Lili Benčik: Završni udarac Dinu Debeljuhu…Moja je pozicija da je Istra moj rodni kraj, moj zavičaj, a moja domovina je Hrvatska!

Polemika o nastanku IDS-a koja je započela portalu ivijesti između kolumnistice Braniteljskog portala Lili Benčik i Dina Debeljuha, a u koju je naknadno umiješan i Ivan Pletikos, se privodi kraju. Lili Benčik zaključno odgovara Dinu Debeljuhu.

Odgovor Lili Benčik Dinu Debeljuhu

Dakle nakon široke polemike g. Dino Debeljuh je samo potvrdio moje “neistine”.
G. Debeljuh je rekao da je za njega polemika završila, ali za mene nije, jer objede na moj račun s njegove strane ne priznajem. Ne priznajem iz razloga što polazimo sa različitih pozicija i što njegova pozicija rezultira negiranjem istarskih Hrvata, a ja sam jedna od njih i ne može me negirati.

Moja je pozicija da je Istra moj rodni kraj, moj zavičaj, a domovina Hrvatska.

Njegova pozicija je da mu je Istra isto tako rodni kraj, ali nije domovina Hrvatska!
I tu se mi u samoj osnovi razilazimo u pogledu na događaje u osamostaljenju Republike Hrvatske. Dok sam ja sa punim srcem dočekala državu Hrvatsku g.Debeljuh nije, što će izjave i pokazati.

G.Debeljuh ne priznaje znanstveni rad kojim je mr.sc. Tatjana Tomajić postala magistar nauka. Zanimljivo koje li arogancije, kao da je on mjerodavan ocjenjivati njen magistarski rad? Pa nije profesor ili znanstvenik na tom fakultetu ili ovlaštena osoba za ocjenjivanje. Stoga i tu ocjenu g. Debeljuha odbacujem kao neosnovanu, odnosno njegovu subjektivnu.
Znam da je knjiga IDS/ne/ USPJEH ISTARSKOG REGIONALIZMA mr-sc. Tatjana Tomajić, za IDS-ovce trenutak istine sa kojom se ne žele suočiti, a još manje da se o toj istini piše i priča, zato su se svi potrudili na brzinu je nabaviti da budu spremni reagirati. No reakciju G.Debeljuha ne priznajem upravo iz istog razloga što je mr.sc. Tatjana Tomajić isto domovina Hrvatska.

Dino Debeljuh je sam priznao tijek osnivanja IDS-a i potvrdio iskaz Ivana Pletikosa. O tome se sam Ivan Pletikos izjasnio. Nakon Debeljuhova odgovora g.Ivanu Pletikosu javio se objavom na svom FB profilu g. Mladen Kolenko, koji je jedan od osnivača IDS-a, naravno prije nego su ga preuzeli Pauletta, Debeljuh, Sandrić & comp.

Prenosim status Mladena Kolenka:

”Istarski masakr na Dan zaljubljenih
Dan kad su hrvatske Istrane, na prijevaru pobijedili profašistički oko osnivanja i preuzimanja IDS-a u svoje ruke

Od riječi do riječi, od slova do slova stajem svojim Imenom i prezimenom (5. na listi osnivača, btw.!, op.Mkol) i potpisujem jezgrovit, kronološki i činjenično utemeljeni odgovor Ivana Pletikosa, drugu Dinu Debeljuhu; proizašlog iz polemike s Lili Benčik na stranicama ivijesti.hr, u polemici oko toga tko su stvarni osnivači IDS-a, u odnosu na sadašnje. A, koji su na jedan perfidan način prevarili nas osnivače, Istrane hrvatskog roda, samo da bi oformili svoj, tada “profašistički”, regionalni IDS, čije su krajnje političke ideja protežu i do dan danas. Poradi istine i samo istine(!) priključujem se svojim iskustvom i pogledima tada našeg prvog legalno i legitimno izabranog predsjednika i osnivača Ivana Pletikosa, i to sjećanjima iz Varaždinke. Nekad kultnog pulskog restorana u kojem smo se mi, naivni istarski rodoljubi i hrvatski domoljubi okupili kako bi ujutro krenuli za Zagreb registrirati novu političku i jedinu tada regionalnu stranku u Hrvatskoj. Međutim, kako to lijepo u svom odgovoru Ivan Pletikos, taksativno i kronološki odgovara i pojašnjava Dinu Debeljuhu, lukavom, a izuzetno prijetvornom političaru kojeg je profašistički IDS iznjedrio, do toga nije došlo, jer su nas prevarili i u svoje ime registrirali IDS, Paulleta i, dotični Dino Debeljuh! Više o tome danu uskoro..”

Sam Dino Debeljuh potvrdio je u svojem tekstu da nije znao za inicijativu osnivanja IDS-a do 22.12 89! ” Tada još nisam znao za postojanje inicijative vezanu uz IDS, jer sam to saznao tek 22.12.89.” Kakvom brzinom je sve ljude upoznao i povezao se s njima?Paulettu je našao u imeniku i sl. Priča puna rupa. Sastanak je održan 14, 02 1990 i na njemu je popis osoba, koje nisu u knjizi osnivača IDS-a Ivana Pletikosa. Usporedbe radi evo preslika:

Na sastanku su bili Pauletta Ivan,Martinčić Elio, Bulić Oriano, Lazarić Kazimir, Klapčić Nenad, Klapčić Anton i Glušić Lino.

Privremeni savjet IDS-a činili su članovi; Lorencin Zoran, Marošić Dario, Marić Marčelo, Božac Mario, dr-Lazarić Kazimir, Brnjac Feručo, Glušić Lino, Braus Lorena, Salamun Damir, Mačina Marijan, Pauletta Ivan,Sandrić Mario, Martinčić Elio, Debeljuh Dino, Klapčić Anton i Klapčić Nenad.

