U svome pismu koje je uputila Vladimiru Bakariću (u to vrijeme sekretar CK KPH i predsjednik vlade Federalne Hrvatske), Mica Vukelić navodi, sustavno pljačkanje sve hrvatske imovine, masovna ubojstva i niz drugih zločina koje Jugoslavenska armija čini nad nezaštićenim pučanstvom ukratko samo neke pritužbe koje Mica Vukelić, kako kaže, “bez glazure”, navodi u pismu Bakariću:
”Druže Vlado,
uvjerena sam da je ipak najbolje iznijeti moja opažanja direktno pred Tebe.
…po ulasku naše Armije u Gospić učinjena su mnoga ubistva nad nevinim Hrvatima. Po mišljenju Hrvata največe zločine je učinop Nikola Teslić.
…narod se dalje pita zašto sa strane Partije dozvoljen pokolj Hrvata, gdje je bilo rukovodstvo partije da je dozvolilo Tesliću da ubija u Bjelajskoj imovini bez suda, žene, djevojke, starce koje su njegovi desetari i on iznakazili kopajuči žrtvama oči, rezajući djevojkama grudi/Kao očevidca navodim staru drugaricu Šimatovićku građanku Gospića.
…Ista je tražeći svoga muža u spomenutoj imovini gdje je učinjen zločin nailazila na ovakve zločine Teslićeve bande Veljko Kekić i Božo Rabatić, koji su mjesto kazne za suradnju u Teslićevim zločinima samo premješteni po potrebi službe na Sušak”.
Istu grupu narod hrvatski optužuje za nekoliko desetaka nevinih žrtava. Državni odvjetnik Vujnović po izjavama ljudi koji su prisustvovali na procesu Tesliću kažu da je drug Vujnović očito zaštičivao i branio i da je uložio žalbu protiv prevelike kazne. Drugarica Šimatovićka izjavljuje da se očito vidjela simpatija Vujnovića prema Tesliću, što je u času kada su se sudci povukli da vijećaju o kazni Nikole Teslića, da je državni odvjetnik nudio Nikolu cigaretom i da je stalno nešto sa njima šaputao. Narod se nadalje pita: gdje su komunisti da oni to ne vide….!!!
Nadalje Hrvati osjećaju da se Srbe naveliko svagdje favorizira. Po državnim uredima, kod aprovizacije, svuda imaju prednost Srbi iako je i Hrvat bio u pokretu. Ako se na primjer nadju u uredu dvije stranke Srbin i Hrvat, pozdravlja se samo Srbina, sa njime se vode intimni razgovori i šaputanje, dok se u drugu stranku i ne gleda. Nadalje se govori da Hrvatski narod nije siguran od ovakovih četnika u svojijoj hrvatskoj državi, te da oni ne vide nikakve budućnosti za bilo kakovi život. Tuže se na dalje da su Hrvati bez obzira kako si se odnosio prema pokretu potpuno opljačkani kako od jugoslavenske Armije, tako i, pojedinaca. Pljačkali su svi bez razlike i oficiri i vojnici, uzimali su nakit, novac, bicikle, robu itd. Uzimali su i kola, stoku, orudje. Danas se narod tuži da Srbi njihovu muku prodaju po sajmovima da su se napljačkali dok su ovi ostali bez ičega.
Čuje se i ovo: pa što mi Hrvati možemo, u njih je oružje, ako što rečeš pojede te noć.“
Nakon ovakvog pisma Vladimiru Bakariću u kojem je učiteljica i aktivistica KPH u Gospiću iznijela surovu istinu, kako je izgledalo „oslobođenje“ od strane Titovih partizana i kakvi su bili odnosi među Srbima i Hrvatima, te o totalnom razočarenju hrvatskih komunista u novu vlast, krvavom Nikoli je kazna znatno umanjena na svega 18 mjeseci lišenja slobode a i za to nije poznato da li je uopće odležao kaznu.
