Let 3 je grupa koja od početaka dijeli publiku na one koji ih obožavaju, i one koji ih ne mogu smisliti. Ne ulazeći u glazbeni ukus, niti umjetničke dosege banda, moram primijetiti da je čudno da jedna post punk grupa uopće pristaje nastupiti na jednoj glazbenoj manifestaciji koja je tradicionalno primjerenija Maji Šuput. Prisjetimo se, Jugoslaviju i kasnije Hrvatsku su predstavljali pjevači poput Daniela Popovića, čuda od jednog hita koji je sa svojom “July” došao do četvrtog mjesta, Zdravko Čolić, Kićo Slabinac, Novi Fosili, Srebrna krila, Sead Memić Vajta, Tajči, zadarska Riva koja je čak i pobijedila u suton Jugoslavije… Hrvatsku pak Danijela, Doris Dragović, Nina Badrić, Severina, i tako dalje. Očito, Eurovizija je uvijek bila etiketirana kao “festival lakih nota” s razlogom, radilo se – neovisno o tome što je povremeno bilo i kvalitetnih uradaka – o pjesmuljcima za najširu publiku, a ponajviše za djecu. Što radi jedan “avangardni” bend, koji nikad nije imao ambicija konkurirati Severini, čija je publika, što god mislili o njoj i njima, ipak – ponešto drukčija?
Sama ta činjenica zapravo puno govori o njima i njihovom izvornom artizmu i rokerskom buntovništvu. Da, pjesma definitivno jest u njhovom stilu: Let 3 su od početka igrali na provokaciju koja to nije, koja provocira samo one koje se inače smije provocirati. Antiratne pjesme su nešto što je avangarda bilo sedamdesetih. A ismijavati i trolati Putina i Lukašenka je danas na zapadu provokativno i alternativno otprilike koliko su provokativne gole grudi. Možda su nekad bile, negdje. Isto važi i za scenski nastup. Cilj je provocirati Putina? Poigravanje s golotinjom i LGBT temama danas na Zapadu provocira… pa, manje više nikog. A buntovništvo koje podilazi mainstreamu i establishmentu u vlastitom okruženju, i upereno je protiv “vanjskog neprijatelja”, je buntovništvo kojim se može pohvaliti manje-više svaki trećesvjetski diktator (pa i Putin osobno). Da su htjeli biti provokativni, trolali bi woke i LGBT ideologiju, koja u svom moralnom čistunstvu i lakoći osuđivanja ljudi prelazi i najgora vremena puritanizma u Americi 17. stoljeća. Vještice se ne spaljuju fizički, ali se masovno “canceliraju”. Ne bi joj podilazili, tim više što je ona na Euroviziji postala obavezna ako želite pobjedu ili visok plasman. Jasno je da stvarna opasnost za slobodu ljudi na zapadu ne dolazi od Putina, nego od masovnih pokreta rođenih na tom istom zapadu. Masovni pokreti tog tipa, naročito ako su zasnovani na identitetskim politikama, su uvijek ekstremno opasni i u suštini vrlo isključivi i totalitarni.
Ako pak Let3 žele trolati tradicionalni militarizam i totalitarizam, onaj Putinov, srodan onom srpskom koji je pokrenuo ratove u SFRJ (tada su Let3 na takav militarizam ipak gledalo malo drukčije pa su više trolali odgovor na njega!) trebaju pogledati kako je to radio legendarni Laibach, stvarno provokativan band koji je inspirirao i jedna Rammstein. I koji je to radio neusporedivo inteligentnije i sofisticiranije. Laibach nikad nije pribjegavao jeftinim pubertetskim provokacijama s čepovima u guzici i performansima tipa “babin k…c”, koji su Letu 3, u biti režimskim umjetnicima i slavodobitnicima gradskih stanova u Rijeci: i u socijalizmu je postojala praksa dodjele stanova zaslužnim umjetnicima, što isto govori o tome koliko su zapravo “buntovnici”, jesu, protiv nečeg čega u njihovoj lokalnoj sredini nema, lako je tako!. Laibach je totalitarizam ismijavao djelujući u pravom totalitarizmu, i bio je zabranjivan i “otkazivan” kao i mnogi nepoćudni danas. Umjesto toga, Let 3 pribjegavaju “provokacijama” kojima uspješno privlače pažnju na sebe ne riskirajući ništa, a takvo privlačenje pažnje na sebe je valjda nužno da bi opstao bend koji 15 godina nije snimio spomena vrijednu pjesmu, osim možda poneke obrade. I koji na muzičkom planu već odavno ne predstavlja nigdje ništa, pogotovo ne današnjim generacijama. Možda da pitaju Bareta kako se to radi? Ako vam je to što radi Let 3 naročito provokativno, zabavno, i duhovito, onda vjerojatno niste stariji od 16 godina. Jer to je uglavnom populacija kojoj je stalno spominjanje riječi na “k” i “p” strašno fora i cool. I pokazivanje dlakavih guzica. Ako jeste, trebate se zabrinuti.
Čak i u kontekstu riječkih alternativnih bandova iz osamdesetih, Let3 nisu muzički najinovativniji niti najkvalitetniji, u tom pogledu su Urban, Laufer i Paraf vjerojatno nudili više. A ako žele vidjeti kako izgleda pravi underground band, neka pitaju sugrađane iz Fita, koji doduše nisu završili u gradskim stanovima nego u squatu.
No u konačnici i Eurovizija i Let 3 dijele sklonost podilaženju današnjem zapadnom establishmentu, i to od svojih početaka. Eurovizija je od festivala “lakih nota” disneyevske provenijencije evoluirala u jeftinu politiziranu i ideologiziranu predstavu za najšire narodne mase, jedina konstanta je ostao kič koji je od ljubavnog stigao do političkog i ideološkog kiča. Buntovništvo Leta 3 je uvijek bilo strogo kontrolirano, tako da nikad ne uvrijedi nikog kog bi bilo opasno ili nezgodno uvrijediti. Možda uz nešto manje podilaženja masovnom ukusu, ali i dalje je to bio oportunistički bunt, bunt protiv onoga protiv čega se je smjelo i moglo buniti bez nekog većeg rizika po karijeru i egzistenciju. Let 3 i Eurovizija su krenuli s različitih strana spektra, a stigli na istu, i tamo im je i mjesto, jednima i drugima. Ionako stvarno dobru pjesmu nismo čuli odavno ni od jednih ni od drugih.
Marcel Holjevac