To su STVARNI prvi osnivači IDS-a! Molim obratite pozornost na datum 7.12 89. Jesu li imena Paulette, Debeljuha , Sandrića i ostalih prije navedenih u zapisniku od 14.2 1990 u knjizi osnivača IDS-a? Nisu!

G. Debeljuh sam je priznao da se sa IDS-om upoznao tek 22.12 1989, a da na sastanku 6-12 1989 nije ni bio. Tko je bio prvi inicijator osnivanja IDS-a g. Debeljuh ili gospoda Pletikos i Kolenko? Pa iz same izjave g.Debeljuha i knjige potpisa prvih članova sa datumom 7.12 89. proizlazi da su prvi bili Pletikos i ostali potpisnici, a ne Debeljuh koji do 22.12 89. nije ni znao za postojanje inicijative osnivanja IDS-a.

To znači da je točno svjedočenje Ivana Pletikosa i Mladena Kolenka da su Dino Debeljuh i ekipa sa sastanka 14. 2 1990 PREUZELI stranku , a njih izbacili i anulirali! Dokumenti ih razotkrivaju! Izbacili su prohrvatsku komponentu iz stranke u osnivanju i ljude koji su prvi počeli raditi na tome mjesecima prije njih.

Još g. Debeljuh piše ((Sami sad zaključite tko je komu radio iza leđa i tko je varao)
Lako je bilo zaključiti, kada je sam priznao da do 22.12 89 nije znao za IDS!

“Sa Paulettom sam se dogovorio da, ukoliko želimo da prođe „naš” IDS, moramo održati osnivačku skupštinu čim prije a najkasnije u nedjelju, 14.2.”

I osnovali su” naš” IDS, bez hrvatske komponente u stranci, kao da u Istri ne žive Hrvati, potpuno izbacivši istarske Hrvate iz stranke, kao da ne postoje. To IDS radi u kontinuitetu od vašeg osnivanja do danas, preko istrijanstva negirajući hrvatski identitet istarskih Hrvata!

Prema popisu iz 1991. u Istri je bilo 234.145 stanovnika od kojih 135.170 ili 57,7% Hrvata, 15.627 ili 6,7% Talijana i 3671 ili 1,6% Slovenaca. Pripadnika ostalih naroda te narodnosno neopredijeljenih bilo je 79.677, a u toj skupini najbrojniji su bili “regionalno izjašnjeni (tzv. Istrijani)

Regionalnu je odrednicu bitnijom od narodnosne smatralo 37.654 stanovnika ili
16,1% ukupnog pučanstva Istre.

To znači da g. Debeljuh, Pauletta i ostali “osnivači” IDS-a uopće nisu priznali 57.7% Hrvata u Istri kao ravnopravan narod, koji ima pravo na svoju Državu, svoj nacionalni identitet, svoju kulturu na prostoru gdje su autohtoni. Oni su se pravili kao da tih 57,7% Hrvata u Istri ne postoje, već su “‘IDS su osnovali autohtoni Istrijani kako bi vratili duh svojih predaka koji nikada nisu bili svoji na svome!” kojih je po popisu bilo 16.1%! A gdje su nadpolovični autohtoni istarski Hrvati g.Debeljuh?

I to negiranje postojanja istarskih Hrvata i pretvaranja u Istrijane ,bez da ih itko išta pita, ravno je prisilnoj talijanizaciji između dva svjetska rata.

Takvu politiku prema većinskom hrvatskom narodu g. Debeljuh naziva “Bila je to politika najplemenitijih ljudskih vrlina, poput poštivanja različitosti, gledanja na multikulturalnost kao na bogatstvo a ne razlog za svađu, poštenje, istina, prijateljstvo. Politika čistih računa, traženja prava koja ostvaruju druge slične sredine Istri, regije država europske unije.”
Jeli g, Debeljuh izostavljanje istarskih Hrvata politika najplemenitijih ljudskih vrlina, poštivanje različitosti gledanja na multikulturalnost, politika čistih računa, poštenja istine i prijateljstva?

Nije, dakako da nije, nego je pokvarena i licemjerna , od tada do danas! To je politika IDS-a g. Debeljuh po mojoj ocjeni kao autohtone istarske Hrvatice, koja nikada takvu politiku segregacije većinskog naroda ne može i neće prihvatiti!

I po tom pitanju je IDS napravio nemjerljivu štetu međunacionalnim odnosima u Istri!
Istarski Hrvati koji su prošli golgotu talijanizacije, moraju sada gledati dvojezične natpise, kao nagradu Talijanima, koji istarskim Hrvatima to isto nisu dopustili! I to je pravda za jedan narod koji je propatio talijanizaciju, fašističku diktaturu, ubijanje , bacanje u jame , da bi svog mučitelja i tlačitelja nagradio dvojezičnosti, koju onda Hrvatima ne priznaje, već smatraju da bi svi trebali znati talijanski, a Talijani neće govoriti hrvatski! Doista tu IDS-ovu politiku ” najplemenitijih ljudskih vrlina ” nitko nije vidio osim g.Debeljuha!

Taj proces odricanja prava istarskih Hrvata na njihov nacionalni identitet, još je u kolektivnoj memoriji kroz talijanizaciju koju je provodio Mussolinijev fašistički režim, samo što se IDS u današnjim uvjetima ne služi nasiljem i zabranama kao Mussolinijev režim, već suptilnijim metodama pritisaka, kroz zapošljavanje, beneficije, medijskim blokadama i manipulacijama…

Nema Hrvata, samo Istrijani!

„S ciljem upotpunjavanja i korekcije informacija koje se objavljuju, odlučio sam javiti se. Želja i namjera mi je upoznati one, koje su možda s dobrim namjerama, ali ipak neistinitim tvrdnjama, šaljući tekstove portalu iVijesti (Razotkrivamo nastanak IDS-a te IDS je regionalna stranka, ali izlazi iz svojih okvira! Istra im nije dovoljna) učinili veliku nepravdu ljudima koji su iz najplemenitijih namjera, još davne 1989. godine krenuli sa osnivanjem i 14.02.1990. osnovali IDS.”

