Mladi Nezavisni Splitski vijećnik Martin Pauk (25), u velikom razgovoru za Braniteljski portal, vrlo zrelo se ovrnuo na goruća i važna događanja koja tište hrvatsku,njen narod, hrvatske branitelje kao i na funkcioniranje Grada Splita u kojemu je kao mlad čovjek i domoljub, postao gradski vijećnik…
VELIKI RAZGOVOR SA MARTINOM PAUKOM U NASTAVKU…
-Kako bi ste neupućenima ili strancu opisali domaću političku scenu?
U privatnom životu često komuniciram kako sa strancima, tako i Hrvatima rođenim i odgojenim izvan domovine. Dočim se dotaknemo teme domaće političke scene, ukratko im nastojim objasniti „modus operandi“, kao i porijeklo etabliranih domaih političara. Nažalost, svjedoci smo kako je dobar dio današnjih hrvatskih političara zapravo samo „fosil“ iz vremena bivše države, uglavnom se tu radi o dobro premreženim ostacima bivše Komunističke partije, kao i raznih službi. Žalosti me činjenica da u Hrvatskoj nikad nije provedena lustracija kao u većini ostalih postkomunističkih zemalja. Ne govorim to samo s emocionalnog stajališta, jer je jasno da bi taj čin donio satisfakciju Hrvatima koji su odrastali pod okriljem diktature svemoćne partije. Lustracija bi zasigurno donijela i gospodarski prosperitet, jer ako pratite ekonomske rezultate ostalih zemalja srednje Europe koje su također bile pod čizmom komunizma, primjetit ćete da su od 1990. do danas ostvarili izvanredne ekonomske rezultate. Česi, Slovaci, Mađari i Poljaci danas su sinonim za gospodarski uspjeh kad ih usporedimo s Hrvatskom. Razlika je u tome što su oni odmah u početku proveli lustraciju, izbrisali su iz svojih glava pogubni socijalistički mentalitet i prilagodili se tržištu i njegovim zakonima. Ukoliko su političari i dalje mentalno u socijalizmu, tada napretka nema.
–U tom kontekstu, pojasnite nam kako vidite Split i način na koji funkcionira politika u ovom trenutku u drugom najvećem gradu RH?
Split je oduvijek bio i bit će specifičan. Na političkoj sceni neprestano se događaju nagli prevrati i sve je moguće. Građani Splita iznjedrili su Željka Keruma koji je svojevrsni politički fenomen, za gradonačelnika su birali Ivu Baldasara o čijem upravjanju gradom će se pričati još desecima godina…ima tu svega. Za solitsku politiku možemo reći da je svakakva, osim da je stabilna, tu u prevrati uvijek mogući. Zbog nedostatka kvalitetnih i sposobnih ljudi koje bi prepoznao veći broj građana, stalno nam se događa da su na vlasti mediokriteti i ljudi upitnih sposobnosti, ali i karaktera.
Zbog svega toga Split i okolica već dugo pate, prometna infrastruktura je katastrofalna, cijene stambenog kvadrata lete u nebo, nezaposlenost je relativno visoka iako imamo natprosječne prihode od turizma.
Takvu situaciju može prommijeniti isključivo generacija političara koji će disati isto kao narod, a prije svega imati čvrste stavove i čisto srce. Kad Splićani prepoznaju takve, smiješi nam se lakši i udobniji život. Do tada ćemo imati samo različite interesne sfere u kojima će političari kupiti svoje mrvice, a narod će ispaštati.
–Što mislite, jesu li građani RH dovoljno informirani o globalnim političkim zbivanjima, naročito u EU i kako vidite ulogu medija u političkom životu u RH?
Već čitavo stoljeće mediji predstavljaju najveću prepreku razvoju demokracije i politike „čistih ruku“ kako u Splitu, tako i u cijeloj Dalmaciji i Hrvatskoj. Samim pogledom u vlasničku strukturu medija, jasno vam je tko kroji politiku, stvara „poželjne“ političare, a isto tako izmišlja afere onima koji su nepodobni. Sve do unatrag 5-6 godina, vladalo je medijsko jednoumlje u kojem su najbolje plivale „main strem“ stranke. Danas, kad je internet dostupan svima, formirali su se i pstali brojni neovisni i kvalitetni portali koji doprinose demokraciji i više nego što misle.
