Čitajući danas intervju s gradonačelnikom Pule i predsjednikom IDS-a u Večernjem listu, pitam se kako čovjek može tako bezočno plasirati neistine u javnost. Političari u Hrvatskoj imaju veoma lošu percepciju u javnosti, a nakon ovakvih manipulacija i neistina, izgube svaku i najmanju mrvicu povjerenja javnosti u ono što govore…
Ovdje jasno cijeloj javnosti ističem da su Ivan Jakovčić i IDS GLAVNI idejni inicijatori i krivci za propast Uljanika. Nisu jedini, ali su glavni, jer je to njihova ideja i vizija Pule, kao malog Monte Carla, bez brodogradilišta Uljanik u pulskom zaljevu.
Boris Miletć kaže “To je brodogradilište odgojilo generacije i generacije Puljana. Teško mi je zamisliti Pulu bez Uljanika i to bi bio velik udarac za sve nas. Gašenjem Uljanika Hrvatska bi izgubila jedinu veliku industrijsku granu koja joj preostaje. Ako povuče taj potez, ova Vlada ostat će zapamćena kao grobar hrvatske brodogradnje.”
Točno je da je Uljanik “odgojio generacije i generacije Puljana” i da smo velika većina Puljana odradili cijeli radni vijek u Uljaniku, da su cijele obitelji radile i još rade u Uljaniku, ali podsjećam Borisa Miletića i javnost na njegovu izjavu u predizbornom spotu u kampanji za pulskog gradonačelnika 2009 godine, koji je IDS postavio na YouTube
U spotu Boris Miletić govori o projektima koje misli realizirati u novom mandatu;
Otvaranje Pule moru” Želimo napraviti jednu veliku šetnicu oko cijelog pulskog zaljeva, kako bi se ljudi tu okupljali. Otvaranje Pule moru je projekt koji traje , ali mi definitivno krećemo u to.”
Kako je moguće napraviti veliku šetnicu oko cijelog pulskog zaljeva, kada 2/3 zaljeva zauzima Uljanik?
Tu se vidi da je Uljanik već eliminiran u planovima IDS-a kao brodogradilište! I neka ne pričaju sada Miletić i Flego bajke o IDS-ovu interesu da Uljanik opstane! Uplašili su se grdno mase Uljanikovaca, štrajkaša i građana Pule, koja je danima kružila ulicama grada, pa su brzo promjenili retoriku.
IDS-ova politika u kontinuitetu od osnivanja, stvaranje i podgrijavanje animoziteta prema državi Hrvatskoj i Zagrebu kao centru vlasti Republike Hrvatske.
“Guranje Uljanika u stečaj doživljavam kao ekonomski udar na Istru” kaže Boris Miletić slijedeći novo zacrtani PR obrazac, da za propast Uljanika okrivi HDZ , odnosno Vladu RH. Bez ikakve namjere da branim HDZ ili Vladu RH, napominjem da je u IDS na vlasti u Istri od osamostaljenja Republike Hrvatske.
“Utjecaj IDS-a na poslovanje Uljanika bio je i ostao ravan nuli. Udio jedinica lokalne samouprave u poslovanju Uljanika je 0,7 posto, a udio države 25 posto. Političke opcije koje nemaju šanse u Istri ostvariti bilo kakav relevantan izborni rezultat pokušale su preko agonije Uljanika naštetiti IDS-u. Takve su konstrukcije mogle u naletu histerije funkcionirati neko vrijeme, ali ljudi su brzo shvatili da i da je htjela, lokalna vlast nije mogla baš nikako utjecati na poslovanje Uljanika. Da je IDS imao ikakvu ulogu u Uljaniku, brodogradilište bi raslo, kao što raste cijela Istra.Na žalost, ovo što gledamo HDZ-ov je scenarij koji je rasturio kompletno hrvatsko gospodarstvo.”kaže Miletić
Točno je Boris Miletić naveo da je udio IDS-a u vlasničkoj strukturi Uljanika 0,7%,međutim ne radi u slučaju Uljanika , o utjecaju na poslovanje putem vlasništva, nego kreiranjem politike lokalnog razvoja u kojoj nema brodogradnje , već se sve podređuje turizmu . Tu su neoborivi dokazi kako i na koji način je lokalna politika sudjelovala u propasti Uljanika i to su ljudi shvatili, unatoč tvrdnji Borisa Miletića da nisu.
Nema to nikakve veze sa željom bilo koje stranke da ostvari bolji izborni rezultat u Istri, kako tvrdi Boris Miletić, nego je to samo IDS-ov PR u namjeri da zadrži percepciju jedinog zaštitnika Istre od Hrvatske među svojim biračima. To je IDS-ova politika u kontinuitetu od osnivanja, stvaranje i podgrijavanje animoziteta prema državi Hrvatskoj i Zagrebu kao centru vlasti Republike Hrvatske.
“Na žalost, ovo što gledamo HDZ-ov je scenarij koji je rasturio kompletno hrvatsko gospodarstvo.” tvrdi dalje Boris Miletić. Opet bez namjere da branim HDZ ili bilo koju drugu stranku, podsjetila bih zaboravnog Borisa Miletića da je IDS bio u Vladi Ivice Račana i da je kao dio Kukuriku koalicije bio u Vladi Zorana Milanovića, pa je prema tome i IDS odgovoran u “scenariju koji je rasturio kompletno hrvatsko gospodarstvo”
Zaboravio je Boris Miletić da su pod vladavinom IDS-a , samo u Puli nestala mnoga poduzeća, a sa njima i radna mjesta. Radi se o Istragradnji, Arena- Trikotaži, pulskoj Mljekari, Puljanki, Istra-Veletrgovačko, Mehanika. Industrochem….
Po tome se vidi “kako pod IDS-om raste cjela Istra” Boris Miletić koristi se poslovicom “Hvalite me usta moja, kada nitko drugi neće”
Ideja, namjera i odluka da se Uljanik makne iz pulskog zaljeva je potekla od Ivana Jakovčića i on je krenuo u realizaciju sa projektom Brijuni Rivijera.
Projekt Brijuni Rivijera je grobar Uljanika
Projekt Brijuni rivijera, u režiji Ivana Jakovčića i njegovih najbližih suradnika, predviđao je da se u napuštenim vojnim zonama duž 24 kilometra obalnog pojasa nasuprot brijunskog otočja izgrade apartmanska naselja, golf tereni, luksuzni hoteli i nautičke luke. Naknadno je broj lokacija pao na svega četiri: Muzil i Sv. Katarina-Monumenti u pulskom zaljevu, Hidrobaza u Štinjanu i Pineta u Fažani.
