Primjenjivo na sve medije
Pratim vaš javni angažman već duže vremena, Iz vašeg javnog djelovanja poznat mi je
vaš svjetonazor i vaše promišljanje o Hrvatskoj, političkim strankama, bivšoj državi i svim aspektima života i društva u kojem živimo i djelujemo. Svaki bloger unosi i dio sebe u tekstove.
Također pretpostavljam da je vama poznato i moje djelovanje i moj angažman iako je dijametralno suprotan vašem. No ja prihvaćam demokratske norme i pluralizam kao jedan normalan način uređenja društvenih i individualnih odnosa u današnjem svijetu.
Pluralizam i demokraciju smatram za današnje vrijeme jednim od najoptimalnijih rješenja za funkcioniranje države i društva.
Moram konstatirati da je u Hrvatskoj demokracija, a naročito pluralizam još u porođajnim mukama.
Dug je i trnovit put do stvarne i u praksi potvrđene demokracije.
Velika i koliko vidim, teško premostiva prepreka ka punoj demokraciji u Hrvatskoj je upravo prelazak iz totalitarnog komunističkog režima, na pluralni način razmišljanja i demokratsku proceduru u odlučivanju.
Teško ili nikako se ljudi i nakon 27 godina od uspostave demokratskog pluralizma rješavaju jednoumlja.Puna su im usta demokracije, ali onakve kakvu oni zamišljaju.
Osobno nemam ništa protiv nikoga tko ne misli kao ja.
U demokratskom društvu postoje stranke u političkom spektru od krajnje ljevice do krajnje desnice, mada ni ljevica , a ni desnica u hrvatskom društvu nisu ono što bi trebale biti, niti ono što predstavljaju u zemljama duge demokratske tradicije.
Reagiramo na razne događaje, svatko na svoj način. Vaše primjedbe za kurikul nastavnog programa iz ……su dobre, napisane iz iskustva i prakse, vaše dugogodišnje profesije, koju ja osobito volim, cijenim i poštujem!
Naime završila sam pedagošku gimnaziju, koja je bila sljednica učiteljske škole, samo smanjena za jednu godinu. Tada tih 60-tih godina, mi smo bili druga generacija pedagoške, a još su tri godine paralelno sa nama pohađali školu i učenici Učiteljske škole.Tako da nisam baš potpuni laik u učiteljskoj struci, ali ipak nisam htjela o toj temi pisati, jer neman potrebno iskustvo koje vi imate. sa time da se iz svakog vašeg članka ujedno da isčitati i vaša nesklonost prema Hrvatskoj.
Vaše članke pročitam, pa iako svaki put i nisam suglasna, sa vašim stavovima ne komentiram, upravo iz te premise demokratičnosti.
Društvo ne bi bilo bogato i raznoliko kada bi svi mislili i pisali isto, tada bi se vratili u bivši totalitaran sistem iz kojeg smo se tek izbavili.Kada bi i pomislila da nemate pravo na javnu riječ, onda to ne bih bila ja. Mada i u demokraciji postoje norme i pravila ponašanja, koje treba poštovati, inače se demokracija izrodi u anarhiju.
Upravo te norme gledam poštovati, u raspravi i tekstovima koristiti se argumentima, predočiti dokaze i činjenice, poštujući pravo na drugačije mišljenje, ne služeći se objedama koje ne mogu dokazati, a sve naravno u granicama pristojne i uljuđene komunikacije. Takav način pisanja i rada vodi do razvitka demokratskih principa, mira i tolerancije. Svaki drugačiji pristup je kontraproduktivan i vodi ka netrpeljivosti i u krajnjoj liniji razvoju mržnje i netolerancije.
Svjesni smo da je Hrvatsko društvo veoma podijeljeno, da su rane iz prošlosti još preduboke, da pravde i pravednosti nema, da je tolerancija veoma niska i da svi mi koji djelujemo javno, trebamo o tome voditi računa, da ne produbljujemo taj jaz.
Meni ljudi ne vjeruju kad im kažem da ću prvom prigodom koja mi se pruži, prići jednom omraženom političaru, pozdraviti ga i pružiti mu ruku, iako stalno kritiziram njegov politički angažman. Zašto ne bih? Pa nismo mi neprijatelji, ako drugačije razmišljamo i podržavamo druge ljude ili druge stranke.
Taj mentalni sklop treba mjenjati, to je bitno za razvoj demokracije, naravno bez zloupotrebe.
Prema tome, kada sam odgovorila na vaš članak učinila sam to zato jer je vaš tadašnji ton i rječnik vrijeđao, ponižavao, omalovažavao i optuživao, neargumentirano sve ljude koji nisu podržavali Istanbulsku konvenciju, i mene osobno koja sam u prosvjedu sudjelovala, a koju vi podržavate!
Reagiranjem na taj članak ukazala sam na štetnost takvog načina pisanja, koji je samo produbio jaz između ionako podijeljenog naroda, ,a da vama pri tome nisam uputila niti jednu pogrdnu riječ koja bi vas povrijedila.
Ne smatram vas svojim neprijateljem, dapače dobro je čuti i jednu i drugu stranu radi razvoja demokracije i tolerancije i ukazivati na negativnosti, samo opet ponavljam na jedan kulturan i objektivan način. Stoga ne vidim zašto ne bi mogli surađivati na onom što nas povezuje.
Ja pak mislim da se nisam ogriješila u ničemu, odgovorivši na vaš neprimjeren članak, dapače, jer da nisam reagirala smatrali bi da je takav način komunikacije primjeren.
U privitku vam šaljem poveznicu na moj blog, pa da vidite da ima ljudi koji ne podržavaju ni Istanbulsku konvenciju, ni Marakeški kompakt, i to ne zato što su nehumani, nego zato što su čista podvala prema globalizaciji i uništavanju nacionalnih država i nacija !
Želim vam svako dobro u daljnjem životu i radu !
Piše / Lili Bencik