Piše: glavni urednik Vlado Kolak
Najnovije malverzacije “familije Kekin” razotkrile su ono na što mnogi već dugo sumnjaju – da je politička platforma Možemo! zapravo sekta u službi okultnih centara moći, dovedena na vlast s ciljem duhovnog i gospodarskog razaranja Zagreba te prikrivanja dvadesetogodišnje pljačke građana Zagreba i Hrvatske.
Predstavnici siromaha
Neslužbena „predsjednička obitelj“ ispostavila se kao moralno dno hrvatskog društva. Prva upaljena svjetla u njihovu pozadinu otkrila su beskonačni ponor nemorala, licemjerja i manipulacija.
Kekinica se kandidirala za predsjednicu svjesna činjenice da su ona i njezin suprug godinama svjesno i lažno prikazivali svoje prihode, predstavljajući druga Milu kao „siromašnog samostalnog umjetnika“ kojem država treba plaćati zdravstveno i mirovinsko osiguranje. U stvarnosti, živjeli su kao aristokrati – u luksuznom stanu u Zagrebu i vili u Istri, potpuno neusklađeno s navodnim prihodima koje su prijavljivali.
Kad su svjetla istine počela obasjavati njihovu konstrukciju laži, stali su ih braniti gotovo svi mediji – pod kontrolom istih centara moći koji su ih doveli na vlast. U obranu su stali i predstavnici „sotonskih udruga“ – organizacija koje su milijunskim iznosima subvencionirane upravo iz ruku sekte Možemo, a čiji je jasan cilj razaranje obitelji i gaženje vrijednosti hrvatskog naroda.
Ekološko zamračivanje milijuna
Ti isti okultni centri moći dali su im konkretne zadatke – prije svega, prikrivanje jedne od najvećih pljački u povijesti Zagreba. U posljednjih dvadeset godina iz gradskog proračuna zamračeno je preko tri milijarde eura kroz navodne „ekološke“ projekte. Samo na projektu pročišćivača otpadnih voda – ZOV – zamračeno je više od milijarde eura. Osobno sam bio nazočan primopredaji vreća s novcem Milanu Bandiću, što sam i prijavio nadležnim institucijama. Zbog tog čina, zagrebačka mafija me proganja već 22 godine.
Nedavno sam gledao podcast u kojem je izuzetno hrabri novinar Marko Malić otvoreno rekao da je zagrebačka mafija preuzela sve poluge vlasti u gradu – od zakonodavstva, kadrovske politike, zapošljavanja svojih lojalista, pa sve do formiranja medijskog narativa i određivanja „moralnih standarda“ društva.
Narod ima pravo glasa, ali ne i pravo izbora
U takvom okruženju stvorena su tri ključna kartela koji su temelj korupcijskog sustava nove hrvatske države:
- Ovršna mafija – kriminalna mreža koja uz blagoslov vlasti pljačka najranjivije skupine društva. Njima je država predala sve dužnike, pretvarajući ih u suvremene robove bez ikakve zaštite.
- Licitarski kartel – povezani s brojnim državnim institucijama, ova klika izravno preusmjerava proračunska i europska sredstva u vlastite džepove. Riječ je o sofisticiranoj, institucionaliziranoj pljački.
- Političko-birokratski kartel – elitna kasta koja je sebi osigurala doživotno visoka primanja, privilegije i utjecaj, neovisno o rezultatima, odgovornosti ili interesima naroda.
Zagreb je postao poligon za testiranje modela kontrolirane države, u kojoj narod ima pravo glasa, ali ne i pravo izbora. U kojoj se pod krinkom progresivizma i ekologije provodi jedan od najsnažnijih napada na obitelj, vjeru, imovinu i istinu.
Vrijeme je da se narod probudi, da upali svjetlo i pogleda u oči onima koji stoje iza kulisa. Jer istina, koliko god bila neugodna, jedina je snaga koja može srušiti carstvo laži.
Nevladine udruge na vlasti
Okultni centri moći, skriveni iza kvazi-aktivističkih paravana i političkih nevladinih udruga, imaju jasan interes: održati platformu Možemo na vlasti pod svaku cijenu. Nije ni čudo. Tomašević i ekipa su se pokazali jako izdašni u dijeljenju javnoga novca te kao korisni izvršitelji tuđih agendi, bez stvarne vizije i kapaciteta za vođenje grada. Umjesto rješavanja problema građana, bave se ideološkim inženjeringom i uhljebljivanjem vlastitog kadra.
SDP, nekada stožerna stranka ljevice, danas djeluje potpuno razbijeno i bezvoljno. Prva stranka u državi po zadnjim anketama uopće nema ozbiljnog kandidata za gradonačelnika Zagreba. Ne možemo, a ne upitati se kako je to moguće? Potpuna politička kapitulacija.
A HDZ? Umjesto da jasno i odlučno podrži svog kandidata Hermana, dopušta da javni servis, HRT – kojega svi građani financiraju — otvoreno daje medijski prostor Tomaševiću, kao da je već pobijedio. Je li to slučajnost ili dio šireg političkog dogovora u pozadini?
Jalova oporba
Ostali kandidati, poput Davora Nađa, Filipa Dračića ili raznih anonimnih „nezavisnih opcija”, ni ne pokušavaju ući u ozbiljan sukob s gradskom močvarom koju je Možemo pretvorilo u svoju PR igračku. Niti jedan od njih nema petlje otvoreno prozvati netransparentne projekte, poput tzv. „revitalizacije” Gredelja, pogodovanja u urbanističkim planovima ili uhljebljivanja po institucijama kulture. Desnica po običaju razbijena i podijeljena bit će, na žalost, lak plijen Tomaševiću i njegovoj sekti. Za nadati se da se ujedine barem Goluža i Jonjić pa da Tomašević ne imadne većinu u Skpuštini.
Zagreb zaslužuje bolji izbor od tihe opozicije i poslušničke vlasti. Građani moraju početi postavljati pitanja: tko zapravo vuče konce, kome odgovara status quo, i tko ima hrabrosti istinski se boriti za ovaj grad, a ne samo za vlastiti rejting.