U to vrijeme Koalicijske Vlade Ivice Račana ( 2000-2003 ) predsjednik IDS-a je bio Ivan Jakovčić, ujedno i ministar za europske integracije . Da navedem usput da u to vrijeme dogodila jedna od najvećih pljački u privatizacijskom procesu hrvatskih tvrtki – u bescjenje je prodano i vodeće pulsko turističko poduzeće Arenaturist.
Osnivači Brijuni -rivijera su hrvatska Vlada sa 67% i Istarska županija . sa 33%.udjela.Ugovor o osnivanju društva potpisuju tadašnji premijer Ivica Račan te župan Ivan Jakovčić, država ulaže tri milijuna kuna, a Županija Istarska 1,5 milijuna kuna temeljnog kapitala. Prvim direktorom, ujedno jedinim članom Uprave postaje Veljko Ostojić, županijski pročelnik za turizam koji je s Jakovčićem sudjelovao u izradi dokumenata o Brijuni rivijeri.
Jedan od ciljeva iz tadašnjeg ugovora o osnivanju bila je i “učinkovita privatizacija državne imovine” pa se tvrtka smjesta našla u fokusu zanimanja građanske inicijative za referendum koja se oformila upravo u to vrijeme kao pokret otpora protiv rasprodaje istarske zemlje .Inicijativu je vodio Bruno Poropat nezavisni vijećnik u gradskom vijeću Rovinja, koji se obratio i tadašnjem predsjedniku Stjepanu Mesiću da se ne ponovi rasprodaja zemljišta kao u slučaju Barbarige i Dragonere.
U 2007. godini briše se odredba o privatizaciji državne imovine u sklopu Brijuni rivijere, što je poremetilo planove Ivanu Jakovčiću koji je morao tada s Damirom Polančecom, potpredsjednikom Vlade Ive Sanadera, potpisati izmijenjeni ugovor o osnivanju društva Brijuni-rivijera. Nekretnine i zemljište time su ostali u državnom vlasništvu, a budućim se investitorima područje nudi na dugoročnu koncesiju koja je s prvotnih 66 godina produžena na čak 99 godina.
U nadzornom odboru Brijuni- rivijera izredali su se mnogi političari, i lokalni i na nivou države:: Valter Drandić, Boris Miletić, Grgo Ivezić, Božo Biškupić, Božidar Kalmeta, Marina Matulović–Dropulić, Damir Polančec, Branko Bačić, Damir Bajs, Jerko Rošin, Ivan Glušac, Darko Lorencin, Anton Kliman, Bernard Zenzerović, Alen Damijanić, Vlatko Mrvoš…
Sve njih povezuje odvjetnik Goran Veljović, koji je sastavio Ugovor o osnivanju društva Brijuni-rivijera. .Njegovi su klijenti brojni istarski gradovi i općine, pulski gradonačelnik Boris Miletić, a u posljednjih par godina i Danko Končar koji je preuzeo projekt Barbarige i Dragonere, te Monumenti i otok Sv Katarina .
Jeli onda čudna izjava premijera Plenkovića” u ovom trenutku manje su bitni akteri koji su možda svojim radom ili pogreškama ili nekim drugim okolnostima doveli kompaniju u situaciju u kojoj je danas. Bitna je budućnost i zato smo danas tu i zato tražimo rješenje” POGLEDAJTE tko je sve bio u Nadzornom odboru Brijuni Rivijera! Zaključak donesite sami!
Naravno za realizaciju Projekta Brijuni-Rivijera bila je potrebna i pomoć lokalne IDS-ove vlasti, a kuda lakše kada je gradonačelnik grada Pule bio je i još je predsjednik IDS-a Boris Miletić!
Krenulo se u promjenu GUP-a , Generalnog urbanističkog plana. Ali tu im se umiješala Zelena Istra, ekološka udruga građana, kojoj se takvi IDS-ovi planovi nisu sviđali, pa je usporila realizaciju projekta Brijuni rivijera. Evo što je Zelena Istra napisala u prijavi kojoj je prijavila mjerodavnim inspekcijama prijedlog GUP-a, 25.rujna 2007;
“Prijedlog GUP-a u suprotnosti je s općim interesom u prostoru ali i sa strukom: 10-tak novih hotela na zelenim površinama pulskog priobalja, 2 nove mega marine u pulskom zaljevu, gradnja u parkovima, cesta kroz park šumu, zaklanjanje posljednjih slobodnih vidika na more 15-metarskim građevinama, nepotrebni 40-metarski poslovni tornjevi, nametanje projekta Brijuni rivijera na preko 200 hektara priobalja pulskog zaljeva (bivših vojnih zona) na kojima se, umjesto prirodnog prostora za razvoj gradskih sadržaja, namjeravaju graditi isključivo ekskluzivni turistički sadržaji i to davanjem CIJELOG prostora u koncesiju.”
Nije samo Zelena Istra prosvjedovala protiv projekta Brijuni Rivijera, već i udruga ” Volim Pulu” 2011.zbog napisa i prosvjeda protiv Brijuni Rivijere dobio je otkaz u lokalnom glasilu pod kontrolom IDS-a Glasu Istre, novinar Zoran Angeleski.
Obratite pozornost, već 2007. godine nije bilo brodograđevne djelatnosti u pulskoj luci. A Boris Miletić tvrdi da je u GUP-u defnirana brodograđevna djelatnost. Bez komentara!
Da bi i 2017 godine bilo isto bez brodograđevne djelatnosti.
Zatim je trebalo naći investitore koji bi sve te projekte financirali. Mnogo puta se Ivan Jakovčić, sastajao i s danas pokojnim austrijskim političarem i pokrajinskim poglavarom Koruške Jörgom Haiderom. Pregovarao je s njim navodno i o projektu Barbariga i Dragonera, dva atraktivna zemljišta uz morsku obalu, pa je zbog toga bio čak i saslušavan u aferi Hypo banka.
Napokon je pronašao “dobrog ” investitora Danka Končara, koji ga je za protuuslugu postavio kao član Nadzornog odbora u njegovoj tvrtki Afarak, Prema izvješću o naknadama iz 2015.godine , Jakovčiću je isplaćeno 39.000 eura, 2016.godine 68.000 eura i 2017.godine . 65.000 eura. Za 2018 godinu . još se ne zna, ali kako je bio predsjednik uprave do 5. veljače 2018. te je u svibnju reimenovan za člana uprave, stoga mu je u ovoj godini isplaćeno, oko 34.000 eura, znači ukupno 206.000 eura ili 1,56 milijuna kuna.
