Nema problema, sve je po zakonu.
Na jednoj strani kao manijaci prikupljamo novce za neke humanitarne akcije, poglavito za liječenje teško oboljele djece, ali i ne samo njih, dok s druge pak strane pojedine udruge i udruženja imaju novaca „koliko treba“.
Naime, mediji javljaju da su si članovi Izvršnog odbora Hrvatskog nogometnog saveza (HNS) isplatili pozamašne novčane nagrade zbog uspjeha Hrvatske nogometne reprezentacije na Svjetskom nogometnom prvenstvu prošle godine u Rusiji.
Riječ je o 16 sportskih djelatnika, kojima očito nije bilo dovoljno što su najvjerojatnije besplatno putovali i uživali na svjetskom prvenstvu, već su si navodno isplatili više od 3,2 milijuna kuna.
Čak su svaki po oko 200 tisuća kuna bez imalo grižnje savjesti uzeli i neki od načelnika pojedinih općina, pa ih sada proganjaju zbog „sukoba interesa“.
Modrić, Rakitić, Subašić, Mandžukić, Vida, Vrsaljko, Perišić i drugi, pod vodstvo Zlatka Dalića, su igrali, a ovi su im bome za lijepe novce svaki puta pljeskali, i to na najluksuznijim mjestima na tribinama.
Sve po zakonu!
Nu, kad treba „popraviti stadion“ i slično, tada se nogometni klubovi obično obraćaju gradovima, županijama, sponzorima, jer za „infrastrukturu“ najčešće nema eura ili kuna ni za lijek.
Evo, sad je primjerice NK Varaždin ušao u Prvu ligu, a u ovome gradu ne znaju kako će podmiriti obveze koje ih očekuju na račun ovog slavlja, pa gradonačelnik i župan (Čehok, Čačić) već sada moraju „otkidati“ od drugih projekta, jer nogomet je ipak – nogomet.
Škole, bolnice, vatrogasci, kulturne i ine ustanove, hrvatski branitelji i stradalnici i drugi mogu i moraju pričekati. Red je red!
E, sad se postavlja pitanje, kad se u Hrvatskom nogometnom savezu naprosto „razbacuju“ kunama i eurima, kako im nije palo na pamet da barem veći dio tih sredstava uplate u humanitarne svrhe, da izgrade neku školsku dvoranu ili pak da nabave za ratom stradale krajeve od Vukovara, Knina do Škabrnje, sportsku i drugu opremu za mlade (ali i ne samo za njih)?
Tim novcima mogli su pomoći i nekim bivšim hrvatskim vrhunskim sportašima, od kojih neki jedva preživljavaju.
Ali, ne. Oni su bogato nagradili sami sebe.
Sve po zakonu!
A mi ćemo se i dalje pitati: kad će Vukovar napokon dobiti primjeren nogometni stadion, kako bi se i tamo jednog dana igralo u Prvoj ligi, ili kad bi to imali, mogli bi organizirati i velike međunarodne utakmice, jer ako je tko zaslužio nešto takvoga onda su to sportaši, ali i ljubitelji sporta iz ratom pogođenih krajeva!
Sad kad su čelnici HNS-a ispraznili „kesu“ ne preostaje nam ništa drugo, nego da zamolimo recimo gospodina Šukera da nam pomogne s kojom kunom u organiziranju neke humanitarne akcije, u svezi napretka sporta u tim i takvim krajevima.
I još nešto: redatelj Jakov Sedlar ovih je dana u Zagrebu i Osijeku prikazao svoj novi dokumentarni film „ Hrvatske sportske legende-120 godina sporta u Hrvatskoj“. Tom prigodom je izjavio da mu nitko u Hrvatskoj za ovaj projekt nije želio dati ni kunu, pa je snimanje filma svojim (ne malim) novcem pokrio hrvatski domoljub i gospodarstvenik iz Kanade Anton Kikaš.
Što je tu čudno? Baš ništa. Pa, neće još valjda Hrvatski nogometni savez izdvajati sredstva i za takve stvari, jer u protivnom „ništa“ im ne bi ostalo.
A za tri milijuna kuna mogli su snimiti najmanje pet, šest, sedam dokumentarnih filmova o sportu i sportašima!
Nu, oni nisu „humanitarna“ organizacija, oni su – Hrvatski nogometni savez (HNS)!
Svaka im čast!
Autor / Mladen Pavković,
predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)
** Mišljenja iznesena u kolumnama i komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva Braniteljskog portala**