Sramotno je i ponižavajuće za sve žrtve obrambenog domovinskog rata u obrani Vukovara i Hrvatske, da se danas nitko nije sjetio na ovaj, povijesno najvažniji dan u novijoj hrvatskoj povijesti, dan kada su srpski agresori potpomognuti sa agresorskom JNA i domaćim i uvezenim četnicima silovito krenuli na hrvatski Vukovar rušeći i ubijajući sve pred sobom.
U Hrvatskoj je toliko “Grubora” da im se ni broja ne zna, ali srbi po svom dobrom starom običaju, svojom ustrajnošću jako uvažavajući svoga “oca domovine” Dobricu Ćosića i “Štrbčev Veritas” od jednog izdvojenog slučaja stradanja stvore atmosferu kao da je samo na njih izvršena agresija, a ne na cijelu Hrvatsku u kojoj je ubijeno nebrojeno civila od strane srpskog agresora , ali i branitelja srpske nacionalnosti koji su rame uz rame branili svoju domovinu Hrvatsku koju su oduvijek za razliku od mnogih priznavali kao svoju matičnu državu i stali su njih oko 12 000 u obrani svoga doma, ne mareći za Srbiju i radikalne srbe u hrvatskoj koji su jedva dočekali da se izvrši brutalna agresija na Hrvatsku , što je i urađeno na najbrutalniji zločinački način.
Treba s uvažavanjem odati počast svim žrtvama, ali je na današnji dan napadnut Vukovar na strašan način uz prejake snage agresorske Srbije te je isti morao biti uvršten u program i protokol državnih vlasti, koje vole često isticati da su domovinski rat i hrvatski branitelji TEMELJ HRVATSKE DRŽAVNOSTI…
Koja i kakva je to mržnja, prema kome, koju spominju danas u Gruborima?
Strašna je spoznaja da se ovog dana nitko iz državnog vrha danas nije prisjetio, ni nacionalne Tv niti političari,ali su svi redom otišli u selo Grubore u kojima se dogodilo stradanje 5 ili 6 civila pravoslavne vjeroispovijesti i to 20 dana nakon sjajne vojno osloboditeljske akcije VRO OLUJA 95. te im odali dužnu poštu, svi redom od predsjednika države, Ministarstva hrvatskih branitelja Milorada Pupovca do izaslanika sabora i Vlade.Održali su svoje govore i recitacije zajedno sa Borisom Miloševićem, ministrom u Vladi koji je javno izrekao da do danas nikada i nije bio u Gruborima te spominje “mržnju” koje zapravo u hrvatskoj niti nema, prema ni jednoj nacionalnoj manjini.
Pri tom su zaboravili da se na današnji dan dogodio strahovit napad iz pravca Srbije na hrvatski Vukovar sa ni manje ni više već oko 600 tenkova i oko pedeset tisuća dobro naoružanih vojnika agresorske Srbije kojima su se pridružili domaći četnici koji su već dobili naoružanje od istih.Krenuli su sravnati Vukovar sa zemljom i pobiti sve što se može.
DA SE NE ZABORAVI…
Na današnji dan, prije 29 godina, počeo je najveći pokolj Hrvata u gradu Vukovaru. Ovaj hrvatski grad na Dunavu napala je tzv. Jugoslavenska narodna armija, lokalni srpski pobunjenici i paravojne postrojbe iz Srbije.
Dana 24. kolovoza 1991. na vukovarskom ratištu kod silosa Đergaj oboren je prvi zrakoplov Jugoslavenske narodne armije u Domovinskom ratu. Silos, smješten između sela Bršadin i Vukovara, bio je meta mitraljeskog napada zrakoplova JNA…
Taj položaj osiguravali su pripadnici 4. bojne 3. A brigade Zbora narodne garde. Jedan od njih, Luka Andrijanić, koji je poginuo u bitci za Vukovar ni mjesec dana kasnije,po zapovijedi prvog zapovjednika obrane Vukovara Ivice Arbanasa Lipog oborio je zrakoplov „Jastreb“ J-21 iz 252. lovačko bombarderske eskadrile JNA. Taj događaj ušao je u legendu Domovinskog rata i nagovijestio početak bitke za Vukovar koja je započela idućeg dana.
-(FOTO-VIDEO) VUKOVAR-ZAPOVJEDNIK IVICA ARBANAS -LIPI JE VIKNUO-“LUKA OPALI” OPALIO JE I OBA SU PALA Luka Andrijanić , srušio je prve zrakoplove JNA u Domovinskom ratu…
Na današnji dan, 25. kolovoza 1991. godine, oko sedam sati ujutro, na Borovskoj cesti, nedaleko od položaja poznatijeg kao ”Slon”, sukladno zapovijedi Blage Zadre da se zaustave i pregledaju vojna vozila koja su u Borovo selo navodno vozila hranu i kruh, a postojala je osnovana sumnja kako pobunjenim Srbima i četnicima prevoze i oružje i drugu vojnu opremu, branitelji su pokušali zaustaviti vojni kamion TAM, koji je, ne želeći ga zaustaviti, vozač kamiona skrenuo s ceste na zemljani put gdje je naletio na protutenkovsku minu koja je eksplodirala. U eksploziji je poginuo jedan vojnik dok su četvorica ranjena. JNA je potužila hrvatske snage da su „na podmukao način“ podmetnule protutenkovsku minu pod vojno vozilo. Ubrzo je i uslijedila reakcija JNA koja je bila ravna njezinom napadu na Aljmaš, Erdut i Dalj niti mjesec dana ranije.
U Policijskoj postaji Vukovar zabilježili su da je iz vojarne JNA na ulice izišlo „više tenkova i transportera, od kojih je veći broj otišao u Borovo Naselje, gdje su zauzeli ključne pozicije, te najprije otvorili snažnu vatru iz svih raspoloživih sredstava na zadnju barikadu prema Borovu selu, kao i na sve civilne objekte i na sve što se miče“. Dio tenkova izišao je prema Bogdanovcima i tako blokirao prometnicu prema Vukovaru iz pravca Vinkovaca. Napadu su se uskoro pridružili i pobunjeni Srbi koji su krenuli u napad na Borovo Naselje, a potporu im je pružalo topništvo i zrakoplovstvo JNA. Sukob visokog intenziteta trajao je do oko 13,30 sati. U popodnevnim satima tri zrakoplova JNA napala su silos Đergaj, kao i dan ranije, koji je u napadu teško oštećen.
-IVICA ARBANAS-LIPI: PREUZEO SAM ODGOVORNOST ZA RUŠENJE PRVIH NEPRIJATELJSKIH ZRAKOPLOVA U VUKOVARU !…
U borbama za Borovo Naselje poginuo je Božo Bionda, 21- godišnji pripadnik Antiterorističke jedinice Lučko iz Videkić Sela kraj Slunja. Božo Bionda bio je jedan od prvih koji su se stavili na raspolaganje Republici Hrvatskoj, još u ljeto 1990. godine. Bio je polaznik tečaja Prvi hrvatski redarstvenik. Ondje se zbližio sa sinom Blage Zadre, Robertom, s kojim je i stigao u Vukovar. Nakon što je u napadu jedan od transportera zauzeo položaj na križanju Borovske i Trpinjske ceste, Božo je iz Industrijske ulice pokušao pretrčati čistinu na suprotnoj strani i zauzeti bolji položaj kako bi ga uništio. Ipak, dok je pretrčavao ulicu pogođen je rafalom iz mitraljeza upravo s tog transportera. Jedan od metaka pogodio ga je u srce te je Bionda poginuo na mjestu.