Zbog čega sam dobrog stavila u navodnike? Zato što je iz Finske je stigla informacija da je Danko Končar zbog izbjegavanja propisanoga otkupa dionica malih dioničara u tvrtki Afarak, u vrijednosti od 400 milijuna eura, u Finskoj do sada kažnjen s 80 milijuna eura. Osim toga, mali dioničari najavljuju i kaznene prijave protiv Končara, ali i hrvatskoga europarlamentarca Ivana Jakovčića koji je bio na čelu Nadzornoga odbora te kompanije, zbog sumnje na izvlačenje novca iz tvrtke.
Danko Končar kontroverzni tajkun sa sumnjivim kapitalom i odsluženom 12 godišnjom kaznom za gospodarski kriminal u bivšoj Jugoslaviji, tako je postao poželjan investitor i strateški partner Uljanika, odlukom uljanikove Uprave. A ne treba biti osobito mudar da se dođe do zaključka na čiju je preporuku Uprava Uljanika odabrala Danka Končara kao strateškog partnera Uljanika. I ne samo to Danko Končar pojavljuje se u i Uljanik Plovidbi, a kao nevidljivom u vlasničkoj strukturi 19.ožujka 2010. isplaćena mu je dividenda u iznosu od 471 000 kn?! Zamislite još 2010.godine? O čemu Boris Miletić priča? Tko je doveo Danka Končara u Uljanik Plovidbu?
Nije Danko Končar bio samo strateški partner Uljanika. Sredio je njemu Ivan Jakovčić još 2012 godine da dobije koncesiju na pomorsko dobro u pulskom zaljevu. Tvrtki Kermas Vod Četiri, u vlasništvu Danka Končara, Vlada je dala koncesiju na pomorsko dobro na lokaciji otok Sveta Katarina – Monumenti u Puli, u sklopu projekta Brijuni Rivijera, na rok od 50 godina, a Končar treba plaćati godišnju naknadu, koja se sastoji od stalnog i promjenljivog dijela, odnosno 2,20 kuna po četvornom metru ukupne površine pomorskog dobra, te 2,10 posto od ukupnog godišnjeg prihoda luke. Končar bi trebao izgraditi dvije mega marine i hotel.
Do današnjeg dana Danko Končar i njegova tvrtka Kermas u Istri nije izgradila ni jedan objekat i nije otvorila ni jedno radno mjesto!
Čitajući danas intervju s gradonačelnikom Pule i predsjednikom IDS-a u Večernjem listu pitam se kako čovjek može tako bezočno plasirati neistine u javnost. Političari u Hrvatskoj imaju veoma lošu percepciju u javnosti, a nakon ovakvih manipulacija i neistina, izgube svaku i najmanju mrvicu povjerenja javnosti u ono što govore.
Ovdje jasno cijeloj javnosti ističem da su Ivan Jakovčić i IDS GLAVNI idejni inicijatori i krivci za propast Uljanika. Nisu jedini, ali su glavni, jer je to njihova ideja i vizija Pule, kao malog Monte Carla, bez brodogradilišta Uljanik u pulskom zaljevu.
Boris Miletć kaže “To je brodogradilište odgojilo generacije i generacije Puljana. Teško mi je zamisliti Pulu bez Uljanika i to bi bio velik udarac za sve nas. Gašenjem Uljanika Hrvatska bi izgubila jedinu veliku industrijsku granu koja joj preostaje. Ako povuče taj potez, ova Vlada ostat će zapamćena kao grobar hrvatske brodogradnje.”
Točno je da je Uljanik “odgojio generacije i generacije Puljana” i da smo velika većina Puljana odradili cijeli radni vijek u Uljaniku, da su cijele obitelji radile i još rade u Uljaniku, ali podsjećam Borisa Miletića i javnost na njegovu izjavu u predizbornom spotu u kampanji za pulskog gradonačelnika 2009 godine, koji je IDS postavio na YouTube
U spotu Boris Miletić govori o projektima koje misli realizirati u novom mandatu;
Otvaranje Pule moru” Želimo napraviti jednu veliku šetnicu oko cijelog pulskog zaljeva, kako bi se ljudi tu okupljali. Otvaranje Pule moru je projekt koji traje , ali mi definitivno krećemo u to.”
Kako je moguće napraviti veliku šetnicu oko cijelog pulskog zaljeva, kada 2/3 zaljeva zauzima Uljanik?
Tu se vidi da je Uljanik već eliminiran u planovima IDS-a kao brodogradilište! I neka ne pričaju sada Miletić i Flego bajke o IDS-ovu interesu da Uljanik opstane! Uplašili su se grdno mase Uljanikovaca, štrajkaša i građana Pule, koja je danima kružila ulicama grada, pa su brzo promjenili retoriku.
IDS-ova politika u kontinuitetu od osnivanja, stvaranje i podgrijavanje animoziteta prema državi Hrvatskoj i Zagrebu kao centru vlasti Republike Hrvatske.
“Guranje Uljanika u stečaj doživljavam kao ekonomski udar na Istru” kaže Boris Miletić slijedeći novo zacrtani PR obrazac, da za propast Uljanika okrivi HDZ , odnosno Vladu RH. Bez ikakve namjere da branim HDZ ili Vladu RH, napominjem da je u IDS na vlasti u Istri od osamostaljenja Republike Hrvatske.
“Utjecaj IDS-a na poslovanje Uljanika bio je i ostao ravan nuli. Udio jedinica lokalne samouprave u poslovanju Uljanika je 0,7 posto, a udio države 25 posto. Političke opcije koje nemaju šanse u Istri ostvariti bilo kakav relevantan izborni rezultat pokušale su preko agonije Uljanika naštetiti IDS-u. Takve su konstrukcije mogle u naletu histerije funkcionirati neko vrijeme, ali ljudi su brzo shvatili da i da je htjela, lokalna vlast nije mogla baš nikako utjecati na poslovanje Uljanika. Da je IDS imao ikakvu ulogu u Uljaniku, brodogradilište bi raslo, kao što raste cijela Istra.Na žalost, ovo što gledamo HDZ-ov je scenarij koji je rasturio kompletno hrvatsko gospodarstvo.”kaže Miletić
Točno je Boris Miletić naveo da je udio IDS-a u vlasničkoj strukturi Uljanika 0,7%,međutim ne radi u slučaju Uljanika , o utjecaju na poslovanje putem vlasništva, nego kreiranjem politike lokalnog razvoja u kojoj nema brodogradnje , već se sve podređuje turizmu . Tu su neoborivi dokazi kako i na koji način je lokalna politika sudjelovala u propasti Uljanika i to su ljudi shvatili, unatoč tvrdnji Borisa Miletića da nisu.
