Ružno vrijeme je, pa ne mogu vani. Iz dosade vrtim po portalima .Čitam kako ovih dana jedan dio domoljuba obilježava stradanja Vukovara, Škabrnje, Baćina…i kako se dostojanstveno klanjaju njihovim žrtvama…
Drugi dio Hrvatske sve to gleda sa strane ,likujući i žaleći za svojom propalom državom u kojoj im je bilo dobro. Međutim u ovoj i ovakvoj Hrvatskoj njima je još bolje. I tako kliknem na stranicu grada Knina-Domovinski rat. Stranica izgleda kao da ju je pisao Milorad Pupovac i njegovi istomišljenici kojih je Knin krcat.Ma to je naša zbilja, naša stvarnost. Mi Hrvati smo šugav i jadan narod. Nismo mi badava bili bez države 1000 godina.Ja neću ulaziti u srž problema ,zašto je to tako.
Međutim ,mene boli da se nigdje ne spominju jedine dvije postrojbe iz Domovinskog rata koje su nosile ime grada Knina.To su Samostalna domobranska bojna Knin i Zborno Mjesto Knin.Pripadnici tih postrojbi su bili vojni obveznici sa prostora bivše Općine grada Knina. Tu su spadala naselja, -Knin,Potkonje,Vrpolje,Kosovo,Kijevo Kistanje,Ervenik i Uništa koja su Župa Kijevo,a Općina Bosansko Grahovo.
Žitelji tih mjesta bili su pripadnici ovih kninskih postrojbi,njih oko 400.
Većina se uključila u obranu Domovine nakon prvih barikada 17.kolovoza 1990.Bili su pripadnici Policije,Zbora narodne garde,Gardijskih postrojbi.Preustrojem Hrvatske vojske u lipnju 1992. godine i osnivanjem novog Vida HV-e,Domobranstvo,ustrojava se Samostalna Domobranska Bojna Knin i Zborno mjesto Knin.
Najprije se mobilizira Samostalna domobranska satnija Kijevo koju su činili vojni obveznici iz sela Kijeva i Uništa.
Odmah smo uzeli prvu crtu na Dinari i zajedno sa Hrvatskim vijećem Obrane Livno držimo granicu BiH i Hrvatske.Nakon nekog vremena mobiliziraju se još dvije satnije od vojnih obveznika iz ovih drugih mjesta koje sam naveo.To su bile dvije, kako smo ih zvali -Kninske satnije.Jedna satnija je pridodana Kijevskoj satniji na Dinari, a druga odlazi u Zadarsko zaleđe na prvu crtu Prkos -Zrilići,ispred tada okupirane Škabrnje.
Ja neću o ratnom putu, ali ću reći da smo jedna od rijetkih postrojbi koja je cijeli rat provela na prvoj crti, koja je ispred sebe imala dva korpusa neprijateljske vojske,Kninski i Banjalučki korpus.
Sudjelujemo u svim oslobodilačkim akcijama i operacijam na Dinari. U akciji OLUJA, silazimo sa Dinare u Kijevo pa u Knin i dolazimo kući na spaljena ognjišta ,ali ponosni i punog srca jer smo oslobodili svoju zemlju.Dolaskom u Knin ja postajem Zamjenik zapovjednika Zbornog Mjesta Knin,iako sam cijeli rat ja bio Zapovjednik Zbornog Mjesta i zapovjednik Samostalne domobranske bojne Knin , Tuđman mene smjenjuje i postavlja generala Ivana Čermaka, a mene za njegova zamjenika. To je ta dobro poznata hrvatska zahvalnost.
Ja to istrpim,ali stižu nove nevolje.
Pripadnike već sada moje bivše postrojbe, šalju prema Banja Luci,a ja im dao zadaće koje oni odrađuju desetak dana . Odlazim generalu Gotovini i na moj zahtjev on ih ostavlja na zadaćama u Kninu. Ali već nakon sedam dana postrojba se mora demobilizirati. S generalom Gotovinom dogovorim da ipak jedan mali dio ostane u HV-i.Pa jasno bolje da su Imoćani i Zadrani u vojsci u Kninu nego Kninjani. Sjećam se da sam za neke novine u to vrijeme dao intervju –Pripadnici Kninske bojne su prošli nakon Oluje kao i kninski Srbi u Oluji.Tako sam rekao pa su me odmah stegovno ukorili Gotovina i Načelnik Glavnog stožera. A ja rekao istinu, ali u ovoj državi reći Istinu je ravno samoubojstvu. Znao sam ja to , ai Vi znate dio moje istine, jer ste nedavno nešto objavili na Braniteljskom portalu.Ja se tada sjetih one Bušićeve ,A KAD VAS NAŠI BUDU KRALI ;VARALI:::Jedan dio pripadnika iz bojne sam uzeo kod sebe u Zborno Mjesto. I to je kratko trajalo. Ode Čermak u Zagreb, a nedugo zatim dođe zapovjed da se ukida i Zborno Mjesto Knin.
Jadni ti smo i čiji smo.
Posvađam se ja sa Gotovinom,a on će za mene kao naći mjesto.Ja neću, ako ne smjesti sve pripadnike Zbornog Mjesta.On mi kaže da gledam sebe.Nakon dan dva, ode on u Zagreb za glavnog inspektora.Zaboravio on nas.Dolazi general Norac umjesto njega.Iznesem mu zahtjev, a on mi, kao gledaj ti sebe i prati politička kretanja.Ja mu kažem da se neki ljudi moraju dokazivati cijeli život , a nekima je dovoljna iskaznica HDZ-a i može raditi sto god hoće. On će meni ,kome ti pripadaš?Ja mu kažem da pripadam hrvatskom narodu i neću se više dokazivati nikome , a najmanje onima koji mašu sa iskaznicama HDZ-a i SDP-a. Tako je završio moj ratni put na sramotu svih generala sa kojima sam se sretao.
