Kontroverzni Zoran Erceg koji je na otkrivanju spomenika dr. Franji Tuđmanu prvog predsjednika nazivao zločincem, nije nepoznat hrvatskoj javnosti. Iako je svojim jučerašnjim incidentom učvrstio svoj status “lijeve ikone”, njegov je životopis više nego intrigantan a posebno bi mogao biti zanimljiv ljudima koji ga smatraju svojim idolom…
Pod lupu javnosti, Erceg je dospio 2015. u vrijeme prosvjeda branitelja u šatoru ispred resornog ministarstva kada im se u njihovim prohtjevima pojavio kao svojevrsna oporba.
Branitelji tvrde: Erceg nije hrvatski branitelj niti HRVI
„Šatoraši mrze ne samo naše nekadašnje neprijatelje, oni mrze i mene i sve druge njihove i moje suborce koji ne želimo biti robovi mržnje. Oni žive mržnju, a mi želimo ostaviti rat iza sebe i osloboditi mlade generacije toga tereta” izjavio je tada Erceg koji je nakon toga, potpomognut štakama, došao u šator kako bi pokazao svoju odlučnost, no mržnja koju je prema sebi očekivao od tamo prisutnih branitelja je na njegovo iznenađenje – izostala.
Nisu zato izostale silne naknadne reakcije različitih braniteljskih udruga koje su pokušale osporiti Ercegov status hrvatskog ratnog vojnog invalida, pa čak i onog braniteljskog. „Erceg je”, tvrdili su „sudionik Domovinskog rata i to samo kao snimatelj i reporter, a nikako branitelj”. Čovjek koji je ratovao s kamerom, smatrali su, posljednja je osoba koja bi ih trebala osporavati ili govoriti “pravu istinu” u ime onih koji su ratovali puškom.
Svoj su glas tada digli i ratni reporteri, branitelji Dubrovnika kao i hrvatski časnici. Dragovoljac, veteran i branitelj Dubrovnika, Petar Mišo Mihočević, tada je izjavio:
Prokazali ga hrvatski branitelji i ratni reporteri
„Mi koji smo bili u Dubrovniku znamo kako ga je 1991. godine pokojni Aljoša Nikolić, veliki zapovjednik Odreda naoružanih brodova namlatio i bacio u more. Također, znamo kako su mu službeni organi obrane Grada zaplijenili neke kazete sa očito nelegalno snimljenim materijalima. Zašto ga je pokojni Aljoša prebio i zašto su mu oduzete video kazete? Dalje, jednog neutvrđenog datuma, u 19,00 sati navečer, Zorana Ercega zove urednik koji treba “friške” materijale iz opkoljenog Dubrovnika. Erceg trči na Stradun, snimi nekoliko kadrova, sve to pošalje do 19:25 sati, tako da ima priču za središnji dnevnik. Četnici su bombardirali tog neutvrđenog datuma navečer, dakle po mraku. U članku se kaže kako “baš tad počnu padati granate”, kao naručeno. Kojega točno datuma je JNA granatirala Stradun iza ili oko 19:00 sati i kako se zvao urednik koji mu je naručio “coverage”? Jesu li Erceg ili njegov urednik slučajno znali da će JNA granatirati Stradun? Čime je, na koji način, kojim sredstvom ili kojom tehnikom, Erceg sa Straduna poslao materijal u Zagreb u roku od – petnaestak minuta!? Na koncu, je li Erceg imao pristupa možda nekom posebnom, paralelnom sustavu slanja audio/video dokumenata, i ne samo iz Dubrovnika”, niz je Mihočevićevih pitanja na koja mu Zoran Erceg nikada nije dao odgovor, donosi dnevno.hr.
Štake: Ukras ili stvarna potreba?
Erceg je tada također javno prozvan od poznatog snimatelja Domovinskog rata, Dražena Travaša:
“Ako Zoran Erceg traži papire od MORH-a o invaliditetu Glogoškog, bio bi red da MORH dostavi i papire o ratnom putu i ranjavanju hrvatskog branitelja i 80 % HRVI Zorana Ercega, ratnog snimatelja bez snimki, ranjenog u Sarajevu u uniformi Armije BiH”, oglasio se Travaš koji se referirao na sve glasniji šapat o Ercegovim štakama kao još jednoj “prevari u nizu”. Zanimljivo je da se 2015. Erceg sa štakama pojavljivao po potrebi. Obavezno ih je imao na javnim nastupima, dok je neformalno često ulovljen bez njih. Ista stvar dogodila se i na jučerašnjem prosvjedu na kojem je iz video priloga incidenta vidljivo kako maše štakom, dok je u vlaku na samom putovanju prema Zagrebu fotografiran – bez njih.
Poznanstvo s Ratkom Mladićem?
Zoran Erceg, koji je zbog jučerašnjeg incidenta na otkrivanju spomenika Franji Tuđmanu postao stari/novi idol ljevice, u još je veće nevolje upao kada se u opisu njegovog ratnog puta otkrilo “poznanstvo” s Ratkom Mladićem. Priču potkrijepljenu fotografijama koja je tih dana “pukla” u javnosti, malo koji medij je smatrao shodno za prenijeti.
Bio je to dogovoreni pregovarački sastank Mladića s jedne i hrvatskih snaga s druge strane predvođenih Nikolom Vukošićem, tadašnjim zapovjednikom hrvatskih redarstvenih snaga te Josipom Jurasom, članom Kriznog stožera. Hrvatske kamere pri tom su tajno najprije zabilježile dolazak Ratka Mladića u “kampanjoli” kao i snimatelja Zorana Ercega za kojeg svjedoci tvrde da se s njim osobno dovezao te iz vozila izvukao kameru i snimao cijeli događaj. Na istom materijalu koji traje satima, Erceg u niti jednom fragmentu nije izgledao kao slučajni gost, avanturist ili osoba koja odaje strahom, niti se javio ili družio s novinarima s hrvatske strane ili hrvatskim braniteljima koji su čekali svoju delegaciju. Iako je na Veliku Glavu došao u službi hrvatskog, ratnog snimatelja, činjenica je da je zajedno s Ratkom Mladićem i njegovom pratnjom kratio vrijeme do početka sastanka…
