Besprimjerna žrtva za Domovinu koja je, nažalost, bila tek uvod u golgotu hrvatskoga naroda tih olovnih 90-ih godina XX stoljeća, pogibija dvanaest naših junaka, mladića, redarstvenika i ranjavanje njih dvadeset trojice u Borovu Selu 2. svibnja 1991. godine ostaje kao trajni znamen naše borbe za slobodu i tu žrtvu nitko i nikada neće moći izbrisati iz hrvatske povjesnice.
Danas, kad smo svjedoci novih agresivnih napada na hrvatsko dostojanstvo i Domovinski rat od strane naci-fašista iz Srbije koji ne samo da se ne kaju za počinjena zlodjela nego svoju agresivnu politiku mržnje i šovinizma prema nama vode i dalje jednako bezobzirno kako su činili uoči i tijekom agresije. U tomu im, nažalost, pomaže i hrvatska peta kolona okupljena u tzv. lijevo-liberalnim i anarhističkim krugovima koja je na istoj liniji s četničkim ekstremistima.
No, ovom prigodom neću o njima…
Sjećam se naših junaka iz Borova Sela i tih dana početkom svibnja 1991., kad smo mi Hrvati iz općine Bač sa zgražanjem gledali kako se iz podunavskog pojasa u Bačkoj na hrvatsku obalu Dunava prebacuju bradati zločinci, četnici Vuka Drašković, Vojislava Šešelja, Mirka Jovića. Sjećam se slika koje su uskoro objavljene – s masakriranim tijelima mladih policajaca. Gledali smo ih u nevjerici. Kao što smo u nevjerici promatrali one koji su po povratku iz Borova Sela slavili masakr likujući.
Zar je čudno da se hrvatski ljudi koji imaju savjesti ne mire s time što se hrvatskim žrtvama čini nepravda? Zar je čudno što smo ogorčeni na DORH i sve državne odvjetnike od 1995. do danas?
Hoće li se netko iz DORH-a i državnih institucija Republike Hrvatske barem zacrveniti, danas, na 27-obljetnicu masakra u Borovu Selu zbog ZLOČINA KOJI JE OSTAO NEKAŽNJEN?
Za 12 masakriranih hrvatskih redarstvenika nije odgovarao nitko, a hrvatske branitelje se i dalje progoni.
Neka je vječna slava i hvala na žrtvi za domovinu Hrvatsku našim junacima:
Stipanu Bošnjaku, Luki Crnkoviću, Josipu Culeju, Mladenu Čatiću, Janku Čoviću, Zoranu Grašiću, Antunu Grbavcu, Željku Hrali, Zdenku Perici, Mladenu Šariću, Ivici Vučiću, Marinku Petrušiću.
POČIVALI U MIRU BOŽJEM
Zlatko Pinter