I je g. Debeljuh učinjena velika nepravda, ali ne vama i ” ljudima koji su iz najplemenitijih namjera, još davne 1989. godine krenuli sa osnivanjem i 14.02.1990. osnovali IDS.”, nego hrvatskom narodu u Istri i stvarnim prvim osnivačima IDS-a Ivanu Pletikosu i onima koji su prvi na listi osnivača. A o najplemenitijim namjerama dovoljno govori vaše preuzimanje i registracija IDS-a u Zagrebu. Doista ste  „plemenito” postupili.

G. Debeljuh IDS jesu osnovali talijanaši i iredentisti. Nisu tada četnici i fašisti , ali talijanaši i iredentisti jesu i to sam u više navrata i dokazala. Ali IDS-ovce zahvati sinkopa, pa nakon niza političkih promašaja i skandala, pogotovo nakon uništenja Uljanika ,krenu glačati ugled i reputaciju stranke.

Istra je sastavni dio Republike Hrvatske bila i tada i danas, a nigdje se u izjavama osnivača- preuzimatelja ne spominje Hrvatska.

“Cilj osnivača IDS-a bio je, između ostalih, zaštititi građane Istre i istarski prostor od galopirajućeg nacionalizma koji je iz dana u dan rastao na cijelom prostoru bivše Jugoslavije. Samo slijepci, pored zdravih očiju nisu vidjeli da je sve to vodilo u rat sa nesagledivim posljedicama.

Jedan sam od onih entuzijasta koji su krajem 1989. godine aktivno krenuli u osmišljavanje političkog programa koji bi bio u skladu sa tadašnjim civilizacijskim vrijednostima i htijenjima velike većine građana Istre.” piše g. Debeljuh.

Na osnovu čega je zaključeno da se radi o velikoj većini građana Istre? Nije bilo nikakvog izjašnjavanja, izbora ili referenduma , da bi se došlo do takvog zaključka! Znači proizvoljno se radilo, ne vodeći računa o svim građanima Istre.

Programska deklaracija IDS-a objavljena 7. srpnja 1991. godine određuje politički profil stranke kao stranke, liberalnoga usmjerenja čija je politička osnova regionalizam s isticanjem kulturne i teritorijalne specifičnosti.” IDS su osnovali autohtoni Istrijani kako bi vratili duh svojih predaka koji nikada nisu bili svoji na svome!”. Za logo stranke odabran je zeleni krug sa tri koze koje su predstavljale podjelu Istre na tri djela: hrvatski, talijanski i slovenski. Cilj IDS-a je, među ostalim, ta tri istarska djela ujediniti u euro-regiju Istru.

Glas Istre, br. 79, 22. ožujka 1990., str. 4.

Gdje je tu Hrvatska g. Debeljuh? Stranku ste registrirali u Zagrebu, glavnom gradu Hrvatske, znači da je IDS hrvatska stranka, a Hrvatska se nigdje ne spominje?
Spominje se Istra kao regija, brisanje granica, jer IDS smatra da nacionalne države ne mogu rješavati pitanja lokalne i regionalne uprave i samouprave.

Programska deklaracija IDS-a 7.srpnja 1991. str.169-181 u knjizi IDS/ne/ USPJEH ISTARSKOG REGIONALIZMA mr-sc. Tatjana Tomajić

Čelnici stranke u svojim prvim javnim istupima zauzimaju se za anacionalno društvo, istrijanstvo, autonomiju i pozivaju na bojkot izbora. U svojim izjavama jasno ističu stavove o Republici Hrvatskoj, koja je upravo nastajala. Tako Elio Martinčić govori o „neprihvatljivom osnivanju države nacija na čemu se sada radi kod nas”, a Ivan Pauletta smatra: „Ako će Hrvatska biti jaka država, bit će to kao država regija, ne kao nacionalna država htjela to ona ili ne.”

Glas Istre, br. 96, 8. travnja 1990., str. 3

U trenutcima kada je Hrvatska branila suverenitet, Mario Sandrić, generalni tajnik IDS-a, izjavljuje: „Siguran sam da će do građanskog rata doći, jer je nemoguće pomirenje Hrvata i Srba. Oni se, od kada postoje, mrze i gledaju preko nišana. Nas Istrane neka puste na miru, jer nam rat nije potreban (…) Zato upućujemo apel Hrvatima, Slovencima i Jugoslaviji da nam našu djecu vrate doma. Nisu djeca zaslužila da se bore, ginu i ožalošćuju svoje majke, sestre i braću za nečija nacistička opredjeljenja.”
OPS hrvatska obrana od agresorske velikosrpske politike su „ nečija nacistička opredjeljenja”?

Glas Istre, br. 92, 5. travnja 1991., str. 9.

Bilo je i takvih razmišljanja da „IDS od jeseni namjerava sastaviti regionalnu vladu u sjeni”

Glas Istre, br. 165, 18. lipnja 1991., str. 10.

Analiza izjava upućuje na to da čelnici IDS-a nisu uopće htjeli sudjelovati u stvaranju samostalne države Hrvatske. Ivan Pauletta tvrdi: „Granice postavljene u Istri postavljene su protiv volje istarskog naroda.”

A da nitko taj narod nije pitao za granice! Zanimljivo je i to da je 19. svibnja 1991.održan referendum o samostalnosti Republike Hrvatske, kada se 94,17% građana izjasnilo za samostalnost, a Pauletta, tvrdi da su granice protiv volje istarskog naroda?

Glas Istre, br. 72, 15. ožujka 1993., str. 5.

IDS se svojim stavovima o nepriznavanju državnih granica približava tezi i o nepriznavanju same hrvatske države.