Ovih par rečenica sam napisao o sebi, da bi lakše shvatili što je bio cil j pojedinih bolesnika u nekim službama u tada Zbornom području Knin.
Cijl im je bio maknuti mene, jer mičući mene, oni će se lako riješiti svih Kninjana i na taj način zavladati gradom Kninom. To se pokazalo ispravnim, jer su mojim odlaskom uzeli sve u gradu Kninu.Ti isti jebivjetri ,imali su svoje satelite među Kijevljanima i Kninjanima, a pogotovo među Kijevljanima koji su protiv mene tri puta pisali laži i objede predsjedniku Tuđmanu. Pametnom dosta.
Sve ćete uskoro moći čitati u knjigi koju pišem.
Život ide dalje ,godine prolaze, ali rane ostaju.Svake godine se obilježava operacija Oluja u Kninu.Nas 400 bivših pripadnika kninskih postrojbi nema nigdje ,nitko nas ne zove niti nas spominje. Na trgu stavljaju imena svih postrojbi,ali zamislite Kninskih nema.Ja to godinama ističem bivšim županima,gradonačelnicima, ministrima.Svi se čudom čude i obećavaju da će se nepravde ispraviti, ali ne.
Dvadeset godina tražimo prostor za udrugu Kninske bojne,ali NE.
Da ne spominjem da nikada nas nitko iz vlasti grada Knina nije pozvao i rekao makar Hvala, a kamoli da nam da neko priznanje.Ja to nemogu razumjeti. Zovu sve zapovjednike postrojbi za dan Oluje, mene nikada nitko nije pozvao.U gradu sa dvije ratne postrojbe , sa imenom Knina, a kojima sam jedino ja zapovijedao i nitko više.Ja sam gospodo Marko Gojević koji je za vrijeme dok ste vi ladili muda i svojim ženama gladili p….,zapovijedao i ponosno branio našu domovinu i skupa sa 400 vaših sugrađana oslobađao Hrvatsku u kojoj Vi uživate i s njom radite što god hoćete, kao da je vaša privatna imovina.Sram Vas bilo,ne samo ove koji ste danas na vlasti, još više one prije Vas.Rekao bi vam svašta , ali neću radi svih žrtava i svih onih koji su sa srcem stvarali ovu napaćenu zemlju.Vi bi to voljeli ,jer bi onda imali argumente da smo prolupali, da smo ovakvi i onakvi.
E moj Bruno Bušiću, brate moj, imao si viziju, ali ovakvi o kojima i ja govorim došli su glave tebe i mnogih domoljuba.Počivali u miru.
Pozdravljam sve domoljube , ma gdje bii.
Napisao/Marko Gojević, hrvatski vojnik
U kratkim crtama o Marku Gojeviću…
Marko Gojević rođen je 1959. godine u Kijevu, u Dalmatinskoj zagori.
Na početku rata 90-ih to je bio jedan od razloga što se u Kijevu vrlo brzo, već u travnju 1991, uspostavila policijska postaja. Unatoč toga što je do rata živio i radio u Rijeci, Marko Gojević vraća se u Kijevo i postaje pripadnik rezervnog sastava MUP-a u Kijevu. Selo se nalazilo u blokadi, a u srpnju je Milan Martić dao ultimatum Kijevljanima da će napasti selo, te da starije, žene i djecu evakuiraju. Kijevo je napadnuto 26. kolovoza 1991. godine. U selu Glavaš, u kojem se nalazio Marko Gojević, ostalo ih je četvorica. Uspjeli su se izvući iz mjesta. Organizirano je spašavanje pripadnika MUP-a i Zbora narodne garde iz Kijeva, koji su se našli u okruženju, a Marko Gojević je sudjelovao u akciji spašavanja. Kijevo i okolna hrvatska sela su potpuno spaljena.
Samostalna domobranska bojna Knin cijeli rat držala je prvu crtu na Dinari. Većina pripadnika bojne uključila se u Domovinski rat 1990.g. i sve do dolaska u Knin sudjelovala u oslobodilačkim akcijama akcija Peruča, oslobađanje Dubrovačkog zaleđa, Zima 94, Ljeto 95, Skok 1, Skok 2 i završna velebna Oluja.
Zapovjednik Samostalne kninske bojne od samog početka pa do kraja bio je bojnik Marko Gojević koji je bio i zapovjednik Zbornog mjesta Knin…
Bio je jedan od zapovjednika planinarsko-diverzantskog voda, a nakon ukidanja tog voda 1992. godine, i osnivanja novog vida Hrvatske vojske – domobranstva, osnovana je Samostalna domobranska satnija Kijevo. Sudjelovao je u mnogim ratnim, zahtjevnim i opasnim akcijama na Dinari. Kao zapovjednik Samostalne domobranske bojne Knin imao je redovite kontakte s generalom Gotovinom. Sudjelovao u VRA Oluja te je bio visokopozicionirani časnik Hrvatske vojske. 1994 godine dobiva čin bojnika. No nakon završetka VRA Oluja jedini je visoki časnik Zbornog područja Split koji nije dobio čin kao niti jedno odličje, iako ga je pripadalo 4 odličja upravo zbog zapovjednih dužnosti koje je obnašao. Nadalje zbog birokratskih zavrzlama te unatoč želji da nastavi djelatno raditi u vojsci odlazi u prisilnu mirovinu 2002. Danas živi u Splitu, ali je skoro non stop u svom selu Glavašu, Općina Kijevo.