Veliki broj naših sugrađana starije dobi još uvijek je vezan i informacije dobiva isključivo iz „Slobodne“ i i HRT-a. Smatram da mediji imaju veliki uticaj na takve pojedince i često se zna dogoditi da ih dovedu u zabludu budući da se forsiraju uvijek jedni te isti političari i stranke, o njima se pišu hvalospjevi, dok drugi niti ne dobivaju medijski prostor kakPotreban nam je čim veći broj neovisnih internetskih portala koji će kvalitetnim i neutralnimizvještavanjem podii razinu medijske i političke kulture i pismenosti.
-Vaša politička karijera, što ste očekivali na početku i kako se nosite sa izazovima politike danas?
Iskreno, duboko sam razočaran. Politika je poput bazena punog pirana ili recimo – vučje jazbine. Kad uđete u tu jazbinu, ako ne znate režati i zavijati, rastrgaju vas za tren. Susreo sam se s brojnim podmetanjima i neutemeljenim napadima, ali mi je uvelike pomagao moj „zdravoseljački“ i narodni način rješavanja problema. Uvijek imam nešto u rezervi, nikada ne odajem sve što znam. Samo tako možete se obraniti kada dođu napadi na osobnoj razini. Vrlo brzo su oponenti shvatitli da nisam „suha grana“ i da me ima tko braniti, pa tko god želi napasti – neka napada, ali odgovor neće izostati.
Mnogima sam stao na žulj svojim čvrstim patriotskim stavovima, emotivno sam vezan za svoj narod i nasljeđe koje baštini u kulturnom i duhovnom aspektu. Ne dopuštam nikome da se igra s emocijom i dobrobiti hrvatskog naroda, jer kad izgubimo međusobnu povezanost i emociju – što nam preostaje?
–Često čujemo kako je naš narod ideološki podijeljen. Što Vi mislite o tome?
To je možda jedina apsolutna istinita činjenica u čitavoj hrvatskoj politici. Čitavo stoljeće pobijanja i rastakanja duha hrvatskog naroda je urodilo današnjom podjelom na „naše i vaše“, „lijeve i desne“, „ustaše i partizane“…
Predugo smo bili pod tuđom čizmom i to se odrazilo i na mentalitetu naroda. Žalosti me kad ugledam koliki je broj ljudi u Hrvatskoj zapravo razočaran time što imaju vlastitu državu (koju ne prihvaćaju), pravo na slobodu vjeroispovjesti (koju pljuju i ne cijene) i slobodu mišljenja koju drugima žele oduzeti.
U Mađarskoj, Francuskoj, Italiji ili Velikoj Britaniji svi stanovnici i političari vole i cijene svoju zemlju i narod, svi su domoljubi. Njihovi politički programi i ideje razlikuju se isključivo u ekonnomskom pogledu. U Francuskoj netko može biti liberal, socijalist ili konzervativac, ali im je svima zajedničko da vole svoju zemlju, samo vide različiti ekonomski put kojim bi ostvarili blagostanje naroda. Kod nas je situacija tragična pa skoro polovica ljudi, kao što je vidljivo na izborima, ne voli uopće svoj narod i državu i žele da nestane, priželjkuju ponovno uspostavljanje propalih višenacionalnih tvorevina.
-Ta činjenica je poražavajuća i još će mnogo vremena proći dok ne uspijemo postići koncenzus oko samog nacionalnog pitanja i nacionalnnih interesa. Onog trenutka kad padnu maske, brojni političari postat će višak, pogotovo oni koji zloupotrebljavaju patnju i frustracije naroda te huškačkom politikom profitiraju na izborima.
Političari moraju narodu služiti, ali isto tako narod se mora politički opismeniti i početi birati one koji nude stvarni program, a ne floskule koje zaborave čim prođu izbori.
-Najbolji primjer za to je premijer Andrej Plenković – zamislite da je prije izbora 2016. godine najavio da će koalirati sa Pupovcem i HNS-om te ratificirati Istanbulsku konvenciju. Znate li kako bi prošao? Ne bi skupio dovoljno glasova za funkciju predstavnika stanara! Prije izbora je iskoristio stari recept, zrno domoljublja, dva prstohvata zastava, žličica priče o braniteljima te je s izbora izašao kao pobjednik. A poslije izbora – po svome, odnosno po briselski…Takvom politikom nikad nećemo naprijed!
-Što mislite, kolika je kritična masa građana koji dijele Vaš svjetonazor i imate li možda viziju raste li ili opada broj ljudi koji misle kao Vi?
