenutka pobunjenici sasuli paljbu po polegnutim braniteljima, pri čemu su ubili četvoricu branitelja, a peti je kasnije preminuo. Srećom, žene, djeca i još 17 zarobljenika – spašeni su.
Uočivši policijsko borbeno oklopno vozilo uspaničili su se te počeli bježati prema vojarni JNA i pucati po zarobljenicima. U pucnjavi po zarobljenicima Srbi su ubili policajca Srećka Manđinija i pripadnike Odreda narodne zaštite iz Doljana Željka Bublića, Vladu Plažanina i Tihomira Lneničeka te ranili devet osoba, od kojih je policajac Eugen Lapčić preminuo 24. rujna 1991. godine.
Nakon što su potisnuli srpske snage do vojarne u Doljanima morali su se povući jer su iz nje izišla tri oklopna transportera JNA. Uspješnom akcijom spašeno je 17 zarobljenika, oslobođeno je više žena i djece te je spriječen pad Doljana. Dok su se još vodile borbu u Doljanima, Srbi su minobacačima napali benzinsku pumpu u Donjem Daruvaru na drugom kraju tadašnje općine Daruvar.
Policajci i gardisti na to su uzvratili minobacačkom vatrom po njihovim položajima, a nakon višesatne razmjene vatre pobunjenici su izvršili pješački napad radi dovođenja Daruvara u poluokruženje. U pomoć domaćim braniteljima pristižu snage koje su tog prijepodneva bile u Doljanima. Na njih i njihova vozila otvorena je jaka paljba uslijed koje su se hrvatske snage povukle i zauzele crtu obrane oko grada.
Pritom je stradao Tihomir Vrdoljak, prva žrtva Domovinskog rata s područja Bjelovara. On je ranije bio pripadnik SJP „Omega“, a taj se dan dragovoljno javio da sa svojim bivšim suborcima ode u pomoć Daruvaru.
Na toj zadaći pogodili su ga geleri minobacačke granate. Žurno je otpremljen u bjelovarsku bolnicu, no na putu je preminuo. S dolaskom mraka smanjio se intenzitet borbi, premda su razmjena vatre i bombardiranje grada trajali do duboko u noć. Tako je dobivena bitka za Daruvar.“