Danas ni kako nikada, kada se fameja našla skupa okolo ognjišča.- ognjišta. Ognjišće, po staroj istarskoj besidi oganj, bilo je srce hiže. Na njemu se kuhalo, oko njega se grijalo, oko njega se ćakulalo i ono je svitlilo. Svitlo ognja je uvečer hitalo sjene po zidi, a za dicu je to bilo kako u bajki…
Na Viliju Božju ( Badnju večer) najstariji muški u hiži bi donesa veliki COK – veliki panj, ki je pomalo gorija sve do Tri Kralja. Cok je simbol Božića, aš je tribalo grijati malega Isusa, a svitlo pokazati put trima kraljima.
Ti dan se nisu delala teška dela, muški su čistili štalu, dali isti i prostrli čisto seno spod blaga i slagali driva za oganj. Postilo se cili dan , a za uvečer kada se tornaju svi iz Crikve žene su parićivale bakalaj, posutice, i domaći slanac u posnoj maneštri, bez mrsa, samo malo domaćega uja od ulike. Prije nego se pošlo na Polnoćku delale su se fritule. Z fritulami se čekalo Božić.
Hodilo se u crikvu i po ledu i po buri. Bez kapoti, samo z šijaleti. Prija polnoćke, bija je program z božićnim igrokazima i recitacijami . Za čitanje Evanđelja, od starine se izabiralo Lukino evanđelje o rođenju Isusa u Betlehemu za vrime cara Augusta.
Proslov iz Evanđelja po Ivanu: “U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog… I Riječ tijelom postade i nastani se među nama…”Na polnoćki su se kantale božićne kante!
Pokle polnoćke, vjernici bi jeni drugima čestitali “Dobar Božić” i “Božić je judi” Nono, ali otac su pret svima Boga molili. Za pokojne, za duše va Čistilište, za ljude va perikule, za mladići i divojčine, za soldati, za lačni i bolni, za unega ki će prvi umrit, za srećno smrt, za dušice ke nimaju nigdera ninega svoga, za Mater Crikvu. Se je molilo i na čas svi sveci. Svetega Blaža da nas čuva od bolesti guta, svetega Polonija od bolesti zubi, svetega Valentina od njegove bolesti, svetu Luciju od bolesti oči, andjeli čuvari da nas čuvaju od sake nesreći. Kad bi došli doma z polnoćke, bi se zgrijali okolo ognjišća, zafalili bi se staren litu da bi u zdravlju dočkali i k’litu , pojili bi , popili got vina i pošli u postelju,.
Sega je bilo, kako na Božić!
Uzrećica je to, jer je za Božić bilo obilato mesa i druge hrane.
Na Božić se je marendalo i ontar se je šlo na mašu.
U jenu uru je bila užina! Kuhala se juha i puran se je peka, fuži i kapuz. Sve je bilo gospodski. Bila je i tavaja na banku. Svi su obukli najlipše ča su imali, robu od fešte. Vajk se je meča tamjan spod banka na žar, tako da daje lipi odor i da potira zlo iz hiže . Prija nego se počelo isti, se križalo i molio očenaš. Utac je prvi počeja. Pokle užine ni se hodilo po hižami . Jili su se kolači, cukerančići … I pilo se kafe. Vajka su stare none nosile po žepi pravo kafe . Kafe se kuhalo kako i danas: u vodi s cukron, u pinjati.
Regali su bili ono ča se imalo, orihi, lišnjaki, oskuruše, ke su babe ili none držale u šenici da duraju.
Na Božić se ni hodilo po tujin hižami čestitati, nego drugi dan na Stipanje.
“Božić je judi”, tako je bilo nikad, a danas imamo ča nan srce poželi na Božić, ma ne pensamo na duhovnu stranu Božića. Božić je duhovni blagdan- i to triba biti na prvon mistu. Božić triba biti blagdan kada ćemo se okrenuti svojin bližnjima, pomoći im, imati srca i pensir za druge, dati dio sebe da i drugi imaju lipi Božić…
Isus Krist čije rođenje slavimo, doša je na zemlju za spasiti ljudske duše svojom smrti na križu i svojim uskrsnućem otkupiti i osloboditi palega čovika iz vlasti sotone. Spas ljudske duše od sotonske vlasti učinija je svojom smrću na Križu i svojim Uskrsnućem. Tako je Krist pobjedija vlast sotone i Križ je najjači egzorcistički simbol. U narodnom govoru se reče:” biži kako vrag od križa.”
Zato van želin da ovega lita doživite istinski duh Božića u svom srcu, sa svojim dragima , sa svojon famejon koroni za urtu! Želim vam srićan i blagoslovljen Božić!