Po svim procjenama, mislim da moj svjetonazor dijeli oko 65-70% Hrvata. Odnosno, ne dijele oni moj svjetonazor, nego ja baštinim naš zajednički svjetonazor i način razmišljanja. Uvijek nastojim predstavljati svoj narod, njegove ideje i želje, baštinu i kulturu. Taj postotak najbolje je izražen kad je bio referendum o braku – skoro 70%Hrvata se izjasnilo točno onako kako sam i očekivao. Ta činjenica je pokazatelj da još uvijek postoji kritična masa koja može pametnim odabirom vratiti Hrvatsku na pravi kolosjek. Potrebno je samo da se pojave predstavnici naroda koji će biti dovoljno mudri da izbjegnu medijske podvale, a dovoljno sposobni da Hrvatima vrate nadu i povjerenje!
-Hrvatski branitelji, što Vam prvo pada na pamet kada pomislite na njih?
Čast, ponos i žrtva. Na kopiji slike „Dolazak Hrvata na more“ koju imam nalazi se citat koji govori kako „Hrvati nikad ne vode ratove radi osvajanja tuđe zemlje, već isključivo obrambene kako bi se obranili“. Tu počinje i prestaje sva priča.
Nažalost, pod utjecajem medija, hrvatski branitelji se često prikazuju kao agresivni paraziti, a to je daleko od istine. Naravno da i među braniteljima postoji kukolja poput lažnih invalida, ali je krajnje bezobrazno iskorištavati tu apsolutnu manjinu kako bi se sve branitelje prikazalo u lošem svjetlu. Kukolja postoji svugdje, uškolama, na fakultetima, u bolnicama, ali nikad nisu svi liječnici ili profesori prikazivani u negativnom svjetlu kao branitelji.To je sramota hrvatskih medija i vlasti koje to toleriraju.
–Ja imam troje djece i znam koliko je obrazovni sustav „rezerviran“ glede Domovinskog rata i branitelja, njihove uloge i značaja. Mislite li da bi bilo korisno „pojačati“ priču oko DR-a u obrazovnim ustanovama ili bi to bilo nametanje ideologije onako kako to neki vide?
Pogledajte samo primjer SAD-a – oni u zadnjih 160 godina nisu vodili rat na svom teritoriju, izuzev jednodnevnog napada na Pearl Harbour, ali dan danas oni svoje pokojnike smatraju herojima koji brane teritorij i interese naroda i države. Njihova propaganda je toliko jaka u korist domovine i vojske da su sve ratove prikazali kao obrambene i nužne, a zapravo su cijelo vrijeme bili u agresiji na druge zemlje.
E sad zamislite situaciju kod nas – u Domovinskom ratu smo se branili isključivo na našem teritoriju, a u udžbenicima i medijima se stalno provlače teze kako smo bili agresivci, „udruženi zločinački pothvat“ i tako dalje.
Da su Amerikanci vodili nešto slično Domovinskom ratu ’90-tih, danas bi svaki kvart i svako selo imalo spomenik, a bilo bi snimljeno nebrojeno filmova o herojskim pričama i zgodama iz rata.
–Kada biste bili u prilici odlučivati, koje tri stvari bi pokušali prve napraviti u Splitu?
Prvo – prometno povezivanje, pod tim pdrazumijevam inteziviranje izgradnje garaža, parkirališta te mosta Sv. Duje put Kaštela i splitske obilaznice oko Solina.
Drugo – stao bih na kraj građevinskoj mafiji koja diktira cijene stanova i danas je rješavanje stambenog pitanja postalo znanstvena fantastika. Kvadrat stana ne možete pronaći ispod 2500 eura, tako da stan od 60 kvadrata danas mogu priuštiti samo najimuniji građani. POS stanogradnja je idealno rješenje.
Treće – uveo bih stroge kontrole javne nabave i osobno bih nadzirao natječaje. Gubimo milijune, a standard nam pada. Nijedna vlast dosad nije poduzela skoro ništa po tom pitanju.
–I za kraj, što biste poručili mladim ljudima, a što ljudima zaduženima za njihov odgoj i obrazovanje?
Mladi – borite se ustrajte u svom obrazovanju, ali nikad nemojte zanemariti utjecaj koji kao pojedinac možete imati na društvo. Politički se aktivirajte, jer nitko ne može riješiti vaše probleme osim vas samih. Jedna mala kap u slapu je itekako bitna, dajte svoj obol boljem društvu.
A profesorima poručujem da osim činjenica na svoje učenike i studente prenesu i svoju osobnost, svoje stavove, da ih uče životu koji ne piše u knjigama. Djeca su kao spužve, ako im usadite samo brojke i slova, možda ćete za 20 godina imati dobrog liječnika ili odvjetnika, ali ako im usadite ideale – imat ćete društvo neustrašivih boraca i idealista u svom punom sjaju!
Razgovor vodio, Željko Petko /pukovnik u miru
Braniteljski portal