Nema to nikakve veze sa željom bilo koje stranke da ostvari bolji izborni rezultat u Istri, kako tvrdi Boris Miletić, nego je to samo IDS-ov PR u namjeri da zadrži percepciju jedinog zaštitnika Istre od Hrvatske među svojim biračima. To je IDS-ova politika u kontinuitetu od osnivanja, stvaranje i podgrijavanje animoziteta prema državi Hrvatskoj i Zagrebu kao centru vlasti Republike Hrvatske.
“Na žalost, ovo što gledamo HDZ-ov je scenarij koji je rasturio kompletno hrvatsko gospodarstvo.” tvrdi dalje Boris Miletić. Opet bez namjere da branim HDZ ili bilo koju drugu stranku, podsjetila bih zaboravnog Borisa Miletića da je IDS bio u Vladi Ivice Račana i da je kao dio Kukuriku koalicije bio u Vladi Zorana Milanovića, pa je prema tome i IDS odgovoran u “scenariju koji je rasturio kompletno hrvatsko gospodarstvo”
Zaboravio je Boris Miletić da su pod vladavinom IDS-a , samo u Puli nestala mnoga poduzeća, a sa njima i radna mjesta. Radi se o Istragradnji, Arena- Trikotaži, pulskoj Mljekari, Puljanki, Istra-Veletrgovačko, Mehanika. Industrochem….
Po tome se vidi “kako pod IDS-om raste cjela Istra” Boris Miletić koristi se poslovicom “Hvalite me usta moja, kada nitko drugi neće”
Ideja, namjera i odluka da se Uljanik makne iz pulskog zaljeva je potekla od Ivana Jakovčića i on je krenuo u realizaciju sa projektom Brijuni Rivijera.
Projekt Brijuni Rivijera je grobar Uljanika
Projekt Brijuni rivijera, u režiji Ivana Jakovčića i njegovih najbližih suradnika, predviđao je da se u napuštenim vojnim zonama duž 24 kilometra obalnog pojasa nasuprot brijunskog otočja izgrade apartmanska naselja, golf tereni, luksuzni hoteli i nautičke luke. Naknadno je broj lokacija pao na svega četiri: Muzil i Sv. Katarina-Monumenti u pulskom zaljevu, Hidrobaza u Štinjanu i Pineta u Fažani.
U to vrijeme Koalicijske Vlade Ivice Račana ( 2000-2003 ) predsjednik IDS-a je bio Ivan Jakovčić, ujedno i ministar za europske integracije . Da navedem usput da u to vrijeme dogodila jedna od najvećih pljački u privatizacijskom procesu hrvatskih tvrtki – u bescjenje je prodano i vodeće pulsko turističko poduzeće Arenaturist.
Osnivači Brijuni -rivijera su hrvatska Vlada sa 67% i Istarska županija . sa 33%.udjela.Ugovor o osnivanju društva potpisuju tadašnji premijer Ivica Račan te župan Ivan Jakovčić, država ulaže tri milijuna kuna, a Županija Istarska 1,5 milijuna kuna temeljnog kapitala. Prvim direktorom, ujedno jedinim članom Uprave postaje Veljko Ostojić, županijski pročelnik za turizam koji je s Jakovčićem sudjelovao u izradi dokumenata o Brijuni rivijeri.
Jedan od ciljeva iz tadašnjeg ugovora o osnivanju bila je i “učinkovita privatizacija državne imovine” pa se tvrtka smjesta našla u fokusu zanimanja građanske inicijative za referendum koja se oformila upravo u to vrijeme kao pokret otpora protiv rasprodaje istarske zemlje .Inicijativu je vodio Bruno Poropat nezavisni vijećnik u gradskom vijeću Rovinja, koji se obratio i tadašnjem predsjedniku Stjepanu Mesiću da se ne ponovi rasprodaja zemljišta kao u slučaju Barbarige i Dragonere.
U 2007. godini briše se odredba o privatizaciji državne imovine u sklopu Brijuni rivijere, što je poremetilo planove Ivanu Jakovčiću koji je morao tada s Damirom Polančecom, potpredsjednikom Vlade Ive Sanadera, potpisati izmijenjeni ugovor o osnivanju društva Brijuni-rivijera. Nekretnine i zemljište time su ostali u državnom vlasništvu, a budućim se investitorima područje nudi na dugoročnu koncesiju koja je s prvotnih 66 godina produžena na čak 99 godina.
U nadzornom odboru Brijuni- rivijera izredali su se mnogi političari, i lokalni i na nivou države:: Valter Drandić, Boris Miletić, Grgo Ivezić, Božo Biškupić, Božidar Kalmeta, Marina Matulović–Dropulić, Damir Polančec, Branko Bačić, Damir Bajs, Jerko Rošin, Ivan Glušac, Darko Lorencin, Anton Kliman, Bernard Zenzerović, Alen Damijanić, Vlatko Mrvoš…
Sve njih povezuje odvjetnik Goran Veljović, koji je sastavio Ugovor o osnivanju društva Brijuni-rivijera. .Njegovi su klijenti brojni istarski gradovi i općine, pulski gradonačelnik Boris Miletić, a u posljednjih par godina i Danko Končar koji je preuzeo projekt Barbarige i Dragonere, te Monumenti i otok Sv Katarina .
Jeli onda čudna izjava premijera Plenkovića” u ovom trenutku manje su bitni akteri koji su možda svojim radom ili pogreškama ili nekim drugim okolnostima doveli kompaniju u situaciju u kojoj je danas. Bitna je budućnost i zato smo danas tu i zato tražimo rješenje” POGLEDAJTE tko je sve bio u Nadzornom odboru Brijuni Rivijera! Zaključak donesite sami!
Naravno za realizaciju Projekta Brijuni-Rivijera bila je potrebna i pomoć lokalne IDS-ove vlasti, a kuda lakše kada je gradonačelnik grada Pule bio je i još je predsjednik IDS-a Boris Miletić!
