Ruski novinar i sveučilišni profesor Vladimir Mukusev, koji je bio zastupnik Vrhovnog vijeća Ruske Federacije od 1990. do 1993. i predsjednik istražnog povjerenstva ruskog parlamenta koje je istraživalo smrt dvojice ruskih novinara Viktora Nogina i Genadija Kurinoja, koji su ubijeni od srane srba kod Hrvatske Kostajnice 1. rujna 1991. godine, izdao je u srijedu u Petrogradu novu knjigu o ovom događaju.
Knjiga pod naslovom „Ne pucajte, mi smo vaša braća“, nastavak je prve knjige ovog istraživača o tajnama ubojstva Nogina i Kurinoja, pod naslovom „Crna mapa – priča jedne novinarske istrage“. Mukusev u obje knjige piše o spoznajama, dokumentima i nedvojbenim dokazima koje je pronašao kao šef istražnog povjerenstva ruske Dume i kasnije kao novinar istraživač. Utvrdio je da su dvojica ruskih novinara ubijena 1. rujna 1991., kada su svojim automobilom s diplomatskim pločicama SSSR-a, izlazili iz Kostajnice prema Petrinji.
U selu Panjani pripadnici srpske milicije samoproglašene Republike Srpske Krajine izrešetali su automobil u kojem su oni bili, a nesretne novinare ubili i zapalili ih s vozilom. Svjedoci, tvrdi Mukusov, potvrdili su da su nesretni novinari prema napadačima uzvikivali: „Ne pucajte braćo, mi smo Rusi, mi smo vaša braća“.
Novom knjigom Mukusov je iznova privukao pažnju ruske javnosti na ovaj nikada do kraja razjašnjeni slučaj. No, da se nešto mijenja, pokazuje vijest koju je još lani objavila ruska državna agencija TASS, da su ukazom predsjednika Ruske Federacije Vladimira Putina, zbog iskazane hrabrosti, požrtvovnosti i borbe za istinu, posmrtno ordenom za hrabrost odlikovani novinari Viktor Nogin i snimatelj Genadij Kurinoj, djelatnici državne televizije tadašnjeg SSSR-a. Tekst toga Putinovog ukaza bit će 1. rujna ove godine, na 27. godišnjicu smrti Viktora Nogina i Genadija Kurinoja, postavljen na spomen obilježje koje je prije pet godina podignuto na inicijativu hrvatskih branitelja na mjestu stradanja dvojice Rusa u mjestu Panjani nedaleko od Hrvatske Kostajnice.
Podsjetimo:
Genadij Kurinoj i Viktor Nogin tog 1. rujna 1991. su Opel Omegom s diplomatskim registracijskim oznakama krenuli prema Zagrebu i u selu Panjani naletjeli na barikadu srpske paravojske. S kontrolnog punkta je rafalno zapucano na automobil. Iako su novinari kazali: “Ne pucajte, mi smo vaša braća”, Srbi su ih ubili. Opremu su im ukrali, auto zapalili, no njihova tijela nikad nisu pronađena.
‘Ubili su ih Martićevci’
– Martićevci su izvjesnom Zoranu Prlini zapovjedili da traktorom odveze auto i sakrije ga. Poslušao ih je i odvezao auto u selo Kukuruzare, u obližnju rječicu. Kako je kanal bio plitak, pokušao je olupinu auta nabiti u zemlju. Nakon dva dana žene ubijenih novinara digle su paniku jer im se muževi nisu javili. Pokrenuo se postupak i, kad su ruski istraživači tada došli u Hrvatsku, automobil je pronađen i kosti, ali kad su napravili analizu, to su bile kosti dva muškarca i jedne žene. Zaključak istražitelja je bio: ‘Rat je!’. I postupak je zatvoren. No tu nisam odustao jer sam u to vrijeme bio zastupnik u Vrhovnom parlamentu te se osnovala komisija s kojom sam pokušao doznati istinu o poginulima kolegama – kaže Mukusev.