Podsjećam na izjavu Borisa Miletića ne tako davnu( travanj 2018), što potvrđuje kontinuitet nepriznavanja suvereniteta RH nad Istrom „Ratni zrakoplovi neće nadlijetati Istru. To nije opcija. Militarizacija Pule i Istre nije opcija i mi ćemo se boriti protiv toga na sve moguće načine.”

Poznato je da je Boris Miletić sin bivšeg pripadnika JNA! Tada mu nije smetala JNA u Puli , nije smetalo ni turizmu, a sada mu smeta, jer je to Hrvatska država, pa samim time i Hrvatska vojska.

A g. Debeljuh piše o osnivačima IDS-a i njihovoj „politika najplemenitijih ljudskih vrlina, poput poštivanja različitosti, gledanja na multikulturalnost kao na bogatstvo a ne razlog za svađu, poštenje, istina, prijateljstvo. Politika čistih računa, traženja prava koja ostvaruju druge slične sredine Istri, regije država europske unije.”

I po tom pitanju pokazuje selektivno pamćenje, pa bih ga podsjetila da je Predsjedništvo IDS-a, a on je bio u Predsjedništvu, u jeku napada JNA i velikosrpskih četničkih formacija na dijelove hrvatskog teritorija u kolovozu 1991.godine dalo izjavu” Mi tražimo da Istra postane demilitarizirana regija bez vojske”

Glas Istre, 19. ožujka 1991,br 76,23

Odnos prema prognanicima jasno se vidi iz izjava čelnika IDS-a koji pokazuju da oni ne doživljavaju Hrvatsku kao svoju domovinu, već kao otimačicu njihova integriteta (istarskoga) i ekonomskoga statusa zbog težine tereta hrvatskih prognanika iz ratom zahvaćenih područja Hrvatske koji traže sklonište u Istri.

Na toj je crti i izjava Dina Debeljuha da „Istra nije bila nikad više pljačkana nego dosad” „A u gorem stanju nego što je sada, Istra nikad nije bila. Nikad nije bila rascjepkanija, siromašnija, bez perspektive. Ne znam što bi se gore od ovog moglo dogoditi.”
Glas Istre, br. 72, 15. ožujka 1993., str. 5

A što bi tek rekao danas nakon IDS-ove vladavine? „A u gorem stanju nego što je sada, Istra nikad nije bila. Nikad nije bila rascjepkanija, siromašnija, bez perspektive. Ne znam što bi se gore od ovog moglo dogoditi”

Dogodio joj se IDS! Katastrofa, elementarna nepogoda za Istru!

IDS „je organizirao proteste na granici, u Savudriji koji je bio jedan od niza organiziranih protestnih skupova protiv ustanovljenih granica između Republike Hrvatske i Republike Slovenije. Istrani iz Republike Slovenije, predstavljeni pred-sjednikom M. Carbonijem kao i Istrani iz Hrvatske, koje je predstavljao predsjednik IDS-a Ivan Jakovčić, opet su poručili pismom vladama republika Slovenije i Hrvatske da su im granice nametnute, (…) da ne smiju dijeliti tri naroda i tri kulture koje žive na ovom prostoru. Pismo je dostavljeno vladi Republike Italije”

Glas Istre, br. 289, 21. listopada, 1991., str. 10

U razdoblju obrane od agresije JNA i velikosrpskih četničkih formacija, koji su otimali hrvatske krajeve i tjerali na progon civilno stanovništvo Hrvatske: žene, djecu, bolesne i nejake Ivan Jakovčić nije htio primiti prognanike. Jakovčića je samo brinuo strah od gubitka identiteta Istre. Tako u pismu upućenom predsjednicima istarskih općina predsjednik IDS-a Ivan Jakovčić predlaže „učiniti sve kako bi se kontrolirao dolazak izbjeglica. Da se imigracionom politikom učini sve kako se ne bi ugrozio nadasve prepoznatljivi milje Istre koji je već doveden do ruba gubitka vlastitog identiteta izmjenom demografske bilance”. Tako je upozoreno kako će „stvoriti nove nerješive probleme za Istru uz trajni gubitak naslijeđenog i stoljećima njegovanog identiteta ovih prostora”

Glas Istre, 15. ožujka 1993., br. 72, 5

Ivan Pauletta izjavljuje: „Sada se Istra pokušava dijeliti po nacionalnoj liniji. Niz postavki glorificira hrvatsku etničku skupinu što nije podobno ovom kraju a niti jednom kraju u Europi. Glorificirati ili još gore nametati jednu etničku skupinu može u Istri biti kontraproduktivno kao što se sada pokušava nametnuti tvrdo hrvatstvo.” Međutim zašto je Pauletti smetalo hrvatstvo, jer je on nametao talijanstvo i uspoređivao Istru sa talijanskom pokrajinom Alto Adige, koja nema sličnosti s Istrom zbog potpuno različita omjera nacionalne strukture stanovništva. U ovoj i sličnim izjavama Paulette je ishodište netrpeljivosti IDS-a prema Hrvatima i hrvatskoj državi i autonomiji po modelu Alto Adige.
Dino Debeljuh je također rekao da je „vrijeme da se Istri vrati Istarski sabor, a Istarski demokratski sabor tražit će i referendum za Istru”

Glas Istre, br. 204, 28. srpnja 1990., str. 16

Debeljuh je isticao: „Ne bi van intrigivalo da Istra postane regija sa svojim Saborom. Kako ća je to prije sto lit bila.”

Glas Istre, br. 215, 8. kolovoza 1990., str. 11.

Ivan Pletikos osnivač IDS-a, koji je zagovarao prohrvatski smjer stranke tada je izjavio”„njihov odijum naspram svega hrvatskog, neprihvaćanje hrvatske dimenzije Istre, odricanje hrvatskog identiteta istarskih Hrvata i hrvatskih dijalekata u Istri te stvaranje pojma istrijanstva i Istrijana izvan njegovih povijesnih dimenzija vodi u autonomaštvo kao oblik novokomponovanog političkog primitivizma i koncepciju politike kao politike krvi i tla. Time je IDS sada trenutno potpuno na tragu jednog Carla de Franceschija po kojoj Hrvati nisu Hrvati već Istrijani dok su svi ostali zadržali svoj identitet.”

