Njemački izbori su završeni, CDU/CSU ostaje najjača snaga u parlamentu – no Friedrich Merz je propustio svoju priliku. Umjesto da postane snažan vođa, slobodno bira saveznike ili vodi manju vladu, zapleo se u niz pogrešaka i razočaranja. Birači ga napuštaju, dok AfD jača kao odlučna alternativa. Merz donosi zastoj umjesto promjena, a CDU plaća visoku cijenu. Prijevremeni izbori za Bundestag dali su strankama centra priliku za prilagođavanje. SPD se postavio kao stranka kontinuiteta, svaljujući sve probleme na kočnicu zaduživanja, no Unija je napravila daleko veći promašaj: prepoznala je izazove, obećala gospodarski i migracijski preokret, ali se izgubila u raspravi o „zaštitnom zidu“ prema AfD-u. Birači su već prije shvatili: Unija nema partnere za ostvarenje svojih planova. Izbori u veljači 2025. potresli su politički krajolik pomakom glasova kakav nije viđen od 1949. AfD i Ljevica značajno su ojačali, Unija je zabilježila drugi najgori rezultat, a SPD je potonula na najnižu razinu od 1887. Stranke koje su 2013. zajedno držale 80 % mjesta sada imaju tek tanku većinu od dvanaest zastupnika.
Ankete govore jasno: Merz nije pobjednik, nego gubitnik. Uz njega stoje slabi čelnici SPD-a, Lars Klingbeil i Saskia Esken, koji su svoju stranku gurnuli u ponor. SPD, nekada moćna narodna stranka, danas je samo sjena sebe. Merz se savršeno uklapa u ovaj krug poraženih.
Merzova izdaja birača
Razlozi ovog pada su očiti. Merz je prevario svoje birače i razočarao stranku. Obećao je slabljenje AfD-a, ali je umjesto toga potaknuo njihov uspon. Anketa INSA-e iz travnja 2025. pokazuje: AfD je izjednačen s CDU/CSU – obje stranke imaju 24 %. Nakon izbora CDU/CSU ima 208 mjesta, AfD 152, a SPD 120 od ukupno 630. Poruka je nedvosmislena: ljudi vide AfD kao svog zastupnika. Alice Weidel slavi na X-u: „Stigli smo CDU/CSU. Hvala svima!“ Dok AfD zrači odlučnošću, Merz i CDU tonu u kaos. Iza zatvorenih vrata Merz je odustao od strogih pravila o kočnici zaduživanja i zanemario zaštitu granica, samo da udovolji SPD-u i Zelenima. Birači i članovi stranke osjećaju se prevarenima: lagao ih je, postigao slab izborni rezultat i prodao svoja načela. AfD pak nudi jasne odgovore o migracijama i gospodarstvu – i narod to podržava.
Prije izbora dio medija slavio ga je kao „europskog Donalda Trumpa“, no Alice Weidel pogodila je u srž nazvavši ga Joeom Bidenom – starim, iscrpljenim i nesposobnim. Merz je postao najbolji saveznik AfD-a, jer njegove pogreške guraju njihov uspjeh. Još gore: u pregovorima o Klimafondu popustio je Zelenima. Za 100 milijardi eura Zeleni su – nakon teških borbi s SPD-om i Unijom – izborili fond izvan postojećih troškova, isključivo za klimatsku zaštitu i gospodarsku transformaciju, s ciljem klimatske neutralnosti do 2045. Merz je htio samo 50 milijardi, ali je pristao na dvostruki iznos i zelenu agendu, sve da osigura dvotrećinsku većinu za promjenu Ustava – još jedan dokaz da kleči pred drugima i gubi birače.
SPD sada ima snažan taktički interes spriječiti Merza kao kancelara. U prvom krugu glasanja potrebna je apsolutna većina, koju može osujetiti samo 13 prebjega. U kasnijim krugovima dovoljna je relativna većina – tu bi SPD i Zeleni, uz podršku Ljevice, mogli nadmašiti CDU/CSU i predložiti manju vladu.
Koalicijski fijasko pod Merzom
Pregovori o koaliciji s Merzom potpuni su poraz. Umjesto snage pokazuje slabost pred SPD-om, otvarajući vrata AfD-u. Planirana vlada CDU-a i SPD-a gubi povjerenje prije nego što je počela. Marion Horn iz BILD-a naziva to „crno-crvenim kaosom“ i vidi Uniju s Merzom u slobodnom padu. AfD iskorištava ovu slabost i približava se vrhu. Merz je već prije pregovora popustio SPD-u i Zelenima, čime je izgubio svoj najjači adut. „Zaštitni zid“ prema AfD-u rano je učinio Uniju ovisnom o ljevici, no Merz je situaciju dodatno pogoršao. Iskopao si je politički grob, oslabio Uniju i predao SPD-u kontrolu. Bez obzira na ishod pregovora, Merz ulazi u izbor za kancelara s velikim teretom: čak bi i stranački kolege mogli uskratiti podršku, svjesni da slaba CDU/CSU jača AfD. U istočnim pokrajinama poput Saske i Tiringije već se naziru većine CDU-a i AfD-a, a 2026. to bi se moglo proširiti. Ako SPD i Zeleni isključe Uniju na saveznom nivou, CDU bi mogao preispitati tabu suradnje s AfD-om – no moguć je i privremeni korak crveno-zelene manjinske vlade pod Larsom Klingbeilom.
*Filip Gašpar diplomirao je talijanistiku i slavistiku na nekoliko sveučilišta. Radi kao politički savjetnik za AfD (Alternativu za Njemačku)