Thomas Crowley Tom, kao pripadnik 9. bojne HOS-a, koji je život dao za hrvatsku slobodu!“
27. GODIŠNJICA SMRTI THOMAS CROWLEY – IRAC
Došao sam u Hrvatsku na početku rata i imam veliku želju ostati u Hrvatskoj do konačnog oslobođenja njenog cjelokupnog teritorija, a i poslije. Hrvatsku smatram svojom domovinom, spreman sam i svoj život dati za nju. Ako Bog da, da svršetak rata dočekam živ i zdrav, ostat ću živjeti u Hrvatskoj” – to su bile jedine riječi koje je TomCrowley 1991. napisao u svom zahtjevu za hrvatsku domovnicu. Poginuo je na južnom bojištu 10.lipnja 1995.godine ,prolazeći kroz minsko polje koje je sam postavio par godina prije. Vraćajući se iz izviđanja prolazio je kroz isto i kad je bio uvjeren da je iz njega izašao naletio je na poteznu minu postavljenu na izlazu ,a upravo prije smrti doznao je da mu je toga dana MORH ispisao rješenje o dodjeli stana u Splitu.
Bio je stručnjak za minska polja i znao je napamet gdje je svaka postavljena. Pronalazio ih je kao da ima šesto čulo za njih. Bio je to trenutak kad je samo jednom pogriješio i da ironija sudbine bude veća poginuo je od vlastite mine.
Ali nikako drugačije nije ni mogao poginuti, jer samo je Tom Crowley mogao tako nadmudriti Toma Crowleya. Nikom drugom to nije pošlo za rukom. Postao je žrtva vlastite genijalnosti i ušao u hrvatsku legendu ratovanja u Domovinskom ratu. Iako je bio prekaljeni ratnik, Crowleya je tijekom Domovinskog rata posebno dirnula sudbina Škabrnje. Nakon akcije Maslenica u kojoj je Škabrnja dijelom bila oslobođena, na ostali dio teritorija, neprijatelj je često napadao stavljajući dodatnu sol na ranu izvršenog pokolja, stoga zapovjedništvu tada nije bilo druge nego na ta teren rasporediti Thomasa.
Irski Hrvat Crowley , časnik HOS-a i HV-a , rođen je Manchesteru ’49. a u Južnoj Africi je živio gdje su iz Irske doselili njegovi roditelji , za njim je ostala supruga Nizozemka (Burka) i tri sina.
No ovih godina mi smo iz 9.bojne bili njegova obitelj – kaže satnik M.Ć. i dodaje kako je upravo pred smrt dobio rješenje za stan u Splitu jer se ovdje za stalno želio skrasiti.
Iako vrhunski stručnjak za minska polja poginuo je na južnom bojištu prolazeći kroz minsko polje koje je sam postavio prije par godina.Vraćajući se iz izviđanja prolazio je kroz to polje i kad je već bio uvjeren da je iz njega izašao naletio je na poteznu minu postavljenu na izlazu iz minskog polja.Jeli bio umoran , dekoncentriran – pitaju se njegovi suborci ne vjerujući da je Tom mogao tako olako poginuti. Čovjek koji je napamet znao gdje je svaka mina postavljena , pronalazio ih je kao da ima šesto čulo za njih. Bio je to trenutak kad je samo jednom pogrješio i da ironija sudbine bude veća poginuo je od vlastite mine.
Ali nikako drugačije nije ni mogao poginuti , jer samo je Tom Crowley mogao tako nadmudriti Toma Crowleya. Nikom drugom to nebi pošlo za rukom , postao je žrtva vlastite genijalnosti , ali i Irac koji je prešao u hrvatsku legendu…
Posthumno ga je kao heroja i pripadnika IX bojne HOS-a odlikovao bivši predsjednik RH Ivo Josipović.
- prosinca 2012.godine Ivo Josipović je na Pantovčaku, Udruzi veterana 114. brigade HV-a, predao post mortem, odlikovanje Reda Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana s pozlaćenim pleterom, za Thomasa Crowleya- Irca koji je poginuo na Južnom bojištu, a bio je pripadnik legendarne IX.bojne HOS-a, koja je kasnije bila pridružena 114. brigadi HV-a, kao časnik HOS-a i HV-a u činu bojnika.
Nažalost, današnji predsjednik RH nema tu empatiju prema pripadnicima HOS-a, junaka koji su herojski branili Hrvatsku i BIH od srpsko-crnogorskog agresora…
Također je Hrvatska politika i političari, podlegla raznim difamacijama i omalovažavanja istinskih heroja pripadnika HOS-a, koji su ginuli po svim bojištima od Vukovara do Dubrovnika i bili na najtežim bojištima diljem obranjene i oslobođene Hrvatske. Drskim micanjem spomen ploče sa područja u Jasenovcu gdje su također ginuli pripadnici HOS-a počeo je progon ovih istinskih i u obrambenom Domovinskom ratu hrabrih boraca bez i jedne mrlje u svom ratnom putu za Hrvatsku, a samim tim progon i svih hrvatskih branitelja koji ni danas više nisu sigurni zbog nekakvih fantomskih srpskih agresorskih “zakona” kojima Srbija i njeni poslušnici u hrvatskoj pošto poto žele i nadalje prikazivati svijetu Hrvate kao “Ustaše” i ratne zločince, zaboravljajući pri tom da su upravo oni devedesetih napali nevin i nenaoružan hrvatski narod i pri tom , zahvaljujući upravo hrvatskim herojima i taj nametnuti rat izgubili te da su u njemu potučeni za vijeke vjekova…Zaboravila je Srbija da je ubijala civile, spaljivala cijele gradove i sela, klala i ubijala djecu i žene, zarobljene na teritoriju Hrvatske slala u njihove užasavajuće koncentracijske logore i nad zarobljenima se iživljavala na najbrutalnije načine. Zaboravila je sSrbija da je uništila stotine hrvatskih katoličkih crkvi i opljačkala ih.
Zaboravila je Srbija da je provodila sustavno silovanje nemoćnih hrvatskih žena i djece. Zaboravila je Srbija da Hrvatska još traži preko 1800 svojih nestalih branitelja i civila za koje srbi znaju. Zaboravila je Srbija da se mora ispričati Hrvatskoj i Hrvatima i platiti ratnu odštetu. Zaboravila je Srbija da su Hrvati jako miran i tolerantan i strpljiv narod do određene granice tolerancije. Zaboravila je Srbija mnogo toga što mora ispuniti prema Hrvatskoj da bi uopće mogla sjesti za stol sa državotvornim Hrvatima i početi pričati o svom navodnom ulasku u EU. I tako redom…
Zaboravili su Srbi da je i 1945. godina davno prošla te da je danas 2022 godina i da živimo u nezavisnoj, samostalnoj, demokratskoj i EU Hrvatskoj koju su stvorili i njen su temeljni kamen upravo hrvatski branitelji , bili oni pripadnici HOS-a ili neke od mnogobrojnih drugih ratnih brigada stvorenih devedesetih godina u obrani svoje Domovine Hrvatske, koji su rame uz rame branili i obranili od srpske agresije svoj dom i svoju Domovinu Hrvatsku.
Thomas Crowley Tom, kao pripadnik 9. bojne HOS-a, kao i mnogi drugi hrvatski branitelji i pripadnici HOS-a zaslužuju od svoje Domovine i njenog naroda, najviše Hrvatsko priznanje i poštovanje, a ne nikako licemjerje i omalovažavanje.
S toga Thomas, počivaj u miru Božjem, zajedno sa svom svojom hrvatskom braćom po oružju u hrvatskoj zemlji za koju si dao svoj život.
