Novinarka Jutarnjeg lista Slavica Lukić, inače životna partnerica Milorada Pupovca, predsjednika SDSS-a, stranke koja drži vladajuću HDZ-ovu većinu, okomila se na jedan naslov lektire za šesti razred osnovne škole. Riječ je o romanu Stjepana Tomaša ”Moj tata spava s anđelima – Mali ratni dnevnik” za koji smatra da promovira “ustašluk” i netrpeljivost prema Srbima. Lukić se u tekstu u Jutarnjem listu o toj lektiri koristi potpuno pogrešnim činjenicama kojima pritom, kao partnerica jednog od najmoćnijih ljudi u državi, proziva ravnatelja jedne osnovne škole i nastavnicu Hrvatskoga jezika i književnosti, piše narod.hr.
Tekst Slavice Lukić potaknut je, kao i mnogi ideološki “nabrijani” tekstovi, izjavom “revoltiranog” oca učenika šestog razreda koji ide u zagrebačku OŠ Žuti brijeg.
”Moje je dijete krenulo u šesti razred i nekidan je po povratku iz škole reklo da za lektiru mora pročitati ‘Moj tata spava s anđelima – Mali ratni dnevnik’ Stjepana Tomaša. Kažu da je to lektira, a svatko tko je pročita lako se može uvjeriti da to nije nikakva lektira, nego svjesno huškanje koje se servira djeci šestih razreda. Nije to nikakav antiratni dnevnik, on je doslovno – ratni”, navodi Lukić riječi anonimnog oca.
Pokušaj pritiska na Ministarstvo?!
Lukić pritom u tekstu bombastično opremljenim izrazima poput “skandal” što se može shvatiti i pokušajem utjecaja kao nevjenčane supruge osobe koja je u vladajućoj većini, na obrazovni sustav, iznosi niz pogrešnih činjenica.
Tako Lukić traži očitovanje ravnatelja škole, traži očitovanje nastavnice Hrvatskog jezika i književnosti zbog nečega što je posve legitimno. Prozvani roman nalazi se na popisu izbornih naslova lektire za šeste razrede.
Ta novinarka i u svojim prijašnjim tekstovima zauzima pristran ideološko-politički stav bez ikakvog ograđivanja zbog činjenice da je životna partnerica moćnog političara i političkog vođe srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj.
Tako se Lukić koja je inače vrlo navijački pisala o sudskim odlukama oko pokliča “Za dom spremni” u pjesmi “Čavoglave” Marka Perkovića Thompsona, opet upušta u pitanje “ugroženosti” srpske nacionalne manjine ovog puta, smatra Lukić u lektiri, dok se u isto vrijeme na toj tematici nalazi u izravnom sukobu interesa s obzirom na Milorada Pupovca.
Prigodno, njezina kritika romana o Domovinskom ratu dolazi baš u vrijeme uoči sjećanja na najtragičnije poglavlje srpske agresije na Hrvatsku – Dana sjećanja na žrtvu Vukovara.
Koristi se netočnim činjenicama
Pita se kako je moguće ”da se Tomašev roman i dalje zadaje za lektiru, iako je 2019. kurikulnom reformom provedenom u mandatu bivše ministrice Blaženke Divjak napokon izbačen s popisa preporučene lektire za šesti razred osnovne škole”.
Riječ je o potpuno pogrešnom podatku.
Lukić u tekstu u Jutarnjem konstantno brka pojmove “obavezna” lektira i “preporučena” lektira. Nekada se koristi i neodređenim pojmom “popis lektire”.
No između tih je pojmova velika razlika.
Roman Stjepana Tomaša doista je izostavljen, no ne 2019. kako Lukić piše, s popisa obaveznih književnih tekstova za cjelovito čitanje, kao i mnogi drugi naslovi, no nije, što je presudno, izostavljen s popisa “izbornih djela”.
Spominje Lukić tu famoznu kurikulnu reformu bivše HNS-ove ministrice Blaženke Divjak.
Kurikulna reforma
Da vidimo što se s lektirom tada dogodilo.
Godine 2019. u sklopu kurikulne reforme smanjen je broj naslova u obaveznoj lektiri. No kada je u pitanju popis “preporučene lektire”, tj. popis “izbornih djela”, on je znatno proširen.
Prof. Vjera Brković: Analiza novoga kurikuluma povijesti…Detaljna obrada holokausta i Domovinskog rata…
Tako je, što su joj mnogi predbacivali, Divjak izvela pragmatičan potez i provela veliku anketu među nastavnicima koji su glasali o djelima koje žele vidjeti na popisu “izbornih djela”.
Izabrali nastavnici
Pa je tako provedeni anketni upitnik ispunilo ukupno 8.344 osoba. Od tog broja, 55 posto je učitelja razredne nastave, oko 80 posto učitelja Hrvatskog jezika u osnovnoj školi, 90 posto nastavnika te 85, odnosno, 70 posto knjižničara u osnovnim i srednjim školama.
Na osnovi te ankete napravljen je popis izbornih djela u četiri djela: z 1. i 2. razred, 3., 4., 5. te 6., 7. i 8. razred osnovne škole.