Krenulo se u promjenu GUP-a , Generalnog urbanističkog plana. Ali tu im se umiješala Zelena Istra, ekološka udruga građana, kojoj se takvi IDS-ovi planovi nisu sviđali, pa je usporila realizaciju projekta Brijuni rivijera. Evo što je Zelena Istra napisala u prijavi kojoj je prijavila mjerodavnim inspekcijama prijedlog GUP-a, 25.rujna 2007;
“Prijedlog GUP-a u suprotnosti je s općim interesom u prostoru ali i sa strukom: 10-tak novih hotela na zelenim površinama pulskog priobalja, 2 nove mega marine u pulskom zaljevu, gradnja u parkovima, cesta kroz park šumu, zaklanjanje posljednjih slobodnih vidika na more 15-metarskim građevinama, nepotrebni 40-metarski poslovni tornjevi, nametanje projekta Brijuni rivijera na preko 200 hektara priobalja pulskog zaljeva (bivših vojnih zona) na kojima se, umjesto prirodnog prostora za razvoj gradskih sadržaja, namjeravaju graditi isključivo ekskluzivni turistički sadržaji i to davanjem CIJELOG prostora u koncesiju.”
Nije samo Zelena Istra prosvjedovala protiv projekta Brijuni Rivijera, već i udruga ” Volim Pulu” 2011.zbog napisa i prosvjeda protiv Brijuni Rivijere dobio je otkaz u lokalnom glasilu pod kontrolom IDS-a Glasu Istre, novinar Zoran Angeleski.
Obratite pozornost, već 2007. godine nije bilo brodograđevne djelatnosti u pulskoj luci. A Boris Miletić tvrdi da je u GUP-u defnirana brodograđevna djelatnost. Bez komentara!
Da bi i 2017 godine bilo isto bez brodograđevne djelatnosti.
Zatim je trebalo naći investitore koji bi sve te projekte financirali. Mnogo puta se Ivan Jakovčić, sastajao i s danas pokojnim austrijskim političarem i pokrajinskim poglavarom Koruške Jörgom Haiderom. Pregovarao je s njim navodno i o projektu Barbariga i Dragonera, dva atraktivna zemljišta uz morsku obalu, pa je zbog toga bio čak i saslušavan u aferi Hypo banka.
Napokon je pronašao “dobrog ” investitora Danka Končara, koji ga je za protuuslugu postavio kao član Nadzornog odbora u njegovoj tvrtki Afarak, Prema izvješću o naknadama iz 2015.godine , Jakovčiću je isplaćeno 39.000 eura, 2016.godine 68.000 eura i 2017.godine . 65.000 eura. Za 2018 godinu . još se ne zna, ali kako je bio predsjednik uprave do 5. veljače 2018. te je u svibnju reimenovan za člana uprave, stoga mu je u ovoj godini isplaćeno, oko 34.000 eura, znači ukupno 206.000 eura ili 1,56 milijuna kuna.
Zbog čega sam dobrog stavila u navodnike? Zato što je iz Finske je stigla informacija da je Danko Končar zbog izbjegavanja propisanoga otkupa dionica malih dioničara u tvrtki Afarak, u vrijednosti od 400 milijuna eura, u Finskoj do sada kažnjen s 80 milijuna eura. Osim toga, mali dioničari najavljuju i kaznene prijave protiv Končara, ali i hrvatskoga europarlamentarca Ivana Jakovčića koji je bio na čelu Nadzornoga odbora te kompanije, zbog sumnje na izvlačenje novca iz tvrtke.
Danko Končar kontroverzni tajkun sa sumnjivim kapitalom i odsluženom 12 godišnjom kaznom za gospodarski kriminal u bivšoj Jugoslaviji, tako je postao poželjan investitor i strateški partner Uljanika, odlukom uljanikove Uprave. A ne treba biti osobito mudar da se dođe do zaključka na čiju je preporuku Uprava Uljanika odabrala Danka Končara kao strateškog partnera Uljanika. I ne samo to Danko Končar pojavljuje se u i Uljanik Plovidbi, a kao nevidljivom u vlasničkoj strukturi 19.ožujka 2010. isplaćena mu je dividenda u iznosu od 471 000 kn?! Zamislite još 2010.godine? O čemu Boris Miletić priča? Tko je doveo Danka Končara u Uljanik Plovidbu?
Nije Danko Končar bio samo strateški partner Uljanika. Sredio je njemu Ivan Jakovčić još 2012 godine da dobije koncesiju na pomorsko dobro u pulskom zaljevu. Tvrtki Kermas Vod Četiri, u vlasništvu Danka Končara, Vlada je dala koncesiju na pomorsko dobro na lokaciji otok Sveta Katarina – Monumenti u Puli, u sklopu projekta Brijuni Rivijera, na rok od 50 godina, a Končar treba plaćati godišnju naknadu, koja se sastoji od stalnog i promjenljivog dijela, odnosno 2,20 kuna po četvornom metru ukupne površine pomorskog dobra, te 2,10 posto od ukupnog godišnjeg prihoda luke. Končar bi trebao izgraditi dvije mega marine i hotel.
Do današnjeg dana Danko Končar i njegova tvrtka Kermas u Istri nije izgradila ni jedan objekat i nije otvorila ni jedno radno mjesto!
Od mega marina i hotela otvoren je jedino veliki kompleks poslovno- trgovačkog centra u pulskom kvartu Stoja , najveći shopping centar u Istri i šire.
Max Stoja kupce je dočekao sa ukupno pet katova, od kojih su prva dva kata natkriveno parkiralište sa ukupno 800 parkirnih mjesta. Trgovačka ponuda se nalazi na slijedeća tri kata, a uključene su trgovina široke potrošnje renomiranih svjetskih marki i raznih uslužnih djelatnosti. Na najvišem trećem katu smještena je većina gastro ponude i kino CineStar.
Prema broju stanovnika tog dijela grada Pule, to je megalomanski projekat, preveliki i za cijeli grad i okolicu, ali ako se uzmu u obzir planovi gradnje mega marina i hotela u pulskoj luci, onda gradnja tog velikog poslovnog centra ima smisao. Čak je predviđena i cesta kroz Uljanik -Arsenal, koja bi povezivala pulsku luku sa Stojom, jer postojeći Bulevar ne bi mogao propustiti veći promet.
