Slušajući izjavu ministrice obrazovanja Blaženke Divjak pred Banskim dvorima uoči sjednice Vlade Republike Hrvatske, posve je logično zaključiti da ta žena nema temeljni preduvjet biti hrvatskom ministricom, da nema pojma o osnovama političkog poretka, da nema blage veze o definiciji odgovornosti javnih i državnih službenika, a uz to da joj je komunikacijska ili socijalna inteligencija manja od visine štikle…
Jer, čak i kada netko sve navedeno ne zna, malo je prigoda da se čovjek javno i to likujući hvali svojom glupošću, neznanjem ili bilo kakvim hendikepom. No, ona je očito posve specifična, posebna i tolika rijetkost da joj posve odgovara narodna ocjena – ne smeta joj ni obraz ni pamet. Očito ni Plenković. Na pitanje novinara o njezinoj javno potenciranoj odgovornosti, slavodobitno je odgovorila klibereći se u vjetar, kao netko tko ima nadmoćnu zaštitu jedinog priznatog stvoritelja, istine i života – Bruxellesa, da su joj recenzenti reforme te preporuke Europske Komisije jedino važni, a da ti Komisijini ocjenjivači i briselska administracija kažu da ona radi jako dobar posao. I pita vrla ministrica Divjak onako, klibereći se, zar se tome može i smije nešto dodati!? A stvarno, što bi na to čovjek i dodao!?
Možda malo počupane kose ili samošibanja po golim leđima jer stvarno treba imati želudac slušati te baljezgarije potpuno otužne političke kreature koja je apsolutno najteži krimen Andreja Plenkovića i HDZ-a. Krimen povijesnih razmjera. Istodobno ista ta Komisija objavljuje informaciju da upravo Hrvatska najviše zaostaje u konkurentnosti među novim članicama, da se najsporije mijenja, što u prijevodu znači da – propada. Dok se ministrica cereka u Plenkovićevom reformskom krilu. Jedini primjeren odgovor koji može oprati bar vrhove prstiju HDZ-u, kada je jasno da je nemoguće umiti im lice, jest pokrenuti sve snage, doslovno natjerati Plenkovića i njegovu otužnu kamarilu političkih štetočina i ponuditi barem nadu da neće napraviti smrtonosne štete, ako već nisu. Jer cerekanje Blaženke Divjak je deset puta opasnije i malignije od skandaloznog pljeska nakon usvajanja zakona o zaštiti žena – metodom ukidanja pojma žena.
Ako HDZ neće smočiti ni vrhove prstiju, pitanje je opstanka nogom u vrit umjesto štipoguza, natjerati i njih sve. Pred ovakvim besramnim i neinteligentnim cerekom i ruganjem u lice milijunima ljudi jednostavno treba jasno i glasno reći da su tragikomične polemike o tome tko je bolje rješenje – Stier, Kovač ili netko treći, jer slike i sadržaj kojem svjedočimo jasno ukazuju da sa svakim danom opstajanja ovakve žalosne provincijalne vlasti nestaje i posljednje bitne razlike između njih i Plenkovića, čiji će vizualni identitet u hrvatskoj političkoj povijesti biti cerek Blaženke Divjak,iše Marko Ljubić na svom Facebooku…
D.K.
** Mišljenja iznesena u kolumnama i komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva Braniteljskog portala**