Tijekom zadnjih godina Koprivničko-križevačka županija našla se na još jednoj crnoj listi – prva je po broju samoubojstva, a u zadnje vrijeme sve se više ubijaju i hrvatski branitelji. Među ostalim, lani je učinio suicid i jedan od ratnih zapovjednika policije u ovome kraju! O tome, naravno, svi šute, kao da se nije dogodilo…
Malo se govori i piše i o oboljelim bivšim ratnicima od PTSP-a. Stječe se dojam da su ostavljeni sami sebi i na teret svojih obitelji, iako državni organi tvrde da to baš i nije tako.
Nakon sudjelovanja u svetom hrvatskom obrambenom Domovinskome ratu od PTSP-a je obolio i jedan od legendarnih podravskih rock glazbenika, kantautora i duhovnog tražitelja istine Milivoj Štefanec (r.1963.). Više je po bolnicama i zdravstvenim ustanovama nego kod kuće, s obitelji, suprugom, kćerkom i roditeljima.
- Sve mogu napustiti i svi me mogu ostaviti, ali glazba je i dalje u meni, bez nje jednostavno nisam ja – kaže ovaj poznati Koprivničanac te nastavlja: U ovom košmaru koji smo doživjeli i koji doživljavamo nakon dolaska s ratišta i sam sam bio u dilemi: živjeti ili se ubiti? Međutim, spas sam našao u glazbi i svojima kod kuće. Pišem i objavljujem CD-e pretežno s instrumentalnom glazbom, koja je posvećena isključivom živom Bogu – Kristu i hrvatskim junacima Domovinskog rata. Riječ je o svirkama u živo (ja, akustična gitara i još ponešto). Te snimke, što mi je poglavito drago, naišle su na izniman prijem kod mojih suboraca, također oboljelih od PTSP-a, koji su mi rekli da su im melem za dušu i srce. Sada mi je tvrtka „Slušaj najglasnije“ objavila CD s četiri instrumentalne pjesme, koje su na neki način „glazbena priča bez teksta“, a mogu biti podloga i za neke dokumentarne i igrane filmove. Inače, dosad sam izdao četiri takva albuma, od kojih je „3X3“ imao najviše uspjeha.
Pitamo ga, je li istina da oboljeli od PTSP-a nemaju adekvatnu zdravstvenu zaštitu, a on odgovara:
- Da su zbrinuti kako treba, ne bi do danas čak oko tri tisuće branitelja učinilo suicid. A koliko ih je tek pokušalo? Evo, jedan četrdesetogodišnjak iz Podravke svojedobno si je dva puta puca u prsa, i preživio, a treći put se bacio pod vlak! U našoj županiji je broj samoubojstava porastao za 200 posto! Je li to normalno? Zdravstvo nam je u očajnom stanju. Divim se liječnicima i medicinskom osoblju koliko imaju ljubavi i strpljenja za nas. PTSP je bolest duše. Sve vas boli i peče, a jedino oni koji su svakodnevno oko vas to vide i osjete. Najčešće nas „šopaju“, kao „guske“ s gomilom tableta, a često je potrebno tek malo ljubavi da izađete barem nakratko iz toga. Evo, televiziju ne gledam, osim tu i tamo neke glazbene emisije. Neki dan sam malo vidio i čuo na koji se način prepucavaju zastupnici u hrvatskom Saboru i od toga mi je,vjerujte, dva dana bilo loše. Većini od njih, koji odlično žive, a nikada nisu vidjeli rata, osim na malim ekranima, živo se fučka, da ne kažem još nešto gore, za nas. Mi smo dali svoje, a oni su „bez ispaljenog metka“ preuzeli državu kao da im je to nasljedstvo od majke i oca.
Pokazuje nam i rješenje na kojem lijepo piše: za sudjelovanje u Domovinskom ratu pripada mu dodatak od 303 kune, što znači da mu se s time svaki mjesec isplaćuje nešto manje od dvije tisuće kuna.
- – S druge pak strane često čitamo i slušamo o privilegijama hrvatskih branitelja. Sram ih bilo, kao što je mene sram da me u tim godinama i s tom bolešću „uzdržava“ moja supruga!
A je li zadovoljan s pomoći grada i županije, kad su njegovi autorski glazbeni radovi u pitanju?
- Ma kakvi – odgovara. Pokušao sam nekoliko puta od grada i županije dobiti neka sredstva, ali uvijek sam odbijen. Oni iz Domovinskog rata nemaju kod njih što tražiti. Još više obolim kad pročitam kome sve i za kakve potrebe idu sredstva. Riječ je manje-više o njihovim „igračima“, koji imaju veze s ratom, kao i ja s – Mjesecom! Tako je i s nagradama i priznanjima. Što si bio dalje od rata, bliži si njima! To je „deviza“ koje se drže pojedini vlastodršci. A kad me pitaju, o mojoj glazbenoj umjetnosti, obično im kažem da moja umjetnost nema cijene, da nije za prodaju, nije pokvarljiva i nema rok trajanja, na što se uhljebi sami nasmiju. Njima je smiješno, a meni žalosno. No, dobro je. Živ sam, iako sam već debelo razmišljao da se i ja pridružim svojim nesretnim suborcima na Nebu! – kazao je Štefanec, koji s jednim poznatim francuskim glazbenikom priprema i novi, duhovni album.
Razgovarao/Mladen Pavković