I time je zatvoren krug pogodovanja, sukoba interesa, podmićivanja , osobnog bogaćenja i pljačke Uljanikovih radnika i ostalih dioničara, među njima i države Hrvatske, te uništavanje brodogradnje kao gospodarske grane u korist turizma!
http://www.brijunirivijera.hr/brijuni_rivijera/vizija_tvrtke
https://www.express.hr/top-news/jakovcic-i-biznisi-san-mu-je-uljanik-preseliti-iz-pule-17366 – http://www.express.hr
Pročitajte više na: https://www.vecernji.hr/vijesti/sto-je-jakovcic-zauzvrat-dao-koncaru-za-1-5-milijuna-kuna-1267173 – http://www.vecernji.hr
Čitajući danas intervju s gradonačelnikom Pule i predsjednikom IDS-a u Večernjem listu pitam se kako čovjek može tako bezočno plasirati neistine u javnost. Političari u Hrvatskoj imaju veoma lošu percepciju u javnosti, a nakon ovakvih manipulacija i neistina, izgube svaku i najmanju mrvicu povjerenja javnosti u ono što govore.
Ovdje jasno cijeloj javnosti ističem da su Ivan Jakovčić i IDS GLAVNI idejni inicijatori i krivci za propast Uljanika. Nisu jedini, ali su glavni, jer je to njihova ideja i vizija Pule, kao malog Monte Carla, bez brodogradilišta Uljanik u pulskom zaljevu.
Boris Miletć kaže “To je brodogradilište odgojilo generacije i generacije Puljana. Teško mi je zamisliti Pulu bez Uljanika i to bi bio velik udarac za sve nas. Gašenjem Uljanika Hrvatska bi izgubila jedinu veliku industrijsku granu koja joj preostaje. Ako povuče taj potez, ova Vlada ostat će zapamćena kao grobar hrvatske brodogradnje.”
Točno je da je Uljanik “odgojio generacije i generacije Puljana” i da smo velika većina Puljana odradili cijeli radni vijek u Uljaniku, da su cijele obitelji radile i još rade u Uljaniku, ali podsjećam Borisa Miletića i javnost na njegovu izjavu u predizbornom spotu u kampanji za pulskog gradonačelnika 2009 godine, koji je IDS postavio na YouTube
U spotu Boris Miletić govori o projektima koje misli realizirati u novom mandatu;
Otvaranje Pule moru” Želimo napraviti jednu veliku šetnicu oko cijelog pulskog zaljeva, kako bi se ljudi tu okupljali. Otvaranje Pule moru je projekt koji traje , ali mi definitivno krećemo u to.”
Kako je moguće napraviti veliku šetnicu oko cijelog pulskog zaljeva, kada 2/3 zaljeva zauzima Uljanik?
Tu se vidi da je Uljanik već eliminiran u planovima IDS-a kao brodogradilište! I neka ne pričaju sada Miletić i Flego bajke o IDS-ovu interesu da Uljanik opstane! Uplašili su se grdno mase Uljanikovaca, štrajkaša i građana Pule, koja je danima kružila ulicama grada, pa su brzo promjenili retoriku.
IDS-ova politika u kontinuitetu od osnivanja, stvaranje i podgrijavanje animoziteta prema državi Hrvatskoj i Zagrebu kao centru vlasti Republike Hrvatske.
“Guranje Uljanika u stečaj doživljavam kao ekonomski udar na Istru” kaže Boris Miletić slijedeći novo zacrtani PR obrazac, da za propast Uljanika okrivi HDZ , odnosno Vladu RH. Bez ikakve namjere da branim HDZ ili Vladu RH, napominjem da je u IDS na vlasti u Istri od osamostaljenja Republike Hrvatske.
“Utjecaj IDS-a na poslovanje Uljanika bio je i ostao ravan nuli. Udio jedinica lokalne samouprave u poslovanju Uljanika je 0,7 posto, a udio države 25 posto. Političke opcije koje nemaju šanse u Istri ostvariti bilo kakav relevantan izborni rezultat pokušale su preko agonije Uljanika naštetiti IDS-u. Takve su konstrukcije mogle u naletu histerije funkcionirati neko vrijeme, ali ljudi su brzo shvatili da i da je htjela, lokalna vlast nije mogla baš nikako utjecati na poslovanje Uljanika. Da je IDS imao ikakvu ulogu u Uljaniku, brodogradilište bi raslo, kao što raste cijela Istra.Na žalost, ovo što gledamo HDZ-ov je scenarij koji je rasturio kompletno hrvatsko gospodarstvo.”kaže Miletić
Točno je Boris Miletić naveo da je udio IDS-a u vlasničkoj strukturi Uljanika 0,7%,međutim ne radi u slučaju Uljanika , o utjecaju na poslovanje putem vlasništva, nego kreiranjem politike lokalnog razvoja u kojoj nema brodogradnje , već se sve podređuje turizmu . Tu su neoborivi dokazi kako i na koji način je lokalna politika sudjelovala u propasti Uljanika i to su ljudi shvatili, unatoč tvrdnji Borisa Miletića da nisu.
Nema to nikakve veze sa željom bilo koje stranke da ostvari bolji izborni rezultat u Istri, kako tvrdi Boris Miletić, nego je to samo IDS-ov PR u namjeri da zadrži percepciju jedinog zaštitnika Istre od Hrvatske među svojim biračima. To je IDS-ova politika u kontinuitetu od osnivanja, stvaranje i podgrijavanje animoziteta prema državi Hrvatskoj i Zagrebu kao centru vlasti Republike Hrvatske.
“Na žalost, ovo što gledamo HDZ-ov je scenarij koji je rasturio kompletno hrvatsko gospodarstvo.” tvrdi dalje Boris Miletić. Opet bez namjere da branim HDZ ili bilo koju drugu stranku, podsjetila bih zaboravnog Borisa Miletića da je IDS bio u Vladi Ivice Račana i da je kao dio Kukuriku koalicije bio u Vladi Zorana Milanovića, pa je prema tome i IDS odgovoran u “scenariju koji je rasturio kompletno hrvatsko gospodarstvo”
Zaboravio je Boris Miletić da su pod vladavinom IDS-a , samo u Puli nestala mnoga poduzeća, a sa njima i radna mjesta. Radi se o Istragradnji, Arena- Trikotaži, pulskoj Mljekari, Puljanki, Istra-Veletrgovačko, Mehanika. Industrochem….
Po tome se vidi “kako pod IDS-om raste cjela Istra” Boris Miletić koristi se poslovicom “Hvalite me usta moja, kada nitko drugi neće”
Ideja, namjera i odluka da se Uljanik makne iz pulskog zaljeva je potekla od Ivana Jakovčića i on je krenuo u realizaciju sa projektom Brijuni Rivijera.