Tražili pomoć, ispali naivni
U Hrvatsku je tad stigao s predstavnikom tužiteljstva i dva pukovnika KGB-a. Znali su da postoji taj jedan svjedok Borojević, koji je ubijen, ali je postojao intervju u kojem on prepričava što se zbilo.
– Bo sam tužan što ne mogu uživo popričati sa svjedokom, ali sam bio sretan da imam dokaze. Pomislio sam: ‘To je to, samo dođemo do tog mjesta, iskopamo, provedemo analizu, odvezemo tijela u Rusiju, a tužitelji će dalje nastaviti’. Mislio sam da će Moskva odraditi to kako treba, no bio sam jako naivan – priča Mukusev.
Počeo je istragu, a bili su jako iznenađeni što su stanovnici Panjana bili upućeni u slučaj.
Ilegalno preko granice
– Kad smo došli do stanovnika, kad bismo počinjali temu, odmah su ispod stola izvlačili rakiju i ‘Ajmo popiti’ i tako nas pokušali odvoditi od razgovora. Došli smo i do Prline, koji je kazao da će za 5000 njemačkih maraka reći istinu. Dao sam mu 2500, a 2500 kad nađemo kosti. S prikupljenim informacijama došao sam u mjesnu postaju milicije, koja je do tada miješala predmet tako da nam odmogne u istrazi. Sreo sam tad Milana Martića. On mi je kazao: ‘Ti i tvoji špijuni imate 24 sata da se pokupite inače će vas tražiti dulje nego što se traže novinari. U to vrijeme, 1993. godine, Jeljcin je raspustio parlament. Nakon toga ja, koji sam bio šef komisije i novinar, postao sam turist koji tu nešto kopa. Milicija se veselila, a ja sam, da bih se vratio u Moskvu, na granici s Mađarskom našao Slovaka koji me za 100 dolara u kutiiji s alatom u kamionu prebacio preko granice. Kad sam stigao u Rusiju, išao sam kod mnogih važnih ljudi da nastavim istragu no oni su kazali: ‘Ako nastaviš istraživati, sve ćemo učiniti kako bi te prekinuli.
U tome su i uspjeli jer nigdje nisam mogao dobiti posao – kazao je Mukusev, koji je svake godine dolazio 1. 9. kako bi zapalio svijeću na mjestu zločina. Pisao je pisma tad Jeljcinu, pa Putinu, i prošle godine je napokon dobio odgovor da će Rusija istražiti to djelo.
– Rekao sam im: ‘Hvala’. Svih ovih godina su se pravili da se zločin nije dogodio jer bi bilo nezgodno, kako su mi kazali, da su Srbi ubili rusku braću. Za razliku od Rusije, Hrvatska vodi postupak. A od dokaza u Rusiji su moja knjiga i pismo Putinu. E kad se to sve spoji, slavit ćemo – kazao je Mukusev.
Njegovoj borbi možda pomogne i to što je u ožujku ove godine Putin odlikovao dvojicu ubijenih novinara. U Panjanima je poginulim novinarima prije šest godina podignut i spomenik, za koji je zaslužan Ivica Pandža Orkan, umirovljeni pukovnik HV-a.
Zabranili odavanje počasti
– Prvi put 2017. godine 1. 9. iz ruskog veleposlanstva su položili vijenac kod spomenika. Žao mi je što su to učinili jer predstavljaju državu i po meni su trebali to učiniti s nama. Inače prijašnjih godina uredno su iz ruskog veleposlanstva zabranjivali ruskim organizacijama da odaju počast. Čak su i mene pozvali na razgovor o tom spomeniku. Upozorili su mu da to nije pametno, no nisam se uplašio te sam za svog prijatelja Mukuseva to i učinio – ponosno je kazao Orkan prošle godine za 24.sata.
G.S.