Prvi dani novog komunističkog režima u Gospiću bili su za mnoge Gospićane kobni. Uslijedio je pravi pokolj Titovih partizana nad Hrvatima koji su služili vojsku u NDH koji su se mirno predali i ostali u Gospiću, ali i stotinama nedužnih civila žena, djece i staraca. Takav postupak pobjednika nije bio spontan ni slučajan. On je očito pripreman i ranijih godina kad su partizanske obavještajne organizacije prikupljale podatke s područja NDH, obrađivale ih i stvarale podlogu na kojoj je izrastao masovni zločin. Tako je Rejonski obavještajni centar, preteča OZN-e (OZN – Odjeljenje zaštite naroda) Perušić izradio popis svih koji su služili vojsku u NDH za općinu Pazarište, u kojem je evidentirano 479 pripadnika OS NDH iz sela Kruščica, Stojević Draga, Budžak, Vranovine, Klanac, Oteš, Veliki Žitnik, Brizovo Polje, Dunjevac, Balenija, Predvaganac, Aleksinica, Škvadra, Kaldrma, Podastrana, Novoselija, Kalinovača, Popovača, Draga, Mala i Velika Plana i Bakovac.
U tom je popisu, osim imena i prezimena, obrađena još i godina rođenja i starost, pripadnost vojnoj postrojbi, vrijeme stupanja u vojnu postrojbu, način stupanja u postrojbu, (“dobrovoljac ili mobilisan”) i karakteristike. Ova je posljednja rubrika najčešće ispisana riječima bandit koljač, što je nakon predaje za te zarobljenike značilo i konačnu osudu pred kojom nije moglo biti obrane.
Među partizanskim egzekutorima u poratnom Gospiću isticao se domaći Srbin Nikola Teslić koji je poubijao velik broj nevinih. Gonjen neobuzdanom mržnjom Nikola je u veljači 1945., s partizanima došao u Gospić i gotovo bez pretjerivanja, iz dana u dan, iz noći u noć, ubijao pljačkao i zlostavljao Hrvate gotovo legalno, ne skrivajući svoja nedjela i svoje zločine.
U samo 24 sata Krvavi Nikola je izmrcvario i zaklao 64 hrvatskih djevojaka, žena i staraca. No, kad je partizanski pokret uvelike osramotio i on je zatvoren, i tek formalno »reda radi« osuđen 20. srpnja 1945., čak na 7 godina prisilnoga rada s gubitkom građanskih prava u trajanju 3 godine. Kazna mu je ubrzo po višem sudu, što je bilo očekivati, 22. prosinca 1945., ublažena preinakom u kaznu lišenja slobode u trajanju 18 mjeseci. »Krvavi Nikola« kako je tada nazivan, harao je uglavnom po gospićkoj Bilajskoj, Jasikovačkoj i Žabičkoj ulici i po prigradskom naselju Lipama. Jednom je bio i u Kaniškoj ulici, hoteći zaklati gimnazijalku Nevenku Brkljačić, koja je na svu sreću uspjela pobjeći. Svaki dan je obilazio hrvatske kuće i dijelio tobožnje pozive za sastanke u večernjim satima. Uplašeni hrvatski svijet mu je u početku i vjerovao te je na te »sastanke« odlazio, ali se s njih nije vraćao. S nekoliko svojih istomišljenika partizana žrtve je ubijao kod gospićke šume Jasikovca ili kod Imovine nedaleko od Bilajske ulice i gospićkoga željezničkog kolodvora, pa ih prekrivao tankim slojem zemlje ili ostavljao nepokopane.
O ozračju u kojem je Gospić živio tih prvih dana poraća rječito svjedoči i pismo koje je Mica Vukelić, učiteljica i aktivistica KPH u Gospiću još od prije Drugog svjetskog rata, uputila Vladimiru Bakariću, a koje zbog svoje zanimljivosti donosim u cijelosti kao prilog sl1,sl2 i sl3.:donosi komunistickizlocini.net
Izvori: Ivica Matija, Križari na gospićkom području 1945. – 1950. UDK: 94(497.5 Gospić)”1945/1950″ Državni arhiv u Gospiću Pregledni članak HR 53000 Gospić Ur.: 2005-12-20.
Pismo Mice Vukelić čuva se u Hrvatskom državnom arhivu, HDA CK SKH, 206, a objavljeno je u cijelosti u prijepisu u knjizi: Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944. – 1946. dokumenti (Priredili: Zdravko Dizdar, Vladimir Geiger, Milan Poić, Mate Rupić), Slavonski Brod, 2005, 272 – 276.
Izvor-komunistickizlocini.net
D.K.