Cijela će Hrvatska reći DA! A možda i neće!? Hrvati koji vole svoje i drže do svoje države hoće!…
Mnogi će odmah pomisliti na svakakve političke i ine strukture koje se 20-ak godina rastežu po Hrvatskoj ko žvaka na vrućem asfaltu kad je nagaziš i nikako se riješiti tog dosadnog ljepila.
Neki će možda s tugom gledati iza sebe i zapomagati za nekom davnom prošlošću gdje su se trčale štafete i nosile nekakvom diktatoru za kojeg su svi tada morali misliti da je on taj spasitelj, ne znajući njegovu prošlost i zlodjela.Klanjali su mu se , a nažalost mnogi mu se i danas klanjaju iako spada u top 10 svjetskih likvidatora i zločinaca.
A danas?
Danas se ne nose štafete! Danas se trči za samim sobom i svojim egom, osobnim interesima ne stižući nikako na odrednicu na koju bi mogao lako doći narod koji je stoljećima osuđen na izdaje jer su već odavno rasprodane sve visoke lože. Osuđen je na promatranje! Na sumornu tišinu. Osuđen je na poslušnost tim ložama, ma kako se one zvale. Osuđen je na nestvaran i varljiv poziv svih onih koji su zasjeli u lože iz kojih oni iz sjene svojim žezlima moći dirigiraju mom narodu i mnogim drugim narodima, kako će se sutra ponašati. Kako će živjeti.Osuđen je na neobjašnjiv strah.Ali strah je tu, strah kojeg ne smije biti!
Buđenje
No, ta su žezla posve užarena i narod se napokon mora odlučiti i dohvatiti se barem jednog i to onog najvrućeg, jer će u protivnom izginuti i nestati kao što redovno svakim danom ginu i nestaju na desetke, stotine biljnih i životinjskih vrsta. Izumiru. Nestaju. Pretvaraju se u nešto sasvim drugo od onog što su tisućama godina bili. Nije to nikakva mimikrija već nestanak izvornog.Zatiranjem istine dolazi do totalnog sloma. Nestanka jednog naroda i njegove baštine. Tradicije. Vjere. Hrvatske.
Netko će reći, pa i dinosaurusi su izginuli, zar ne. Da, jesu, istina je. Komet. Ali sad nema tog kometa koji je pogodio našu zemlju za koju oni iz loža još bacaju oglođane kosti osiromašenima, da bi narodi razmišljali o tom je li ta naša zemlja danas okrugla ili je ravna ploča. Ko pustinja. Ko prašuma. Ko ravna i zapuštena polja slavonska. Ko naše odmorne i rasprodane oranice. Ko naša divna jezera čiji su izvori već odavno nečiji, tuđi a ne naši. Ko još uvijek bistro i čisto naše plavo more. Da. Sve se to tako mora posložiti i istrunuti s jednim narodom koji se „nekad zvao“ Hrvati.. Kako bi drugačije ubili izvornost jednog naroda koji neće više biti što je bio, jer nema svojih tradicija, mlinova i svojih oranica, svojih izvora pitke i bistre vode.Taj narod više ne misli. Mišljenje mu kreiraju njihovi mediji i moć. On je prepušten stihiji svojih izdajnika. Da, svojih i ničijih drugih. Samo zato što je moj narod, ali i oni drugi, mnogi narodi što šute,kupljen na način, kao što nam i Biblija govori o Judi. Politikantskim nadmudrivanjima,prevarama, pljačkama, izrabljivanjima, stvaranja sirotinje, pustošenja mineralnog i ostalog bogatstva, nacionalnih izdaja, i sve to „po zakonu“.
