KAKO I ZAŠTO SU LOGORI UOPĆE POSTALI MOGUĆI?
KAKVA JE NJIHOVA PRAVNO-POLITIČKA ZNAČAJKA?
Logor je jedan dio teritorija smješten izvan normalnog pravnog poretka, što ga ne čini jednostavno izvanjskim prostorom. U vanjskom prostoru odvija se život uređen društvenim i zakonskim normama, a u ograđenom dijelu logora odvija se život u kojem ne vrijede nikakve društvene , zakonske i ljudske norme i vrijednosti. https://pescanik.net/sto-je-logor/
Logor je jedan od oblika najnehumanijeg ljudskog postupanja U psihološkom i socijalnom pogledu logorašima je drastično ili potpuno uništavan osobni i socijalni identitet. Potpuna degradacija čovjeka prema čovjeku, fizička i psihička. Logoraši su tretirani kao predmeti, stambeni, prehrambeni, higijenski i zdravstveni uvjeti života svedeni su na najnižu razinu. Logoraši su iskorištavani kao besplatna radna snaga, izloženi fizičkom i psihičkom zlostavljanju, do likvidacija. Nad logorašima su vršeni razni eksperimenti, od medicinskih, farmakoloških do psihijatrijskih. Logoraši su često korišteni i kao živi štit u čišćenju minskih polja ili utvrđivanju crta bojišnice.
Fizička prisila je značajka dovođenja i boravka zatvorenika u logoru. Najčešće bez Suda i presude!
U pravnom smislu, logori su predstavljali mjesta na kojima su suspendirani pravni standardi epoha i civilizacija, te najdrastičnije reducirane i kršene pravne norme i pravila međuljudskog postupanja.
U ranim razdobljima povijesti , u robovlasničkom društvenom uređenju, prevladavali su robovlasnički odnosi, pa su ratni zarobljenici, pretvarani u robove, odnosno radnu snagu koja nije imala ljudski status, pa prema tome ni bilo kakva osobna i gospodarska prava niti bilo kakva prava zajednice. Vlasništvo nad robovima bilo je izvor materijalnog bogatstva i podloga društvene moći i prestiža, te su mnogi tadašnji ratovi vođeni sa svrhom pribavljanja ratnih zarobljenika koji su pretvarani u robove. Isti status imaju i zatvorenici logora. Njihov život je bio bezvrijedan, ovisan o logorskim vlastima, kao što je robovima ovisio o njihovim gospodarima.
KATEGORIJE LOGORA
Logori mogu biti po namjeni; zarobljenički, sabirni(koncentracijski) i radni, te privatni i logori za provođenje masovnih silovanja, koji se manje spominju, a izrazito su okrutni. http://hdlskl.hr/o-nama/povijest-logora/
Koncentracijski logor, mjesto masovnoga zatočenja domaćega ili stranoga civilnoga stanovništva (katkad i vojnika), obično na većim, izoliranim i strogo čuvanim prostorima. Razlikuju se sabirni ili internacijski, zatim logori za masovne likvidacije – logori smrti, radni logori i dr. Stvaranjem koncentracijskih logora totalitarni režimi obračunavaju se s polit. protivnicima, pripadnicima narodnih zajednica i dr. društvenih skupina koje drže nepoželjnima.
Mogu biti i izmiješanih kategorija, ali onda se teže definira i otkriva njihovo djelovanje i postojanje.
Zarobljenički logori su mjesta na kojima su internirani odnosno najčešće skupno – bez provođenja ikakvog sudskog postupka – zatvarani ratni zarobljenici. Prema tome, zarobljenički su logori nastali kao posljedica oružanih sukoba.https://hr.wikipedia.org/wiki/Dodatak:Popis_srpskih_sabirnih_logora_u_Domovinskom_ratu_i_ratu_u_BiH
Sabirni logori su mjesta internacije i izolacije u koja su vojna, policijska ili druga tijela vlasti – sa ili bez postojanja ili provođenja propisanog postupka, te prema različitim kriterijima – zatvarala pojedince ili grupe osoba, koji su uglavnom prije toga imali status civilnog stanovništva. Sabirne logore osnivale su osvajačke vojske i vlasti na okupiranim područjima, kao i domicilne vojske i vlasti na vlastitom teritoriju – zatvarajući vlastite državljane u logore.