Glas Istre, br. 68, 11. ožujka 1990., str. 15

Ta politika odijuma prema svemu hrvatskom dovela je do međunacionalne netrpeljivosti i sukoba, koja traje i danas, jer čim se netko izjasni kao Hrvat, automatski je ustaša i klerofašist. To se jasno očituje na dugogodišnjoj zabrani M.P. Thompsonu da nastupa u pulskoj Areni, dok istovremeno srpski pjevači nesmetano nastupaju. Takvi postupci naravno izazivaju ogorčenje kod hrvatskog djela stanovništva.

Tako Ivan Herak tvrdi: „IDS je jedina stranka koja može zaštititi identitet Istre.”
U IDS-u gdje je došao do mjesta potpredsjednika stranke. 1992. godine ušao je u Hrvatski sabor kao zastupnik spomenute stranke, no 1994. godine je isključen iz IDS-a.

Glas Istre, br. 34, 5. veljače 1993., str. 14.

Ivan Jakovčić na predizbornoj tribini IDS-a izjavljuje da „Istru treba braniti, a mi smo ovdje za to”, ne precizirajući od koga bi trebalo braniti Istru.

Glas Istre, br. 21, 23. siječnja 1993., str. 7

IDS je Istru tako dobro branio, ali je nije uspio obraniti od njih samih, od IDS-ovaca, koji su je devastirali, opljačkali i duhovno i materijalno!

Ivan Pauletta izjavljuje: „U Istri smatramo i želimo da Istra bude cjelina, što sada nije. Pri tom mislim na cijelo geografsko područje, bez internih granica, s visokim stupnjem autonomije.”

Glas Istre, br. 72, 15. ožujka 1993., str. 5.

Čelnici IDS-a Ivan Pauletta, Dino Debeljuh, Loredana Bogliun-Debeljuh tvrde da je najvažnije „da mi želimo regiju, a ona se stvara u ime mira, nasuprot države nacije, koja je nastala u ratu radi njega samog”

Eto tumačenja raspada Jugoslavije ” rat je nastao radi njega samog” a ne zbog Velikosrpske politike i agresije Srbije i JNA na hrvatski teritorij u cilju stvaranja Velike Srbije, sa granicom na crti Karlobag-Virovitica? To je govorio dugogodišnji veleposlanik Republike Hrvatske i zaposlenik Ministarstva vanjskih poslova RH g.Debeljuh koji kaže da ja pišem neistine ( lažem) ? Evo mu da si osvježi pamćenje!

Dino Debeljuh

28. srpnja 2003.
31. ožujka 2008.
New Delhi

Glas Istre, br. 104, 16. travnja 1990., str. 8.

Oni dalje izjavljuju: „Mi vidimo i budućnost Jugoslavije kao regionalno organizirane.”
Glas Istre, br. 104, 16. travnja 1990., str. 8.

Ivan Jakovčić u talijanskome listu Il giornale navodi da „prvi put u post-titoističkom Saboru je zastupljena jedna autonomaška snaga”, dok Jakovčić ističe da „na neki način slijedimo primjer Tuđmana koji je odvojio Hrvatsku od Jugoslavije”

Evo još jedno tumačenje Domovinskog rata od strane dugogodišnjeg IDS-ovog predsjednika Ivana Jakovčića , po njemu je dr. Tuđman” odvojio Hrvatsku od Jugoslavije” Hrvatska je kriva za raspad Jugoslavije! Oni nikako ne

Glas Istre, br. 245, 6. rujna 1992., str. 11.

Na kraju ovog djela IDS-ove povijesti citiram g. Debeljuha;

” Podmetali su nam svejedno svakojake neistinite priče, poput onih da smo građane upućivali da glasaju za Pokret za Jugoslaviju, SKH-SDP, da dobivamo ogromne novce iz Italije, da surađujemo sa profašističkim strankama u Italiji. Iako smo u svakom proglasu ili dokumentu stalno i uvijek isticali da Istru vidimo kao regiju u sastavu država kojima Istra pripada, insinuiralo se konstantno da smo htjeli odcijepiti Istru iz Hrvatske, da smo građane nagovarali da se deklariraju kao Istrijani, da smo po selima nagovarali ljude da se deklariraju kao Talijani jer da će u protivnom izgubiti tal. penzije, da surađujemo sa SDS-om…Mašta im je doista bila bujna, no to su sve bile neistine.”

Na žalost g. Debeljuha nisu neistine, već dokazane istine

“Iako smo u svakom proglasu ili dokumentu stalno i uvijek isticali da Istru vidimo kao regiju u sastavu država kojima Istra pripada” G. Debeljuh iz vas progovara Programska deklaracija iz 1991.godine, a Istra još uvijek pripada Hrvatskoj, u sastavu je Republike Hrvatske, a ne državama kojima pripada.

“Mnogi su me smatrali ekstremnim i govorili da sam protiv Hrvatske. Ništa od toga nije istina, no i ja i stranka smo dobili takvu reputaciju zbog tadašnjeg državnog vrha. Trebali su neprijatelja, pa su izabrali IDS – tumači Debeljuh.

Kako podlo i neistinito! IDS se svojom politikom prema državi Hrvatskoj postavio kao neprijatelj Republike Hrvatske, a ne kako to Dino Debeljuh interpretira da su trebali neprijatelja, pa izabrali IDS.

Predsjednik Republike Hrvatske dr, Franjo Tuđman ponudio je 1993.godine IDS-u ulazak u Vladu koju su oni odbili.” Predstavnici IDS-a rezoluntno su odbili opetovani zahtjev za prihvaćanje funkcija na najvišim razinama u Vladi RH” rekao je Ivan Herak

Glas Istre, 13.ožujka 1993, br.70,2

IDS poziva – izjasnite se kao Istrijani za popis stanovništva 2011. godine.

