Taj (Krležin) pučki prorok i cinični komentator suvremenih zbivanja baš kao da je (proročki) na Bosnu napaćenu mislio kada je predviđao kako na kraju uvijek nekako bude. Kako u nas, tako i šire…
Piše: Josip Vričko, Katolički tjednik
Svaka godina, ma kakva bila, završava s nadom kako će ona, što eto dolazi, biti bolja. Nada je zapravo ono što nas drži u vremenu u kome živimo, a koje u biti daje premalo povoda za optimizam. Ali čovjek – to mu je, ipak, u prirodi – uvijek nađe razloga nastaviti dalje. Uostalom, razlog da se podigne glava i krene ka, ma koliko neizvjesnoj, budućnosti, pronalazi se čak i uz mrvicu rezignacije poput one (Krležina) Petrice Kerempuha koji veli: „Nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo, pak ni vezda ne bu da nam nekak ne bu.“
Uloga frizure u ukrajinskoj krizi
Pa, dakako, bit će nekako i 2025… No, nakratko se vratimo na početak minule 2024. Već prvih dana (tada) nove godine konstatirano je kako je od 7. listopada 2023. ubijeno najmanje 20 000 Palestinaca, u prosjeku – ma koliko se to bešćutnim domalo – ubijano je 300 ljudi dnevno. Istovremeno, nakon (tada) gotovo dvije godine ukrajinskog rata, po procjeni Ujedinjenih naroda, život je izgubilo najmanje 10 000 civila. Danas, kada evo ulazimo u Novu, sve te brojeve valja pomnožiti – ma koliko i to bilo bešćutno! – s (najmanje) dva. Uz opasku kako izgledi da će se ta dva krvoprolića zaustaviti nisu osobito veliki. O čemu, uz izvješća s ratišta koja govore o nesmiljenoj ruskoj ofenzivi i bjesomučnoj osveti Izraelske vojske u Gazi zbog Hamasova terorističkog čina, svjedoči i prednovogodišnja konferencija za novinstvo Vladimira Putina.
Odgovarajući na pitanje o prekidu vatre, ruski predsjednik kaže kako ruska vojska napreduje i kako bi stanka u borbama pomogla Ukrajini i dala njezinim vojnicima vremena da se ukopaju i prime novo strjeljivo. Tvrdi, također, da Kijev vrbuje ljude na ulicama uspoređujući to s hvatanjem pasa lutalica. Ruski čelnik također kaže kako bi dugi prekid vatre vojnicima u Ukrajini dao vremena za ponovnu obuku svojih snaga. „Ono što nam treba nije prekid vatre, umjesto toga trebamo trajni mir s jamstvima za Rusku Federaciju“, poručio je. Zanimljivo je kako je i ovu svoju tri i pol satnu ispovijed pred „sedmom silom“ iskoristio kako bi abolirao Moskvu zbog pokretanja „specijalne vojne operacije“. Povjerio je, naime, novinarima kako je 2022. s Kijevom postignut mirovni dogovor, ali je čovjek s dobrom frizurom, kako (cinično) naziva tadašnjega britanskog premijera Borisa Johnsona, zabranio Ukrajini sklopiti mir. Već sljedećega jutra London je demantirao ovu (ratnu) uspomenu ruskoga čelnika. Kako bilo, imamo britansku riječ protiv ruske. Neutralnih svjedoka (baš) i nema… Kao i inače.
Što je na stolu?!
Pa, ima li onda šansi da se u skorijoj budućnosti koplje baci u trnje?! Njemački kancelar Olaf Scholz kojemu je, inače, uoči Božića (očekivano) pala vlada, svjedoči kako je telefonski razgovarao s Putinom i to iskustvo opisao frustrirajućim. Jer, veli, prvi čovjek Kremlja samo ponavlja ono što i inače govori – što sugerira kako on i Volodimir Zelenski neće lako posegnuti za lulom mira. Usprkos tomu što su, po istraživanju iz zajedničkog projekta BBC-ja, ruske mrežne stranice Mediazona i skupine volontera utvrđena imena više od 83 000 ruskih vojnika poginulih u ratu. Nešto ranije, u rujnu 2024., The New York Times je utvrdio, pozivajući se na – doduše?! – neimenovane američke dužnosnike, kako se ruske vojne žrtve približavaju brojci od 300 000, uključujući čak 120 000 mrtvih i 170 000 do 180 000 ranjenih. Na ukrajinskoj strani poginulo je, po tom izvoru, gotovo 70 000, a ranjeno od 100 000 do 120 000 vojnika. Civilne žrtve još nisu prebrojane…
A tražeći svjetlo na kraju (ovoga) tunela, dolazimo do vjerojatno najznačajnijeg, ili makar najiščekivanijeg, događaja u godini koja je iza nas – predsjedničkih izbora u Americi. U predizbornoj kampanji Donald je Trump najavio kako će rusko-ukrajinski rat zaustaviti za 24 sata. Istina, nakon što je – usprkos medijskoj te napose pravosudnoj harangi na domaćem terenu – pobijedio demokratsku pretendenticu Kamalu Harris, taj je republikanac malo ublažio doživljaj. Ipak, i dalje govori kako je u stanju za pregovarački stol dovesti i Putina i Zelenskog i zaustaviti rat. Pitanje je, međutim, što će biti na tome stolu?!