Projekt Brijuni Rivijera je grobar Uljanika
Projekt Brijuni rivijera, u režiji Ivana Jakovčića i njegovih najbližih suradnika, predviđao je da se u napuštenim vojnim zonama duž 24 kilometra obalnog pojasa nasuprot brijunskog otočja izgrade apartmanska naselja, golf tereni, luksuzni hoteli i nautičke luke. Naknadno je broj lokacija pao na svega četiri: Muzil i Sv. Katarina-Monumenti u pulskom zaljevu, Hidrobaza u Štinjanu i Pineta u Fažani.
U to vrijeme Koalicijske Vlade Ivice Račana ( 2000-2003 ) predsjednik IDS-a je bio Ivan Jakovčić, ujedno i ministar za europske integracije . Da navedem usput da u to vrijeme dogodila jedna od najvećih pljački u privatizacijskom procesu hrvatskih tvrtki – u bescjenje je prodano i vodeće pulsko turističko poduzeće Arenaturist.
Osnivači Brijuni -rivijera su hrvatska Vlada sa 67% i Istarska županija . sa 33%.udjela.Ugovor o osnivanju društva potpisuju tadašnji premijer Ivica Račan te župan Ivan Jakovčić, država ulaže tri milijuna kuna, a Županija Istarska 1,5 milijuna kuna temeljnog kapitala. Prvim direktorom, ujedno jedinim članom Uprave postaje Veljko Ostojić, županijski pročelnik za turizam koji je s Jakovčićem sudjelovao u izradi dokumenata o Brijuni rivijeri.
Jedan od ciljeva iz tadašnjeg ugovora o osnivanju bila je i “učinkovita privatizacija državne imovine” pa se tvrtka smjesta našla u fokusu zanimanja građanske inicijative za referendum koja se oformila upravo u to vrijeme kao pokret otpora protiv rasprodaje istarske zemlje .Inicijativu je vodio Bruno Poropat nezavisni vijećnik u gradskom vijeću Rovinja, koji se obratio i tadašnjem predsjedniku Stjepanu Mesiću da se ne ponovi rasprodaja zemljišta kao u slučaju Barbarige i Dragonere.
U 2007. godini briše se odredba o privatizaciji državne imovine u sklopu Brijuni rivijere, što je poremetilo planove Ivanu Jakovčiću koji je morao tada s Damirom Polančecom, potpredsjednikom Vlade Ive Sanadera, potpisati izmijenjeni ugovor o osnivanju društva Brijuni-rivijera. Nekretnine i zemljište time su ostali u državnom vlasništvu, a budućim se investitorima područje nudi na dugoročnu koncesiju koja je s prvotnih 66 godina produžena na čak 99 godina.
U nadzornom odboru Brijuni- rivijera izredali su se mnogi političari, i lokalni i na nivou države:: Valter Drandić, Boris Miletić, Grgo Ivezić, Božo Biškupić, Božidar Kalmeta, Marina Matulović–Dropulić, Damir Polančec, Branko Bačić, Damir Bajs, Jerko Rošin, Ivan Glušac, Darko Lorencin, Anton Kliman, Bernard Zenzerović, Alen Damijanić, Vlatko Mrvoš…
Sve njih povezuje odvjetnik Goran Veljović, koji je sastavio Ugovor o osnivanju društva Brijuni-rivijera. .Njegovi su klijenti brojni istarski gradovi i općine, pulski gradonačelnik Boris Miletić, a u posljednjih par godina i Danko Končar koji je preuzeo projekt Barbarige i Dragonere, te Monumenti i otok Sv Katarina .
Jeli onda čudna izjava premijera Plenkovića” u ovom trenutku manje su bitni akteri koji su možda svojim radom ili pogreškama ili nekim drugim okolnostima doveli kompaniju u situaciju u kojoj je danas. Bitna je budućnost i zato smo danas tu i zato tražimo rješenje” POGLEDAJTE tko je sve bio u Nadzornom odboru Brijuni Rivijera! Zaključak donesite sami!
Naravno za realizaciju Projekta Brijuni-Rivijera bila je potrebna i pomoć lokalne IDS-ove vlasti, a kuda lakše kada je gradonačelnik grada Pule bio je i još je predsjednik IDS-a Boris Miletić!
Krenulo se u promjenu GUP-a , Generalnog urbanističkog plana. Ali tu im se umiješala Zelena Istra, ekološka udruga građana, kojoj se takvi IDS-ovi planovi nisu sviđali, pa je usporila realizaciju projekta Brijuni rivijera. Evo što je Zelena Istra napisala u prijavi kojoj je prijavila mjerodavnim inspekcijama prijedlog GUP-a, 25.rujna 2007;
“Prijedlog GUP-a u suprotnosti je s općim interesom u prostoru ali i sa strukom: 10-tak novih hotela na zelenim površinama pulskog priobalja, 2 nove mega marine u pulskom zaljevu, gradnja u parkovima, cesta kroz park šumu, zaklanjanje posljednjih slobodnih vidika na more 15-metarskim građevinama, nepotrebni 40-metarski poslovni tornjevi, nametanje projekta Brijuni rivijera na preko 200 hektara priobalja pulskog zaljeva (bivših vojnih zona) na kojima se, umjesto prirodnog prostora za razvoj gradskih sadržaja, namjeravaju graditi isključivo ekskluzivni turistički sadržaji i to davanjem CIJELOG prostora u koncesiju.”
Nije samo Zelena Istra prosvjedovala protiv projekta Brijuni Rivijera, već i udruga ” Volim Pulu” 2011.zbog napisa i prosvjeda protiv Brijuni Rivijere dobio je otkaz u lokalnom glasilu pod kontrolom IDS-a Glasu Istre, novinar Zoran Angeleski.
Obratite pozornost, već 2007. godine nije bilo brodograđevne djelatnosti u pulskoj luci. A Boris Miletić tvrdi da je u GUP-u defnirana brodograđevna djelatnost. Bez komentara!
Da bi i 2017 godine bilo isto bez brodograđevne djelatnosti.
Zatim je trebalo naći investitore koji bi sve te projekte financirali. Mnogo puta se Ivan Jakovčić, sastajao i s danas pokojnim austrijskim političarem i pokrajinskim poglavarom Koruške Jörgom Haiderom. Pregovarao je s njim navodno i o projektu Barbariga i Dragonera, dva atraktivna zemljišta uz morsku obalu, pa je zbog toga bio čak i saslušavan u aferi Hypo banka.