Klub mladih IDS-a predstavio je informativno-edukativnu kampanju Ja sam Istrijan/ka, kojom se, vele, promoviraju ljudska i građanska prava.

A Dino Debeljuh piše;” insinuiralo se konstantno da smo htjeli odcijepiti Istru iz Hrvatske, da smo građane nagovarali da se deklariraju kao Istrijani,” A što je ovo?

I nakon kampanje istrijanstvom, regionalno se izjasnilo 12,11% stanovništva.
Ivan Pauletta, Dino Debeljuh, Loredana Debeljuh-Bogliun izjavili su: „To što je dr. Tuđman rekao u Pazinu, nije potrebno komentirati, jer smo mi već takvih Tuđmana u Istri imali”

Glas Istre, br. 104, 16. travanj 1990., str. 8

Eros Bičić izjavljuje: „Tuđman će završiti kao i svi desni nacionalisti”

Glas Istre, br. 108, 20. travnja 1990., str. 2

Te 1990. godine „za politiku koju vodi Tuđman rečeno je da je ravna ponašanju Miloševića”

Glas Istre, br. 283, 15. listopada 1990., str. 5.

IDS-ovi čelnici stalno su obmanjivali dr. Tuđmana, sasvim suprotno su govorili u javnosti, od onog što su njemu tvrdili.

Prigodom prvoga susreta predsjednika Republike dr. Franje Tuđmana s vodstvom IDS-a u rovinjskome hotelu „Park” i predstavljanja programa stranke, njezin predsjednik Ivan Jakovčić izjavljuje: „Mi smo u niz navrata podržali Vašu politiku. Smatramo da ovi nesporazumi nastaju zbog loših informacija koje Vi dobivate iz krugova koje ja ne poznam. Mislimo da je to osnovni razlog. Posrijedi nije nikakvo autonomaštvo IDS-a.”

Glas Istre, br. 132, 15. svibnja 1992., str. 16.

Na pitanje dolazi li iz njihovih redova da je Zagreb isto što je jučer bio Beograd, Jakovčić tvrdi: „Ne. Mi to nikad nigdje nismo izjavili.”

Jakovčić izjavljuje i sljedeće: „Nikada nismo zagovarali istrijanstvo kao iskazivanje” što nikako nije u skladu s analizom izjava čelnika IDS-a. Čelnici IDS-a u razgovoru s predsjednikom dr. Franjom Tuđmanom iznose drugačije stavove od onih što predstavljaju svojim biračima u Istri: „U razgovoru je izražena jednoglasnost kako nema nikakvih stvarnih osnova za glasine po kojima u Istri postoje stvarne težnje da se ona kao posebna regija ujedinjuje s drugim europskim regijama.”

Glas Istre, br. 57, 28. veljače 1993., str. 1.

Dr. Tuđman ističe: „Posebno je zanimljivo što u njegovim nedavnim razgovorima s vodstvom IDS-a nije bilo ni natruha da vodeća istarska stranka želi nadregionalnu Istru. Svi su se izjasnili da je Istarska županija sastavni dio Hrvatske te da nema pretenzija razvijati se kao regija koja bi tražila međuregionalno povezivanje i integraciju s Europom, mimo Hrvatske.”

Glas Istre, br. 59, 2. ožujka 1993., 3

Članak „Ne odustajemo od interdržavne regije”

Glas Istre, br. 59, 2. ožujka 1993., 3.

U suprotnost je stajalištima koje su čelnici IDS-a iznijeli predsjedniku Tuđmanu glede njihovih političkih ciljeva. Što znači da su ga neprestano obmanjivali.

Dr. Franjo Tuđman uvidio je da ga IDS-ovci sustavno obmanjuju kada je Skupština Istarske županije izglasala Statut 1994. godine, kojem je Ministarstvo pravosuđa ukinulo 36 članaka , od čega je Ustavni sud svojom odlukom u veljači 1995. godine prihvatio 18 članaka, a 18 članaka je potpuno ukinuo.

Vlada Republike Hrvatske zahtjevom od 14. travnja 1994. pokrenula je pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske postupak za ocjenu suglasnosti odredbi Statuta Istarske županije s Ustavom Republike Hrvatske i sa zakonom.

Ustavni sud je tako, primjerice, ukinuo odredbu čl. 23. Statuta o zaštiti istrijanstva
budući da takva norma kojom se posebno štiti regionalna pripadnost,
nije u suglasnosti s odredbama čl. 14. i 15. Ustava. Prema odredbama čl. 14.
Ustava građani Republike Hrvatske imaju sva prava i slobode, neovisno o njihovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama. Time su svi pred zakonom jednaki. Ustav pak u čl. 15. jamči ravnopravnost i slobodu izražavanja narodnosne pripadnosti pripadnicima svih naroda i manjina. “Ta se ustavna jamstva ne mogu drugim propisima uređivati na drugačiji način, ni sužavati, a niti proširivati.”

(Odluka
Ustavnog suda RH, Službene novine ZI, 1995., str. 103.)

Ukinuta je i odredba čl. 29. Statuta prema kojoj se priznaje Talijanska unija kao
jedini predstavnik pripadnika talijanske nacionalne zajednice. “Ostvarivanje i
zaštita nacionalnih prava manjina u nadležnosti je Republike Hrvatske i ona
to uređuje zakonima (članak 83. stavak 1. Ustava). Stoga je nesuglasno Ustavu
i zakonu ta pitanja uređivati statutom županije. Prema čanku 43. Ustava svim
građanima Republike Hrvatske pa tako i građanima talijanske nacionalnosti,
jamči se pravo na slobodno udruživanje radi zaštite njihovih probitaka ili zauzimanja za socijalna, gospodarska, politička, nacionalna, kulturna ili druga uvjerenja i ciljeve.” (Odluka Ustavnog suda, op. cit., str. 104.) .Odredba je ukinuta samo stoga što se njome krši Ustav te ograničavaju zajamčena ustavna prava iz članka 43. Ustava svih hrvatskih građana talijanske nacionalnosti na cijelom državnom području Republike Hrvatske.” (Odluka Ustavnog suda, op. cit., str. 104.)