Trumpova šarena laža
Djelomice je odgovorio jedan od potencijalnih sudionika toga, pa možda i povijesnog događaja. Komentirajući sastav nove američke administracije i njezinih članova koji će biti dio pregovaračke platforme za mir u Ukrajini, ruski predsjednik je prvi put iznio tvrdnju kako se već pokušavao nagoditi s prethodnom administracijom.
„Ne znam što sada govore u novonastalom timu izabranog američkog predsjednika, znam što mi je bivši predsjednik Biden o tome kazao još 2022. Ponudio mi je da odloži prijam Ukrajine u NATO za 10 – 15 godina“, rekao je Putin dodajući kako će, ukoliko nova administracija bude na istom ili sličnom kursu, put do mira biti značajno otežan. Jer, dakako, iz moskovske perspektive bilo kada i u bilo kojem aranžmanu prijam Ukrajine u NATO crvena je crta. Slijedom čega se ona Trumpova „24 sata“ doimaju kao (predizborna) šarena laža. Uostalom, Joe Biden ostavio mu je problema ne samo za jedan mandat.
A uz rečeno treba još voditi računa i kako oduševljenje nakon pada režima Bashara al-Assada polako jenjava. Poslije slavljenja oslobođenja (…) Sirije vijesti s terena govore kako je osloboditeljima, dakle (navodno bivšim) džihadistima, teško preko noći objasniti da ta zemlja ne može biti kalifat jer u njoj žive druge vjerske i etničke skupine koje smatraju nevjernicima te kako će im njihovo ubojstvo „otvoriti vrata raja“… Jasno, ruski i američki interesi, uz one iranske, turske, izraelske… i ovdje će biti presudni. Moskva je pružila utočište svrgnutom diktatoru, a Washington se ionako u sve miješa…
Al’ Srba biti neće
I, kad smo evo već došli do te američke (a ni ruskoj nije mane) vegete, evo nas i na brdovitom Balkanu, s naglaskom na njegov središnji dio – Bosnu napaćenu. Bivši američki diplomat William Montgomery podsjetio je u prošlotjednom intervjuu Televiziji Srbije kako je Daytonski sporazum u BiH na snazi već gotovo 30 godina, a tri su etničke skupine, ‘ajde malo ga prepričajmo, zavađene kao u najboljim danima. „Ta situacija je vrlo opasna i može izazvati nasilje jer Bošnjaci (za potrebe državne televizije tamo daleko zove ih Muslimanima, op.a.) smatraju da Bosna mora ostati ovakva kakva jest. Milorad Dodik, naravno, ima potpuno drugačije mišljenje i za to nema rješenja“, pesimist je taj bivši veleposlanik u Hrvatskoj i Srbiji, napominjući kako je i dijalog Priština – Beograd doživio fijasko.