Upravo se u potonjem nalazi i prozvani Tomašev roman.
Izborna lektira za osnovne škole
Da vidimo koliko je nastavnika i knjižničara glasalo za njega.
S 544 glasa nalazi se pri samom vrhu popisa izbornih naslova za navedene razlike, dok je na čelu popisa Mali princ s 1089 glasova. Moj tata spava s anđelima (Mali ratni dnevnik) dobio je tako više glasova od popularnih naslova: Kronike iz Narnije, Gregov dnevnik, Harry Potter i kamen mudraca i slično.
Istražili smo! Ovo je poraz! – Domovinski rat: što uče drugdje u EU. Iznenadit ćete se jako!
Pritom Lukić ne smeta činjenica da navedeni roman neprimjereno progovara o dječjoj seksualnosti, kao što su to roditelji ocijenili na portalu Sve o knjigama/e-roditelj.
Dakle Lukić pogrešno tvrdi da je Tomašev roman 2019. maknut s popis preporučene lektire, no unatoč toma proziva ravnatelja OŠ Žuti brijeg u zagrebačkoj Dubravi na temelju izjave “revoltiranog oca”.
Odgovor ravnatelja OŠ Žuti brijeg
Pa je tako ravnatelja Veljka Kordića pitala zašto je Tomašev roman “i dalje uvršten u lektire”, dobila odgovor da je “učiteljica Hrvatskog jezika i književnosti nastavila to djelo obrađivati s obzirom da je i ranije bilo u lektiri, a povratne informacije od same djece bile su pozitivne”.
Ravnatelj dodaje “da se u nastavi o tom romanu raspravlja bez veličanja bilo čega što se u školi i drugim institucijama ne treba veličati…”.
Napominje i da nitko od roditelja djece nije iznosio primjedbe na tu knjigu i da su primjedbe dobili na jednu drugu knjigu zbog “omalovažavanja Roma”. Riječ je o knjizi “Narodne basne”, a ravnatelj Lukić preporučuje da bi se “možda trebalo pozabaviti tom knjigom”.
Što kaže Ministarstvo znanosti i obrazovanja?
Pitala je Lukić i Ministarstvo znanosti i obrazovanja na kojem se propisu temelji “sloboda nastavnika hrvatskog jezika i književnosti da učenicima šestih razreda zadaju i nakon što je on isključen s popisa preporučene lektire”.
Opet Lukić navodi da je knjiga isključena s popisa preporučene lektire, a nije.
Iz Ministarstva su je tek uputili na dokument kurikula iz 2019. koji sadrži više od 200 stranica, što Lukić smatra “svojevrsnim cinizmom”.
U tom kurikulu nije naveden popis izbornih naslova, već samo obveznih.
Lukić problematizira dalje cijelu priču, iako priznaje kako je u spomenutoj anketi, roman “Moj tata spava s anđelima – Mali ratni dnevnik” dobio za Lukić, “začudnu popularnost među nastavnicima”.
As u rukavu? Zovi pravobraniteljice
Kako bi priča u kojoj priče nema ipak dobila na jačini, Lukić se okreće omiljenim sugovornicima novinara s lijevog medijskog spektra – pravobraniteljicama.
Zvala je tako Lukić i pravobraniteljicu za djecu Helenu Pirnat Dragičević i pučku pravobraniteljicu Tenu Šimunović Einwalter.
U odgovorima pravobraniteljica su standardne poruke o “širenju stereotipa, mržnje, netrpeljivosti…”.
“Sporni” odlomci
Pogledajmo stoga “sporne” odlomke Tomaševa romana o Domovinskom ratu.
“Sva je treperila od unutrašnjeg uzbuđenja kad je čula kako Bobo, ili Jure viče: mi smo spremni, Poglavniče!”
“Svi su dečki na početku sastavka napisali: CROATIA I ZA DOM SPREMNI! Na dnu sastavka još većim slovima: UVIJEK ZA DOM SPREMNI!”
EKSKLUZIVNO OTKRIVAMO: ŠTO SU POVJESNIČARI S FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU RADILI I GOVORILI U BEOGRADU NA KONFERENCIJI „KO JE PRVI POČEO? ISTORIČARI PROTIV REVIZIONIZMA“?
“Srbi koji su otišli, pišu mu, više im nisu prijatelji, a oni koji su ostali – jesu.”
“Svakodnevno mu srpska braća tuku mater, i zatući će je, ali on još nijedanput nije rekao: ‘Što nam to rade oni psi, majku će mi ubiti?!’ Voli li čika Sekulić naše neprijatelje više nego svoju majku?”
“A uz Čavoglave te Juru i Bobu ne može se plesati, samo ratovati”.
“Od danas više ne smijemo na klizalište jer su se naši dečki potukli s jednim malim Srbinom, vršnjakom. Pojavio se odnekud i ne znam što se sve događalo prije tučnjave ali znam da je mali odnekud izvukao nož ‘skakavac’, a naši dečki vješalice iz garderobe.”
Izvor-narod.hr.
Prof.Vjera Brković: GALAMA OKO KURIKULA POVIJESTI NIJE ZBOG BRIGE ZA UČENIKE!