Ivan Jakovčić kaže dr. Tuđmanu da nikada nisu zagovarali istrijanstvo, a Ustavni sud im ukida članak u Statutu o zaštiti istrijanstva? Jasno je tko obmanjuje i laže!
“Slična je provokacija u Puli izvedena i početkom siječnja 1992. godine, kada je organizirana prosvjedna akcija protiv odlaska mobiliziranih branitelja na ličko ratište. Prosvjednici su u velikom broju ispunili glavni pulski trg – Forum, izvikivajući parole protiv sudjelovanja Istrana u Domovinskom ratu koji je preko Učke i s kojim ovdašnji narod, kako su govorili, nema ništa” Elvis Mileta

Dino Debeljuh i Loredana Bogliun-Debeljuh (intervju iz Famiglia cristiana) navode da „politički program Istarskog demokratskog sabora jest da se za Istru dobije status autonomne provincije s velikim ovlastima u kojoj bi mogle živjeti sve nacionalnosti: ali dugoročni san je da ista stranka-blizanka, koja je tek nastala u Sloveniji, uspije dobiti istu takvu autonomiju za dio oko Kopra. Dino Debeljuh i njegova žena su jasni: usmjerenost prema jednom velikom gradu, kakav je Trst, traži teritorij, buduća autonomna Istra mogla bi razviti takvo gospodarstvo koje bi joj podarilo život i kulturu.”

Glas Istre, br. 349, 20. prosinca 1992.,str. 11.

Takve ambicije istovjetne su sa zahtjevima talijanskih esula iznesenih na skupu u Rovinju u organizaciji Zajednice Talijana o njihovu viđenju odnosa Trsta i Istre: „Trstu je potrebno zaleđe – Istra. Istra su pluća Trsta – njoj je potreban Trst.”

Glas Istre, br. 345, 16. prosinca 1992., str. 13.

Najpoznatiji predsjednik Talijanske unije bio je Antonio Borme, intelektualac, čije su ideje utkane u politički program IDS-a i u dvojezično ustrojstvo Istarske županije. Bio je mentor i idejni vođa Loredani Bogliun-Debeljuh, koja je zastupala projekt Euroregije Istre i kao podžupanica IŽ je na skupu u Brtonigli 15.i 16. lipnja 1995.godine pod pokroviteljstvom Vijeća Europe, iznijela program u šest točaka o brzom rješenju istarskog pitanja koji je neslavno propao. I to zahvaljujući slovenskim intelektualcima, koji su prepoznali projekt Euroregije Istre kao napad na državni suverenitet i integritet Republike Slovenije.
I nakon 28 godina retorika IDS-ovaca nije se promjenila;

Prigodom darovanje pulske Vile Idola, Porečko-pulskoj biskupiji, 23.kolovoza 2017.godine, premijer Plenković izjavio je;

„Naša Crkva ovdje njeguje hrvatske vrijednosti, naš identitet, kulturu i baštinu, okuplja naše ljude i stoga mislim da na ovaj način rješavamo pitanje za koje se već desetljećima nastoji naći rješenje. Ovo je dobra poruka na tragu naše politike, a to ćemo učiniti i u drugim situacijama kada državne institucije, s posebnim doprinosom ministra državne imovine Marića, imaju širu zadaću aktiviranja državne imovine i stavljanja u funkciju brojnih nekretnina diljem Hrvatske, koje imaju gospodarsku i ekonomsku vrijednost”

Međutim, na tu se izjavu neprimjereno i žestoko obrušio Boris Miletić;

„Potenciranje takvog nacionalističkog diskursa uvreda je za sve građane regije „ Miletić poručuje Premijeru da se „potrudi da ključne odrednice istarskog identiteta, poput otvorenosti, uključivosti i suživota, konačno zažive u cijeloj Hrvatskoj” Eto a g. Debeljuh kaže da je neistina da IDS hoće svoju politiku proširiti na cijelu Hrvatsku.
Miletiću smeta hrvatski identitet Istre, jer po njemu Istra ima svoj istarski identitet. Znači Miletić ne priznaje istarske Hrvate, koji su upravo zahvaljujući istarskom Katoličkom svećenstvu i sačuvali svoj identitet. Čim se spomenu Hrvati za njega je „nacionalistički diskurs” Točno na početnoj crti IDS-a.

Ivan Corrado Pauletta

” Istra je dana Jugoslaviji, pa ako ova nestane, Istra će se dijeliti”

Glas Istre, 7 srpnja 1990, br .183, 4

Da bi na skupu IDS-a u listopadu 1990. godine rečeno;” da je Istra odmah po završetku rata bila prevarena , da joj je oduzeta autonomija, odnosno republika, da je mimo volje naroda priključena Hrvatskoj i Jugoslaviji, te da bi Istrani ( 1990 su još bili Istrani), poštujući sve, o sebi trebali izjasniti referendumom”

Glas Istre, 15 listopada 1990, br.283, 5

Koliko li je samo neznanja, ignorancije i nepoznavanja povijesnih činjenica izrečeno u toj izjavi? Nepojmljivo!

Evo povijesnih činjenica.

Pozorno poslušajte prof. dr.sc.Ivana Milotića, istinu o priključenju Istre Hrvatskoj,od 13.rujna 1943.godine, odnosno manipulativnoj odluci o priključenju Jugoslaviji 25.rujna 1943.godine.

Kriterij za priključenje nije bila Titovo ratno oslobađanje, teritorij koji je Tito držao, već etnička linija stanovništva.