Napokon je pronašao “dobrog ” investitora Danka Končara, koji ga je za protuuslugu postavio kao član Nadzornog odbora u njegovoj tvrtki Afarak, Prema izvješću o naknadama iz 2015.godine , Jakovčiću je isplaćeno 39.000 eura, 2016.godine 68.000 eura i 2017.godine . 65.000 eura. Za 2018 godinu . još se ne zna, ali kako je bio predsjednik uprave do 5. veljače 2018. te je u svibnju reimenovan za člana uprave, stoga mu je u ovoj godini isplaćeno, oko 34.000 eura, znači ukupno 206.000 eura ili 1,56 milijuna kuna.
Zbog čega sam dobrog stavila u navodnike? Zato što je iz Finske je stigla informacija da je Danko Končar zbog izbjegavanja propisanoga otkupa dionica malih dioničara u tvrtki Afarak, u vrijednosti od 400 milijuna eura, u Finskoj do sada kažnjen s 80 milijuna eura. Osim toga, mali dioničari najavljuju i kaznene prijave protiv Končara, ali i hrvatskoga europarlamentarca Ivana Jakovčića koji je bio na čelu Nadzornoga odbora te kompanije, zbog sumnje na izvlačenje novca iz tvrtke.
Danko Končar kontroverzni tajkun sa sumnjivim kapitalom i odsluženom 12 godišnjom kaznom za gospodarski kriminal u bivšoj Jugoslaviji, tako je postao poželjan investitor i strateški partner Uljanika, odlukom uljanikove Uprave. A ne treba biti osobito mudar da se dođe do zaključka na čiju je preporuku Uprava Uljanika odabrala Danka Končara kao strateškog partnera Uljanika. I ne samo to Danko Končar pojavljuje se u i Uljanik Plovidbi, a kao nevidljivom u vlasničkoj strukturi 19.ožujka 2010. isplaćena mu je dividenda u iznosu od 471 000 kn?! Zamislite još 2010.godine? O čemu Boris Miletić priča? Tko je doveo Danka Končara u Uljanik Plovidbu?
Nije Danko Končar bio samo strateški partner Uljanika. Sredio je njemu Ivan Jakovčić još 2012 godine da dobije koncesiju na pomorsko dobro u pulskom zaljevu. Tvrtki Kermas Vod Četiri, u vlasništvu Danka Končara, Vlada je dala koncesiju na pomorsko dobro na lokaciji otok Sveta Katarina – Monumenti u Puli, u sklopu projekta Brijuni Rivijera, na rok od 50 godina, a Končar treba plaćati godišnju naknadu, koja se sastoji od stalnog i promjenljivog dijela, odnosno 2,20 kuna po četvornom metru ukupne površine pomorskog dobra, te 2,10 posto od ukupnog godišnjeg prihoda luke. Končar bi trebao izgraditi dvije mega marine i hotel.
Do današnjeg dana Danko Končar i njegova tvrtka Kermas u Istri nije izgradila ni jedan objekat i nije otvorila ni jedno radno mjesto!
Od mega marina i hotela otvoren je jedino veliki kompleks poslovno- trgovačkog centra u pulskom kvartu Stoja , najveći shopping centar u Istri i šire.
Max Stoja kupce je dočekao sa ukupno pet katova, od kojih su prva dva kata natkriveno parkiralište sa ukupno 800 parkirnih mjesta. Trgovačka ponuda se nalazi na slijedeća tri kata, a uključene su trgovina široke potrošnje renomiranih svjetskih marki i raznih uslužnih djelatnosti. Na najvišem trećem katu smještena je većina gastro ponude i kino CineStar.
Prema broju stanovnika tog dijela grada Pule, to je megalomanski projekat, preveliki i za cijeli grad i okolicu, ali ako se uzmu u obzir planovi gradnje mega marina i hotela u pulskoj luci, onda gradnja tog velikog poslovnog centra ima smisao. Čak je predviđena i cesta kroz Uljanik -Arsenal, koja bi povezivala pulsku luku sa Stojom, jer postojeći Bulevar ne bi mogao propustiti veći promet.
I time je zatvoren krug pogodovanja, sukoba interesa, podmićivanja , osobnog bogaćenja i pljačke Uljanikovih radnika i ostalih dioničara, među njima i države Hrvatske, te uništavanje brodogradnje kao gospodarske grane u korist turizma!
http://www.brijunirivijera.hr/brijuni_rivijera/vizija_tvrtke
https://www.express.hr/top-news/jakovcic-i-biznisi-san-mu-je-uljanik-preseliti-iz-pule-17366 – http://www.express.hr
Pročitajte više na: https://www.vecernji.hr/vijesti/sto-je-jakovcic-zauzvrat-dao-koncaru-za-1-5-milijuna-kuna-1267173 – http://www.vecernji.hr
i njegova tvrtka Kermas u Istri nije izgradila ni jedan objekat i nije otvorila ni jedno radno mjesto!
Od mega marina i hotela otvoren je jedino veliki kompleks poslovno- trgovačkog centra u pulskom kvartu Stoja , najveći shopping centar u Istri i šire.
Max Stoja kupce je dočekao sa ukupno pet katova, od kojih su prva dva kata natkriveno parkiralište sa ukupno 800 parkirnih mjesta. Trgovačka ponuda se nalazi na slijedeća tri kata, a uključene su trgovina široke potrošnje renomiranih svjetskih marki i raznih uslužnih djelatnosti. Na najvišem trećem katu smještena je većina gastro ponude i kino CineStar.
Prema broju stanovnika tog dijela grada Pule, to je megalomanski projekat, preveliki i za cijeli grad i okolicu, ali ako se uzmu u obzir planovi gradnje mega marina i hotela u pulskoj luci, onda gradnja tog velikog poslovnog centra ima smisao. Čak je predviđena i cesta kroz Uljanik -Arsenal, koja bi povezivala pulsku luku sa Stojom, jer postojeći Bulevar ne bi mogao propustiti veći promet.
I time je zatvoren krug pogodovanja, sukoba interesa, podmićivanja , osobnog bogaćenja i pljačke Uljanikovih radnika i ostalih dioničara, među njima i države Hrvatske, te uništavanje brodogradnje kao gospodarske grane u korist turizma!
http://www.brijunirivijera.hr/brijuni_rivijera/vizija_tvrtke
https://www.express.hr/top-news/jakovcic-i-biznisi-san-mu-je-uljanik-preseliti-iz-pule-17366 – http://www.express.hr
Pročitajte više na: https://www.vecernji.hr/vijesti/sto-je-jakovcic-zauzvrat-dao-koncaru-za-1-5-milijuna-kuna-1267173 – http://www.vecernji.hr
Piše / Lili Benčik
** Mišljenja iznesena u kolumnama i komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva Braniteljskog portala**