Teško je, misli moj narod ophrvati se tom zlu, načinima i metodama zlih ljudi. Ali nije. Može se! Narod može sve, ako misli isto ko ja, ko ti, kao mi. Nema tog što složan narod ne može protiv protuha i ljudskih ništavila koji nas rasprodaše. Uništiše. Ali ne još skroz. Ima se za što moj narod probuditi. Ostalo je ponešto ove predivne zemlje i izvora i za njega. Nije još sve tuđe. One protuhe u ložama imaju paklene planove , ali narodi se bude. Narodi -da narodi. Ali moj narod još zaprepašteno promatra i šuti. Zašto? Drugi se narodi masovno bune i mijenjaju politike i sustavne klijentelističke, korupcijske i ostale opačine. A moj narod šuti! Ne to nikako ne smije! Mora se napokon probuditi il će nam nestati i naša plodna bogata polja i izvori i bit ćemo i ostati žedni kod toliko pitke i bistre vode. Kod tolikih, još uvjek naših izvora. I nebo nad nama će tada plakati, jer nam je Bog dao u nasljedstvo predivnu Hrvatsku, a mi šutimo na svo zlo koje nam se događa. Ne smijemo ga iznevjeriti. On nas je stoljećima učio da se moramo boriti za svoj opstanak. Da, boriti se. Za svoje. Kao što nam reče papa Ivan Pavao II, narode Hrvatski, Bog te blagoslovio! Ne bojte se! Da, to nam je sveti Otac Ivan Pavao poručio i to na našem svetom tlu- usred Hrvatske. Nekoliko puta.
A mi?
Ispraćamo naše sinove i kćeri na dug i nepoznat put iz ove predivne države. Plačemo, zapomažemo, molimo se, ali oni nam odlaze, bježe iz naše krvlju stečene Hrvatske koju su oligarsi opljačkali i već previše rasprodali. To mora stati!
Zato te zovem moj predragi hrvatski narode. Budimo se. Vrijeme je. Krajnji je čas. Sutra je kasno!
Poslije!? Nema poslije -već sad!
Sad je došao taj dan, taj trenutak. Moramo ili čekanjem nestajemo. Za manje od sto godina nitko neće znati da smo postojali. Da smo stoljećima krvarili. Da smo stvorili Hrvatsku. Da su za nju ginuli naši najbolji sinovi i kćeri. Da smo je imali. Imali i dali je ljudskim ništavilima, protuhama!Ali smo šuteći dozvolili tim zlim ljudima i ljudskim ništavilima da nam je ukradu, opljačkaju i samim tim je izdajnički pokušavaju baciti u ponor zaborava. Ali smo mi sami , da mi smo sami svojom šutnjom i odobravanjem krivi što smo dozvolili da sve to jako brzo nestane.Nitko drugi do mi. I doće dan kad nas se neće ni naši praunuci sjećati,jer će im lože i protuhe isprati mozgove. Taj je proces već davno započeo.Moramo ga zaustaviti. Upravo mi Hrvati koji držimo do svoje države. Koji je volimo. Ona nam je sve, i majka i otac i djed i pradjed. Toliko smo je željeli i krvavo dobili da bi je sad ljudskim protuhama i izdajnicima tako lako dali. Tko bi to mi onda bili?
A mi?
Promatramo i šutimo. Bojiš li se moj predragi hrvatski narode? Ako jesi, reci čega. Što više imaš izgubiti? Gubimo Domovinu! Iseljavamo!Gubimo kulturu! Žele nam ubiti vjeru,baštinu- kulturu. Gubimo obalu. More. Rijeke. Oranice. Izvore. Gubimo našu povijest. Gubimo obrambeni Domovinski rat. Što još trebamo izgubiti moj narode, da bi se ti probudio? Vrijeme je za buđenje i to ono gromoglasno! Najglasnije! I sve po zakonu i Ustavu!
Uz našu vjeru i snagu hrvatski narod zajedno može sve, jer sve zapreke se miču pred onima koji znaju što žele. A mi želimo Hrvatsku. Sretnu. Dostojnu života svakog čovjeka ,a ne nikako samo onih zlih i odabranih protuha i ništavila da provode sve što nije dobro za naš narod.Jer za ovu našu predragu Hrvatsku izginule su generacije najboljih muževa a mi smo sad tu na braniku da im se odužimo i kažemo ovim nezasitnim protuhama i oligarsima, dosta je. Ovo je naša država Hrvatska! Skinite svoje nezasitne šape s nje! Naša je! Mi smo je stvorili! Mi ćemo je ponovo obraniti i uzdignuti je da nam bude ponosna, lijepa, tradicionalna, bogata i najvažnije,puna zemlja sretnih mladih i onih starijih ljudi koji su to nakon toliko stoljeća, izdaje i pljačke napokon zaslužili.
A onim pohlepnim i zlim ljudskim protuhama, samo dva citata.Više im ne treba.