Tito je u 40 dana 1945.godine,što je držao Trst dao pobiti 15 000 ljudi, sa izlikom da se ubijaju fašisti, a fašista nije bilo, jer su otišli kada je Italija kapitulirala još 8.rujna 1943. godine.

Sve te masovne likvidacije pravdaju se antifašizmom, a ustvari su zločin komunističkog režima protiv domicilnog stanovništva.

Uloga Katoličke crkve kao zaštitnice naroda je presudna!

Istarsko svećenstvo je bilo istinski antifašističko, a ne komunistički antifašizam, koji je ustvari fašizam, po masovnim likvidacijama.

Ničeg antifašističkog nije bilo u klanjima (Miroslav Bulešić) u jamama, masovnim likvidacijama nad stanovništvom, ne nad neprijateljima-okupatorima, nego nad domicilnim stanovništvom.

Istra je kraj u kojem žive i Talijani i Slovenci i Hrvati u definiranim granicama, Katolička crkva jednako je štitila svo stanovništvo Istre!

Po Ivanu Pauletti” Istranin ( 1990 još nisu Istrijani)) je onaj tko poštuje istarske tradicije i običaje, prihvaća istarsku kulturu i djeluje za napredak Istre i dobrobit njenih žitelja”

Glas Istre, 16.travnja 1990, br. 104

Evo još jednog “bisera” IDS-ova tadašnjeg mladog ” lava” koji nema veze sa povijesnim činjenicama; Nenad Klapčić jedan od visoko pozicioniranih u IDS-u ” nezadovoljan što se u posljednjem popisu tek 22% izjasnilo kao Istrijani, Od Republičkom zavodu za statistiku traži da se 47% njih koji su se izjasnili kao Hrvati, prebaci u Istrijane!”

Klapčić narode u Istri proglašava etničkom grupom , pa tako u Istri žive Talijani, Slovenci i istarski Gradišćanski Hrvati! Kako su oni manjina, imaju pravo na autonomiju! A istarski Hrvati?

Dalje kaže” Ne shvate li to političari u Zagrebu, koze će se preobraziti u lavove, odnosno pojaviti će se barikade!” Glas Istre, 11 prosinca 1991, br 339, 5
A g.Debeljuh kaže da ja imam bujnu maštu, ” da smo građane nagovarali da se deklariraju kao Istrijani,”

Dino Debeljuh i Loredana Bogliun-Debeljuh (intervju iz Famiglia cristiana) navode da „politički program Istarskog demokratskog sabora jest da se za Istru dobije status autonomne provincije s velikim ovlastima u kojoj bi mogle živjeti sve nacionalnosti: ali dugoročni san je da ista stranka-blizanka, koja je tek nastala u Sloveniji, uspije dobiti istu takvu autonomiju za dio oko Kopra. Dino Debeljuh i njegova žena su jasni: usmjerenost prema jednom velikom gradu, kakav je Trst, traži teritorij, buduća autonomna Istra mogla bi razviti takvo gospodarstvo koje bi joj podarilo život i kulturu.”

Glas Istre, br. 349, 20. prosinca 1992.,str. 11.

Iz svega navedenog razvidno je da IDS od samog osnivanja nije pokazao političku volju da podrži stvaranje Hrvatske države!

Inzistiranje na decentralizaciji, demilitarizaciji i statusu Istra regija, stalno je podrivanje državnog ustrojstva, integriteta i suvereniteta RH!

I koliko god se g. Debeljuh branio i tumačio, Programske deklaracije ga demantiraju i razgolićuju u njihovoj očitoj autonomaškoj politici.

Dovoljno je pročitati Programske deklaracije koje su dostupne na IDS -ovim stranicama na internetu ,da se zaključi da objavljivanje putovnice Republike Istre nije bio samo predizborni spin!

IDS od svog osnivanja svjesno manipulira stanovništvom Istre, predstavljajući se kao jedini zaštitnik interesa Istre i njezina stanovništva u odnosu na centar državne vlasti. Samo je nisu zaštitili od njih samih!

Djelujući sustavno na mentalni sklop stanovnika Istre, umanjujući hrvatske vrijednosti, neprestano istićući istarske specifičnosti i na taj način raditi na potiskivanju i negiranju nacionalne svijesti istarskih Hrvata, IDS želi stvoriti preduvjete za jedan eventualni referendum o odcjepljenju od Republike Hrvatske!

Najsvježiji zahtjev za referendumom bio je u listopadu 2017.godine

Autonomija Istre kakvu zaziva Jakovčić je neustavna. U SDP-u i HDZ-u, bez kojih nema izmjena Ustava, kažu da jesu za decentralizaciju države, ali su protiv zazivanja neovisnosti Istre .

Ivan Jakovčić uvjeren da građani Istre žele upravljati “svime osim klasičnim državnim funkcijama, poput vanjske i obrambene politike”.

IDS traži i zalaže se za veću financijsku i regionalnu autonomiju po uzoru na Dansku i Njemačku – kazao nam je predsjednik stranke Boris Miletić.

Pročitajte više ovdje.

Tome se usprotivio čak i Peđa Grbin ( SDP) koji je izjavio;

“Svima koji govore o neovisnosti Istre mogu poručiti samo neka pročitaju odluke o pripojenju Istre Hrvatskoj iz rujna 1943. ili prve stihove himne koji glase
“Krasna zemljo Istro mila, dome roda Hrvatskog…”

Podsjećam na tekst proglasa od 13.rujna 1943. godine kojim se Istra priključuje matici zemlji Hrvatskoj;

Istra se priključuje matici zemlji i proglašuje ujedinjenje sa ostalom hrvatskom braćom
Istarski narode!

Duh Istre ostao je nepokoren. Mi nismo htjeli postati poslušno roblje.

U ovim odlučnim časovima naš narod pokazao je visoku nacionalnu svijest. Dokazao je svima i svakom da je Istra hrvatska zemlja i da će hrvatska ostati!

S poštovanjem,

Autor / Lili Benčik