Obilježena je 27. obljetnica pogibije prvih hrvatskih zrakoplovaca – pilota Marka Živkovića i Mirka Vukušića te padobranaca Rade Grive i Ante Plazibata, kao i 27 hrvatskih branitelja i civila iz Otoka poginulih u Domovinskom ratu…
Marko je poginuo herojskom smrću, u avionu, kada ga je pogodila neprijateljska PZO raketa KUB-M, i to 02. prosinca 1991. kod Otoka. S njim su poginuli heroji: Mirko Vukušić, kopilot, Rade Griva padobranac i Zlatko Plazibat.
Piloti i padobranci o kojima bi svijet pisao knjige i snimao filmove
Na početku rata Hrvatska nije imala ustrojeno ratno zrakoplovstvo, pa su sami branitelji osnivali prve zrakoplovne postrojbe. Isprva su obavljali izvidničke, a poslije i borbene zadaće. Među najaktivnijima bio je Samostalni zrakoplovni vod u Operativnoj zoni Osijek, osnovan 08.09.1991. Slobodno se može reći da su piloti od opreme imali samo hrabrost, jer su zadaće obavljali u sportskim avionima i nespretnim, sporim, 50 godina starim poljoprivrednim avionom Antolov An-2. Ipak, ovi “noćni letači” radili su čuda dok su u maniri kamikaza pod okriljem mraka izbacivali iscrpljenim Vukovarcima pomoć. A onda su shvatili da mogu učiniti i više… Od plinskih boca napunjenih eksplozivom počeli izrađivati takozvane bojler-bombe i ručno ih izbacivati na neprijateljske položaje. Posljednji borbeni zadatak koji su obavili, rušenje mosta na rijeci Bosut kod Nijemaca na vinkovačkom području, bio je u noći kada su i poginuli. Čak ako isključimo činjenicu da su u ovim herojskim akcijama padobranci i piloti ginuli, sama pomisao da su svjesnom odlukom sudjelovali u ovim pogubnim i samoubilačkim poduhvatima tjera nas da im se poklonimo. Njihovom pogibijom vod je prestao djelovati. Do tada su, u nešto manje od dva mjeseca, hrabri hrvatski letači obavili 35 borbenih letova tijekom kojih je izbačeno 68 bombi i 17 sanduka s dvije tone pomoći za Vukovar.
Marijan Živković o poginulom sinu
Prošao sam Hrvatsku i Bosnu, pokušao naći svoj mir, no više sam plakao nego se molio Bogu, počinje svoju priču Marijan Živković (78) iz Vukovara. Sa suprugom Martom (76) dobio je tri sina – Marka, Đuru i Nikolu, no Domovinski mu je rat uzeo dvojicu. Marko je bio najstariji i bio je pilot u JNA, živio je u Beogradu. Početkom rata u Vukovaru vratio se u grad, bio je osnivač vukovarske protuzračne jedinice. Poginuo je 2. studenog 1991. godine u Vukovaru. Iza njega su ostale supruga i kći. Đuro je otišao u srednju školu u Zagreb prije rata i tamo s obitelji živi i danas. Najmlađi Nikola od prvog je dana branio Vukovar. Prije rata sanjao je o nogometnoj karijeri. Tijekom ratnih događanja bio je stacioniran na Mitnici. Bio je vojni policajac.
– Jedan mi je dan došao i rekao da odem kući i da se brinem o njegovoj obitelji. Do rata su moja djeca slušala mene, a tada sam ja poslušao njih i izgubio dva sina – priča slomljeni otac. Nakon nekoliko dana nazvao ga je zapovjednik i rekao da je Nikola poginuo 17. rujna nakon što je s osmoricom kolega upao u sačekušu u jednoj ulici. Četvorica, među njima i Nikola, ubijeni su rafalom. Jednog su uhitili agresori, a četvorica su preživjela.
Marko je poginuo herojskom smrću, u avionu, kada ga je pogodila neprijateljska PZO raketa KUB-M, i to 02. prosinca 1991. kod Otoka. S njim su poginuli heroji: Mirko Vukušić, kopilot, Rade Griva padobranac i Zlatko Plazibat.
Marijan Živković je čestit i samozatajan Vukovarac za kojeg je javnost doznala onoga trenutka kada je skinuo ćiriličnu ploču, otac je dvojice poginulih sinova od kojih je jedan pilot Marko Živković. On je za svoga sina i danas zapalio svijeću uz riječi:
“Teško je to…Teško je živjeti sa spoznajom da ne znaš gdje ti je i kako skončalo dijete. Već 25 godina ne znam gdje bih mu zapalio svijeću. Ne mogu zaboraviti. Ne znam ništa o sudbini najmlađeg sina, svake je godine sve teže, a država ništa ne čini. To je sramota”, kazao je Živković, za 24 sata...
Želim zapaliti svijeću
Nikolin zapovjednik je u međuvremenu preminuo, a niti jedan drugi trag obitelj nije nikamo odveo.
Marijan je jedan od osnivača Stožera za obranu hrvatskog Vukovara, član je Udruge nestalih i ujedno jedan od Vukovaraca koji su u vrijeme razbijanja ćiriličnih ploča u Vukovaru razbio onu na zgradi policije. Sad mu za to sude.
– Jesam razbio sam ploču jer ćirilici nije mjesto u Vukovaru, a priznajem i da sam isfrustriran jer se netko bavi postavljanjem ploča a ne potragom za našom nestalom djecom – govori Marijan. Majka Marta kaže da samo želi zapaliti svijeću na mjestu na kojem počiva njeno dijete…
“Teško je to…Teško je živjeti sa spoznajom da ne znaš gdje ti je i kako skončalo dijete. Već 27 godina ne znam gdje bih mu zapalio svijeću. Ne mogu zaboraviti. Ne znam ništa o sudbini najmlađeg sina, svake je godine sve teže, a država ništa ne čini. To je sramota”, kazao je Živković, za 24 sata...
D.K.