Radni logori su mjesta u kojima su tijekom rata ili mira različita tijela vlasti organizirala različite proizvodne i radne djelatnosti, a za radnu snagu su korišteni pojedinci i grupe osoba koji su prisilno internirani prema različitim kriterijima. Svrha osnivanja radnih logora bila je dvojaka; prvo, po posebnom, najčešće nikakvom izolirati osobe koje je vlast smatrala nepoželjnima ili opasnima, te istovremeno i drugo, organizirati državi potrebnu proizvodnju ili radove koje će u logoraškim, krajnje nehumanim uvjetima obavljati zatočenici.
Privatni logori, predstavljaju posebnu vrstu logora koja je nastala u suvremenoj povijesti. Radi se o logorima koji su nastajali tijekom ili nakon oružanih sukoba i koji se po svojoj organizaciji, statusu logoraša i postupanju prema njima uglavnom ne razlikuju od vrsta logora koje smo naveli, no njihova je bitna značajka što se doslovno, nalaze u privatnom vlasništvu i vlasti pojedinaca ili grupe osoba, te je to osnovni razlog zbog kojeg se trebaju smatrati zasebnom vrstom logora.
Logori za provođenje masovnih silovanja su najnehumaniji i najsuvremeniji oblik logora, a nastali su u posljednjem desetljeću 20. stoljeća, odnosno od 1992. godine sustavno su ih osnivale srbijanske vlasti na prostoru okupiranih dijelova Bosne i Hercegovine (BiH). U logore su zatvarane isključivo ženske osobe nesrpske nacionalnosti koje su uglavnom bile u fertilnoj ili još mlađoj dobi te su nad njima izvršavana sustavna masovna silovanja. Kad su silovane žene došle u visoku dob trudnoće, koja je bila veoma rizična za pobačaj, puštane su na slobodu. Svrha osnivanja logora za provođenje masovnih silovanja predstavljala je dio strategije za provođenje plana o osvajanju i etničkom čišćenju područja Bosne i Hercegovine te njihovom uklapanju u projekt stvaranja Velike Srbije.
LOGORI KROZ POVIJEST
Prvi logori u obliku koji poznajemo iz povijesti, a ne radi se o ratnim zarobljenicima, Campos de concentrationes, koje su otvorili Španjolci na Kubi 1896. godine da bi ugušili ustanak kolonista,, 400 000 ljudi je zatvoreno, ili su to concentration camps, u koje su Englezi, početkom dvadesetoga stoljeća, sakupljali Bure; 150 000 civila, od kojih je o. 23 000 umrlo. Nevino stradala ljudska bića poveznica su svih logora!
1.SVJETSKI RAT
”Rovovi su bili koncentracijski logori Prvog svjetskog rata” – napisao je, prije oko pola stoljeća, jedan britanski novinar. I doista ovih dana obilježava se 100 obljetnica završetka 1. svjetskog rata, u kojem su ti jadni ,poslušni mladi ljudi u svim vremenskim uvjetima godine proveli u rovovima, sa teškom vojnom opremom jurišali na neku kotu ili brdo, prema vlastitom istrebljenju, ne znajući ni za koga, ni sa kojim ciljem se bore.
Samo u bitki na rijeci Somme od srpnja do studenog 1916 .godine stradalo je približno 650 000 njemačkih, 195 000 francuskih i 420 000 britanskih vojnik, sveukupno 1 265 000 vojnika! http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=57137
Hrvatski vojnici borili su se na strani Austro- Ugarske monarhije na ruskom bojištu u Galiciji i na rijeci Soči ( Isonzo) i njih oko 190 000 nije se vratilo svojim kućama.
Koja je to bila klaonica, topovsko meso za političke elite! Isti je to užas, nevjerica, sažaljenje i ljutnja kao i opis koncentracijskih logora u 2.svjetskom ratu.
LOGORI IZMEĐU DVA SVJETSKA RATA
RUSKI LOGORI -GULAGI
U doba Ruskog carstva politički protivnici proganjani su u Sibir i druga udaljena mjesta Carstva. Lenjin je nakon osvajanja vlasti 1917. godine, ubrzo iskoristio koncept gulaga za klasne neprijatelje koji su predstavljali prijetnju njegovoj ideji komunizma i socijalizma Nije nikad bilo jasno definirano što, ili tko je klasni neprijatelj, ali su ih smatrali čak i opasnijima od običnih zločinaca.
Sama riječ GULAG kratica je za Glavnoje upravljenije lagerej, odnosno Glavna uprava logora. To je tijelo koje je upravljalo sustavom radnih logora za „preodgoj „ zatvorenika. Prvi radni logor u Rusiji otvoren je 1919. godine.
Aleksandar Solženjicin, ruski disident i nobelovac, napisao je više knjiga o ruskim logorima, gulazima.