Nije, dakako, Montgomery – u Hrvatskoj znan i kao vrli poznavatelj tržišta nekretnina (glasovita vila u Cavtatu) – otkrio toplu vodu. No, njegove su se riječi u svezi s BiH potvrdile vrlo brzo. Dan-dva nakon ove njegove beogradske ispovijedi uhićen je na Stjepandan ministar sigurnosti BiH Nenad Nešić. Pa, iako su ga, u okviru akcije Tunel 2 diljem većeg dijela RS-a, privele jake snage MUP-a toga entiteta, službena ga je Banja Luka spremno proglasila mučenikom. Doduše ne prvomučenikom, jer ta je istaknuta pozicija rezervirana za Baju iz Laktaša…
Kako bilo, povod je to za novi srpski ustanak. Samo što je Nešić uhićen, zamjenik predsjedavajuće Vijeća ministara BiH Staša Košarac obznanio je kako predstavnici srpskog naroda neće biti nazočni na sjednicama bh. „vlade“ u Sarajevu. Razlog za to je, veli, politički progon Milorada Dodika, predsjednika RS-a, te privođenje ministra sigurnosti BiH Nenada Nešića. „Ovo je posljednji u nizu primjera beskrupuloznog i upornog iživljavanja Tužiteljstva BiH nad RS-om s ciljem kreiranja kaosa i destabilizacije te diskreditacije srpskih kadrova. Ukoliko postoji sumnja za nezakonito postupanje, postupak bi trebale voditi institucije RS-a, a ne da Tužiteljstvo BiH provodi hajku i na apsolutno neprimjeren način lišava slobode Nenada Nešića“, naveo je on putem društvenih mreža.
Alijin jedinac – hrvatski odvjetnik?
Budući da je u „boljem dijelu BiH“ prvi mjesec tradicionalno – zbog brojnih blagdana – ionako „sveti januar“, poželjet će Sarajevo Srba, al’ Srba biti neće…
Čitatelji su vjerujem primijetili kako bivši vlasnik vile u Cavtatu nije u kontekstu BiH, a za potrebe srbijanskog gledateljstva, spominjao Hrvate. Jesu ih zato u prednovogodišnjem intervjuu s nekoć prvim u Bošnjaka tretirali u Klixu. Novinarka toga sarajevskog portala (podvučenog zelenim…) pita Bakira Izetbegovića, odnosno konstatira: „S obzirom na geopolitičke okolnosti, situaciju u regiji, otvoreno miješanje Srbije i Hrvatske u unutarnja pitanja BiH, kako će se, prema Vašem mišljenju, odvijati situacija u idućoj godini?“
I ma koliko Temeljna u Bošnjaka imala, što je javna tajna, upliva na uređivačku politiku rečenoga portala, dogodilo se malo čudo. Lider SDA branio je Hrvate i Hrvatsku kazavši kako ne misli da se odnos Hrvatske i Srbije prema BiH, kao i politike hrvatskih i srpskih stranaka u BiH mogu izjednačiti. „Hrvatska strana u BiH, potpomognuta rukovodstvom u Hrvatskoj, želi očuvati nesrazmjerno veliki udio u vlasti i u procesima odlučivanja, ali nema ozbiljne separatističke namjere“, apsolvirao je ovaj slučaj Alijin jedinac, kronično zaboravljajući kako su „probosanci“ četiri puta Hrvatima birali bošnjačkog gaziju u troglavi državni vrh. Ipak, ustao je – makar! – protiv bošnjačkog medijskog i inog inzistiranja na ekvidistanci kada je riječ o odnosu Beograda i Zagreba prema BiH. Od koga je, dosta je!
I, što dalje ide ovaj tekst, sve je nužnije vratiti se na početak, na onaj kakav-takav optimizam Petrice Kerempuha i vjerovati – ma koliko taj Bardov lik bio pučki prorok i zapravo cinični komentator suvremenih zbivanja – kako uistinu nikad nije bilo da nekako nije bilo. Uz to i vjerovati kako smo i gore ostavili iza sebe.
Neka nama Severine
Konačno, makar mi u Sarajevu – i ostali su dobro došli! – naročito se trebamo veseliti Novoj godini. Jer, dolazi nam Severina! Zapravo, trebala bi doći. Naime, baš nekako kada se spremalo uhićenje našega (?) ministra sigurnosti, Tužiteljstvo Županije Sarajevo predalo je kaznenu prijavu protiv bivše sarajevske gradonačelnice Benjamine Karić u svezi s organizacijom proslave „najluđe noći“, za koju je iz gradske kase izbrojila 800 000 KM. Pod, čini se, vrlo čudnim okolnostima.
Mali je, u našim okolnostima, problem samo što Bošnjaci Benjaminu ne mogu – kao što su Srbi svoga drugomučenika Nenada – proglasiti (bošnjačkom) mučenicom. Ex-gradonačelnica je, naime, iz reda Ostalih. Ma, samo neka dođe Seve, pa poslije neka bude što biti mora!
I, sretna Nova godina! Tko (još!) slavi…