Hrvati u Zambiji su, suprotno onom što tvrde naslovi u gotovo svim medijima, pa i naše Ministarstvo vanjskih poslova, i dalje pod optužbom za trgovinu djecom u pokušaju: Niti su oslobođeni, niti je optužnica odbačena – jednostavno, suđenje je prekinuto po naredbi “odozgo”, od strane države, a sudac Dominic Makalicha je naredbu nevoljko proveo u djelo. “Dobio sam instrukcije, suđenje se zato prekida. Podsjećam da to nije oslobađajuća presuda, već otpuštanje”, rekao je, prema Lusaka timesu.
Zambijski mediji javljaju kako se ne radi o oslobađajućoj presudi, već o prekidu postupka. Pritom navode kako se to dogodilo nakon što je država podnijela zahtjev za ukidanje predmeta po članu 88 (a) Zakonika o kaznenom postupku poglavlje 87 Zambije.
U Zakonu o kaznenom postupku, kako piše u tom odjeljku, svaki javni tužitelj, u bilo kojem suđenju na nižem sudu, može, uz suglasnost suda ili po uputama glavnog državnog odvjetnik, u bilo koje vrijeme prije izricanja presude, odustati od kaznenog progona.
“I nakon takvog povlačenja optužnice, ako je učinjeno prije nego što je optužena osoba pozvana da iznese svoju obranu, ona će biti otpuštena, ali takvo otpuštanje optužene osobe neće predstavljati prepreku za kasniji postupak protiv nje na temelju istih činjenica”, piše u zambijskom Zakonu o kaznenom postupku.
Dakle, radi se o zakonu po kojem je moguće “pojavu osuditi, drugove osloboditi”, u zambijskoj verziji istog. Pojave li se “oslobođeni” Hrvati ponovo u Zambiji, suđenje će se – nastaviti. Ukratko – protjerani su, očito na inicijativu i zamolbu našeg Ministarstva, koje se na taj način ne samo izravno uplelo u pravosuđe, nego se izravno uplelo u pravosuđe – druge države. Što je zapravo nedopustivo: Kako bismo mi gledali da, na primjer, neki Amerikanac počini silovanje ili kakvo drugo krivično djelo u Splitu ili Zadru, pa da State Department isposluje “prekid postupka” u Hrvatskoj, na način da DORH jednostavno odustane od optužnice? Ili da podmiti siromašne roditelje ili ravnatelja sirotišta i kupi dijete u Hrvatskoj, te ga pokuša odvesti u SAD pod izlikom da će mu tamo sigurno biti bolje nego u bijedi u kojoj ovdje živi?
Ovim su se obistinila strahovanja koja su izražavali brojni Zambijci koji su komentirali slučaj na društvenim mrežama: Novac “mzungusa”, bijelaca, će sve riješiti. Nitko ih neće uvjeriti da to nije riješeno upravo tako što je hrvatsko ministarstvo isposlovalo kod državnog odvjetništva Zambije “prekid postupka” argumentima u vidu kovčega dolara koji je promijenio ruke. Na to upućuje i činjenica da su “oslobođeni” Hrvati ponovo zaustavljeni u zračnoj luci, i u ovom trenutku nastavak priče je neizvjestan: Kasni li uplata? Ili netko od onih koji su nešto očekivali nije dobio svoj dio (šef policije, npr.?)
Afrikanci su u komentarima potpuno jednoglasni, podmićivanje nitko niti ne dovodi u pitanje: Zatvor je za sirotinju i Afrikance, ne za bijelce iz Europe. “Jasan slučaj, netko je podmićen da pusti trgovce ljudima. Što to govori o našem pravosuđu i Zambiji kao naciji?”, “Pušteni, samo tako! Sramotno! Odakle su stigle instrukcije da ih se pusti?? Istraživački novinari moraju ovo otkriti!”, “Ali ljudi su ovdje pisali da će naša vlada pokrenuti nolle prosequi i da će slučaj završiti. Znamo naše “zečje sudove”. Mi smo Zambijci”, neki su od tipičnih komentara.
Naravno, i nama u Hrvatskoj ostaje pitati se – koliko će taj safari – shopping koštati hrvatske porezne obveznike? Vjerojatno ne previše, u Zambiji iznos mita rijetko prelazi nekoliko stotina ili koju tisuću dolara, a opet, nikad se ne zna.
Vlada je ovdje reagirala, kako bi “zaštitila hrvatske građane”. Konkretno i učinkovito, iako na način koji možda i nije dopustiv. No kad već poduzimaju takve radnje radi onih koji “usvajaju” djecu u državama u kojima stranci ne mogu legalno usvojiti djecu, postavlja se pitanje: Bi li tako nešto poduzeli za hrvatskog branitelja uhićenog u Srbiji po “univerzalnoj jurisdikciji” na koju si je Srbija sama dala pravo? Bilo je slučajeva uhićenja, pa je sve ostalo na pričama.
Dakle, Vlada RH se bez kompleksa petlja u pravne postupke Zambije i izvlači optuženike za trgovinu djecom, a ne poduzima ama baš ništa kad se hrvatski branitelji nađu na udaru pravosuđa Srbije. Tada sve ostaje na tome da “Hrvatska ne priznaje osnovanost tih optužnica”, uz povremeno puštanje u eter i medije ljudi poput odvjetnika Ante Nobila, koji “dobrohotno” sugerira kako bismo možda ipak svoje branitelje i pilote trebali izručiti Srbiji jer je to “nama u interesu”, ali bez ikakvih konkretnih postupaka. Pa kad već ministarstvo ima instrumente da zaštiti aktiviste optužene za trgovinu djecom iz Zambije, ima li kakve instrumente da zaštiti branitelje od optužnica i uhićenja u Srbiji i BiH? Legalne ili ne, svejedno, jer iz slučaja Zambija je očito da su spremni koristiti i ove druge.
Marcel Holjevac