U knjizi Jedan dan Ivana Denisoviča, koja je službeno objavljena 1962. godine, piše na stranicama Russia Beyond ; to je bio prvi put da je netko otvoreno opisao Staljinovu represiju i radne logore.
https://hr.rbth.com/arts/80842-aleksandar-solzenjicin-5-knjiga-sovjetskog-disidenta
Arhipelag Gulag, je pisao od 1958.do 1968. godine, u kojoj je kartu Sovjetskog saveza prikazao prošaranu otocima „ arhipelag gulag „odnosno logorima. Knjiga je zatim, prije službenog objavljivanja, ilegalno cirkulirala po SSSR-u. KGB je pokušao locirati primjerke i identificirati čitatelje. Piščeva tajnica, Jelizaveta Voronjanska, bila je privedena i prisiljena otkriti lokaciju rukopisa. Po povratku kući se objesila. Nakon ove tragedije, Solženjicin je odlučio objaviti roman u Francuskoj 1973. godine.
ZBOG ČEGA SOLŽENJICIN?
Sve je Solženjicin napisao točno, ali nije točno da je on otkrio Zapadnim zemljama strahote ruskih logora. Njegovi romani datiraju svi poslije 2.svjetskog rata, a prvi koji je progovorio o ruskim radnim logorima , gulazima je hrvatski književnik, revolucionar, novinar, istarski i hrvatski rodoljub i disident DR. ANTE CILIGA.
Dr. Ante Ciliga jedan je od najvećih političkih mislilaca hrvatskog naroda iz Istre, a bio je žrtva talijanskog fašističkog režima Benita Mussolinija, Ruskog komunističkog Staljina, kolaboracionističkog Pavelićeva NDH i komunističkog jugoslavenskog J.B.Tita.
„U zemlji velike laži” i “Sibir, zemlja progonstva i industrijalizacije” glavna su djela Ante Cilige koja je napisao između 1935 i 1938 godine. Knjigu je objavila u Parizu izdavačka kuća Gallimard 1938. godine. Tada je prvi puta obznanjeno kako izgleda život u komunističkoj državi.
Sovjetski savez (ili Zemlju velike laži) Ciliga je dobro poznavao, jer je u Rusiju stigao 1.listopada 1926. godine.. U početku je bio predavač u Lenjingradu, međutim nije mogao prešutjeti totalitaran i represivan sistem vlasti, pa je ubrzo 21.svibnja 1930. godine uhićen i zatvoren u logor. Cijelu istinu o Staljinovom režimu, znalački je i talentirano pretočio na brojnim stranicama ove knjige, opisujući stradanja, torture, prisilni rad i teške uvjete života u logorima-gulazima.
Veliki odjek u Zapadnom svijetu izazvala je njegova knjiga, koja je prevedena na sve svjetske jezike, a između njih i na japanski jezik. Ciliga je izgnan iz Rusije 3. prosinca 1935,godine, jer je iskoristio prigodu kao talijanski državljanin, da od talijanskog veleposlanstva dobije putovnicu, pošto je Istra tada bila pod talijanskom vlasti.
LOGORI U 2.SVJETSKOM RATU
Sudbina se opet poigrala sa DR. Ante Ciligom , jer je završio u logoru na teritoriju Hrvatske i to u Jasenovcu 1942. godine.
NDH se može promatrati kao teritorijalni kondominij ( kondominij- zajedničko vladanje) njenih okupatora Njemačke i Italije.
Država nastala uz pristanak okupatora (i ponižavajuće uvjete za Hrvate), i to grubih totalitarističkih režima koji su tada vladali u Njemačkoj i Italiji, prihvatila je i njihove rasne zakone i osnovala logore za Židove i političke oponente.
Iako je uspostava same hrvatske države, nakon sloma Kraljevine Jugoslavije, u tadašnjoj hrvatskoj javnosti bila pozdravljena, već prvi koraci vlasti doveli su do širokog razočaranja takvom NDH, kojoj je Italija oduzela dragocjena primorska područja, a Mađarska Međimurje i Baranju.
Poznato je uglavnom sve o njemačkim logorima za masovnu likvidaciju, logorima smrti, kao na primjer najzloglasniji i najpoznatiji Auschwitz, jer su sve poslijeratne informacije bile dostupne javnosti, pa o tim logorima tek usput.
Međutim logor u Jasenovcu je „batina „ kojom se svaljuje kolektivna krivnja na sav hrvatski narod i sadašnju Državu Hrvatsku, jer informacije o njemu nisu bile dostupne. Sakrivani su dokumenti i točni podaci o žrtvama nisu bili dostupni javnosti, zato što komunističke vlasti FNRJ, sa istinom ne bi mogle manipulirati i mnogostruko umnažajućim brojem žrtava tražiti ratnu odštetu i reparaciju nakon rata.
