Papa Franjo je 27. studenoga prošle godine imenovao nadbiskupa Alda Cavallija apostolskim vizitatorom s posebnom ulogom za župu Međugorje, u koju je stigao u petak, na blagdan Gospe Lurdske. Tim povodom gostovao je u programu Radiopostaje Mir Međugorje i videoplatformama Informativnog centra Mir Međugorje…
AKO ŽELIMO BITI PROROCI MORAMO LJUBITI BOGA I SLUŽITI MU TE LJUBITI NAROD I SLUŽITI MU…
HVALA GOSPODINU I DJEVICI MARIJI KOJI SU ME PREKO SVETOG OCA ŽELJELI POSLATI OVDJE. KADA SAM VIDIO SVETOG OCA PRIJE NEKOLIKO TJEDANA, REKAO MI JE: ‘IDEŠ U MEĐUGORJE, BUDI TAMO I TO JE TO!’ JA SAM SIGURAN DA ĆE ME GOSPODIN ISUS PRATITI U OVIM MOJIM POSLJEDNJIM GODINAMA, KAO ŠTO JE TO ČINIO CIJELOGA MOGA ŽIVOTA
“Oni su ti koje sam prve susreo. I vidio sam da vole ovo mjesto. Rado ispovijedaju, rado propovijedaju, na raspolaganju su milosti Božjoj. I to je vrlo pozitivno.”
Upitan što za Međugorje znači nastavak službe apostolskog vizitatora, odgovorio je: “Papa predstavlja sveopću Crkvu i stoga šalje izaslanika, a izaslanik s Papom predstavlja sveopću Crkvu. To znači da je sveopća Crkva pozorna na ovaj fenomen, jako pozorna. Vidio sam u župnoj kući jednu sliku, prekrasnu sliku, vrlo duboku, nalazi se u uredu apostolskog vizitatora. Prikazuje Međugorje, crkvu, ova crkva je znak u cijelome svijetu… Na njoj je Međugorje, prikazuje Mariju, prikazuje cijeli svijet blizu Marije, i zrake koje iz Međugorja idu u cijeli svijet. Takvi trebamo postati: zrake Gospodinove, zrake Djevice Marije u cijelome svijetu. A Papa predstavlja cijeli svijet, duhovni svijet, pohod Sina Božjega među nama. To je značenje apostolskog vizitatora. Cijela Crkva koja gleda Međugorje. Međugorje treba gledati cijelu Crkvu i u cijelome svijetu. Sredstvo koje sam ovdje primijetio je vrlo važno: doći do cijeloga svijeta. Ova sredstva su danas normalna, koristiti ih na najbolji mogući način i sa najboljom mogućom tehnikom da bi stigli do cijeloga svijeta. To je nešto jako pozitivno.”
Nakon imenovanja apostolskim vizitatorom primio ga je Sveti Otac za kojeg kaže da mu je dao sljedeće uputu prije odlaska u Međugorje: “Ideš tamo, budi tamo, mirno, spokojno i uravnoteženo, budi tamo i prati ljude. I to je to.”
Što se tiče njegovog prethodnika, preminulog nadbiskupa Henryka Hosera, istaknuo je kako ga nikada nije susreo, ali je proučio njegov rad.
“Jedno sam shvatio: volio je Međugorje. Volio ga je. To je držanje, voljeti Međugorje i biti sretan što u njemu živiš. To je ono što sam prepoznao. Volio ga je i bio zadovoljan. Imao je veliku pobožnost prema Djevici Mariji, veliku… I imao je veliku ljubav za Crkvu.”
“Dobro je radio, u smislu da je dao život za Međugorje.”
Osvrnuvši se na svoje planove za Međugorje, poručio je: “Prva stvar je surađivati, surađivati. Surađivati s ocima franjevcima koji su ovdje i puno rade, surađivati s mostarskim biskupom koji je biskup cijeloga ovoga dijela Crkve, surađivati s laicima koji ovdje dobro rade… Surađivati. To je prva stvar koju trebam učiniti. Ali surađivati znači raditi zajedno, trebam raditi s njima. Jer zajedno, udruženi, može se učiniti i puno i dobro. To je prva stvar koju ću učiniti. Nadalje, moliti, moliti, moliti, jer smo mi bez molitve prazni, prazni smo. (…) I onda činiti ono što trebam činiti. Bez straha od ičega.”
Cijeli intervju možete pročitati OVDJE.
L.K.