Osim zbog ratne odštete, manipulirajući brojem žrtava i karaktera samog logora, htjelo se privući što više ljudi da se odazove pozivu za priključenje partizanskoj vojsci.
Kako su se četnici, odnosno Velikosrbi, presvukli do kraja rata u partizanske odore, ni njima istina nije odgovarala, jer je logor nastavio raditi i u poslijeratnom razdoblju pod komunističkom jugoslavenskom upravom do 1951. godine,
Velikosrbima je sabirni i radni logor Jasenovac služio i kao sredstvo ucjene, optuživanja, sotoniziranja i manipulacije brojem žrtava, sa ciljem zadržavanja Hrvata zatvorenih unutar jugoslavenskih granica, jer svako izdvajanje Hrvatske iz Jugoslavije značilo bi za Srbiju gubitak teritorija i gubitak sna o Velikoj Srbiji, gdje bi svi Srbi živjeli u jednoj državi.
Multiplicirajući broj srpskih žrtava u Jasenovcu, Srbi su medijskom propagandnom, slikovito opisujući i izmišljajući mučenja i ubijanja od strane Hrvata, stvarali javnu atmosferu linča i osvete prema cijelom hrvatskom narodu!
Na žalost takva žestoka i huškačka politika medija odražava se na stanje svijesti slabo obrazovanih ljudi , kojma se manipulira i stvara mržnja prema drugim i drugačijima:
Ne može se nikako izjednačavati današnja Hrvatska sa NDH! Prije svega zato što je HDH bila na strani ratnih gubitnika! Pobijeno je od strane pobjednika stotine tisuća Hrvata, poslije Bleiburga i Križnog puta u svibnju 1945, godine.
Današnja Republika Hrvatska nije sljednica NDH, stvorena je novim Ustavom 1990, godine , u legitimnom. obrambenom i oslobodilačkom ratu protiv agresora JNA i Velikosrpsko- četničke vojske, Domovinskom ratu 1991-1995.
I to treba svugdje naglašavati,, jer Srbima je ustaštvo samo jedan od izgovora za četničko orgijanje i zločine nakon pada Vukovara.
Točno je da su zločine činili svi u svakom ratu, ali toliko razvikane ustaške, zločine staviti u kontekst današnjeg vremena, nije točno!
Hrvati u Domovinskom ratu nisu ratovali na teritoriju Srbije, nisu nikoga napali, i što je još važnije nisu ponovili 2.svjetski rat, a Srbi to jesu 1991- 1995. godine i ne samo u Hrvatskoj , nego i u BIH, i dan danas bi ponovili opet.
LOGORI NA SRPSKOM TERITORIJU NAKON OKUPACIJE VUKOVARA
Nakon ulaska četnika i četničke JNA u Vukovar, preživjeli hrvatski branitelji i stanovnici odvedeni su po logorima diljem Srbije.
Upravo su ti logori u Srbiji dokaz srpske agresije na Hrvatsku, i zato ih Srbija nikako ne želi priznati.
Ubijanje zarobljenika, silovanja, prebijanje, izgladnjivanje, teroriziranje, prisiljavanje na priznanja – sve se to dešavalo u logorima u Beogradu, Nišu, Sremskoj Mitrovici, Zrenjaninu, Begejcima, Stajićevu i drugima diljem Srbije.
Kako još nitko nije proglašen krivim za organiziranje logora po Srbiji ,niti za direktno vršenje torture u njima, žrtve nemaju mogućnosti dobiti odštetu.
https://www.blic.rs/vesti/hronika/u-srbiji-su-postojali-logori-za-hrvate/ztnwb15
Uzaludna su svjedočenja logoraša, uzalud je do kraja 2016. godine prikupljeno preko 17.000 izjava svjedoka i članova obitelji žrtava, 12.000 fotografija žrtava i više od 30.000 dokumenata koji se odnose na okolnosti i kontekst u kojem su žrtve izgubile život ili nestale.
Jasno je da je tadašnji srpski državni vrh dao naredbu za formiranje logora, vojska JNA je tu naredbu provodila, odbornici lokalnih parlamenata i lokalni Crveni križ ,su znali za logore kao i za sudbine nekih od logoraša, isto kao i novinari, tužitelji i suci, jer nije se radilo o stotinjak ljudi, radilo od oko 30 000 ljudi, a za to je trebalo urediti infrastrukturu.
„ Na osnovu svedočenja, u svim logorima za Hrvate devedesetih godina prošlog veka, u republici Srbiji, prekršena je Ženevska konvencija. Obaveza države Srbije je da napravi otklon od tih događaja, jer samo priznanje i procesuiranje ovih slučajeva vodi ka pomirenju u regionu.“pišu Tatjana Tabački i Andrej Jakovljev
http://yuhistorija.com/serbian/ratovi_91_99_txt01c2.html
ISJEČAK IZ KNJIGE „ TRI MAJMUNA ZA KRVAVI VUKOVAR“- pukovnik Petar Janjić- Tromblon
Za one koji nisu imali prigodu da osjete ili si barem predoče, sve strahote srpskih logora, evo isječak iz knjige;
„Godinama, jebenim godinama, nisam mogao zaspati, a da se ne nakljukam tabletama za spavanje. Godinama nisam ni spavao, jer i kada spavam ono malo, žena mi kaže da buncam, udaram rukama i nogama, a kada se probudim budem mokar kao da sam izašao ispod tuša. Puno godina nisam mogao normalno živjeti i funkcionirati u društvu i pokušao sam izvršiti suicid, skokom sa osmog kata hotela u kojem sam bio kao prognanik. Bio sam kod jebenih psihijatara, psihologa, ali što sam ja njima mogao reći? Pomoć? Ma ništa! Kako da ja njima ispričam, što nosim u sebi i zbog čega i kojih sve ne razloga sam poludio? Da li oni mogu razumjeti da smo mi prošli pakao u Vukovaru? Ne mogu!….
„Vozili su nas od logora do logora i svugdje isti tretman od; jebem ti majku ustašku, gladovanja, poniženja, gledanja njihovog pijanog orgijanja nad našim dečkima koje su tih noći surovo batinama zatukli u dugim procesima mučenja. Svaki dan otkrivaju onog , a onda i mene. I kreće još gori proces. Nema spavanja. Stalno dolaze i dolaze i premlaćuju. Torture su ravne paklu. Nema jesti, niti piti vode. A kako bi i jeo kada je vilica razbijena, zubi polomljeni, a stomak i želudac izubijani. Jebi ga, ja sam bio nepokretan, teško ranjen i pišao sam i srao ispod sebe, pa možete misliti kakvo je to poniženje bilo, a o smradu da ni ne govorim. Ležiš na betonu, a oni ulete u tri ujutro sa šmrkom i operi po prljavom ustaši. Smiju se i kažu da kada se sve ovo završi, da će otvoriti autopraonicu.“
„Rekao sam vam kako su mi četnici operirali ranjenu nogu. To je bilo u Novom Sadu, u bolnici. Tada doktor dođe do mene i predstavi se naravno lažnim imenom te drži u ruci bor mašinu i kaže mi“ Jel, bre, jel znaš što je ovo?“, izgovori paleći i gaseći mašinu koja je zujala, sa velikim osmijehom na licu. Ja odgovorim da je to bor mašina. A on će“ E, sada ćemo mi popraviti tvoji ranjenu nogu“, odgovori sa još ljepšim osmijehom. Svo njegovo osoblje se skupa slatko nasmijalo, kao da je ispričao dobar vic. I tada navali. Buši on meni bez anestezije koljeno i butnu kost, a ja odmah od bolova padnem u nesvijest. On me osvijesti i govori da se ne brinem da će sve biti dobro i nastavi bušiti. Ja opet padam u nesvijest…. „
A što bi mi trebali misliti i reći o takvom potezu jednog liječnika i cijelog njegovog tima?
Unatoč mučenju i torturama, naš logoraš sačuva ljudskost, osjećaj za ljepotu i ljubav prema domovini, a o njihovima zar postoji sud?“ Evo pjesme koju je na komadiću kartona napisao Petar Janjić- Tromblon u logoru;
POGLED NA HRVATSKU
Pogledaj tu divnu zemlju
Tu je ljubav
Svrha postojanja
Ona rađa i miluje
Svoja blaga i imanja
Pogledaj tu divnu zemlju
Njene oči i njen stas
I vidjet ćeš
Svu ljepotu
Srce, dušu
Nježan glas.
Pogleda tu divnu zemlju,
U istini prekaljenu
Koja svoja krila širi
Iako je bila napadnuta
Ona želi da se miri.
Pogledaj tu divnu zemlju.
Ranjena je sva u tuzi
I vidjet ćeš grijehe silne,
Prema zemlji, prema Bogu
Što zle srpske sile čine.