Ili će ova dvojica – paket je u konkretnom slučaju naprosto nužan! – pasti, baš kao „Soko“ i „Jastreb“ usred velikosrpske agresije u rujnu ’91. iznad Šibenika, ili će se nastaviti bezočno bahaćenje (veliko)srpskog tandema Vučić & Dodik uz pjesmu „Ne može nam niko ništa“. Što će onda uistinu postati „novo normalno“. Čuj normalno?!
Piše: Josip Vričko, Katolički tjednik
Nedavno je Aleksandar Vučić, taj pozorni pratitelj zbivanja u Hrvatskoj, pokazao koliko ga je ganula jedna sličica iz Kaštela. Nakon što su razigrane tamošnje maškare na kraju karnevala spalili lutku s njegovim (svijetlim) likom, srbijanski je predsjednik sa svekolikim pučanstvom podijelio svoje osjećaje te otkrio kako zapravo nema ljepšeg znaka – da je na pravom putu – nego kad mu Hrvati svake godine spale lik. A ovo je bilo već – a možda i tek?! – treći put zaredom. „Želim im takav rezultat i iduće godine“, poručio je nonšalantno.
Ali, daleko je do iduće godine…
Martovske ide
Vučić je, naime, na lijepom plavom Jadranu gorio i izgorio simbolički. No, u Srbiji gori već mjesecima, s realnim pretpostavkama da izgori, i to već narednog vikenda – 15. ožujka u Beogradu, kada se očekuje kulminacija gotovo četveromjesečnog golemoga prosvjeda započetog šetnjama studenata, kojima se posljednjih dana priključila, prema objektivnoj procjeni, većinska Srbija. Nadnevak je, inače, znakovit; Martovske su ide glave došle i Cezaru.
Svjestan je – ipak! – i srbijanski cezar kako mu se o političkoj glavi radi, pa se u ponedjeljak na sjednici Vlade pojavio u džemperu i tim je “Zelenski lookom”, htio – ne htio, sugerirao ne baš ratno, ali, u najmanju ruku, izvanredno stanje.
Uostalom, okružen (svojim) vjernim ministrima, koji su usprkos svemu i u ova teška vremena, za razliku od predsjednika, poštovali dress code, najavio je dramatične događaje. Predsjednik evo tvrdi kako će glavni zahtjev „izdajnika“ biti zauzimanje institucija: Skupštine Srbije i državne Radio-televizije te formiranje („nekakve“) prijelazne Vlade. Neće, nada se, rušiti predsjednika, jer znaju kako bi, veli, time ušli u sukob s vojskom. Očekuje, međutim, kako će ga u takvom ozračju prisiljavati da potpiše prijelaznu Vladu, što on – priseže! – neće učiniti dok je živ…
„Morat će me ubiti, jer tim prevarantima neću predati državu“, zavjetovao se u ponedjeljak na sjednici Vlade, što su ministri dočekali ustajanjem – svi k’o jedan! – i frenetičnim pljeskom.
Nije se s Beogradom igrati…
A, ponedjeljak je bio zanimljiv i u Tisućljetnoj i Nedjeljivoj. Vučićev brat iz prijeka trebao je biti saslušan u Tužiteljstvu BiH, ali, baš kao što je i obećao, Milorad je Dodik odlučio početak tjedna provesti u boljem društvu i na sigurnijoj lokaciji. Banju Luku pohodio je potpredsjednik srbijanske Vlade Aleksandar Vulin, prenoseći, prema vlastitu priznanju, potporu eresovskome voždu Srbije i predsjednika glavom i bradom. Dobro, sad ne baš (i) bradom. Mada…
Kako bilo, Vučićev je izaslanik iskoristio prigodu podijeliti savjet rukovodstvu Federacije, misleći, jasno, pritom na Bošnjake, jer su, dodao bih skrušeno, Hrvati u aktualnoj drami prilično nezainteresirani, ušuškani takoreći na balkonu baš kao ona dva Mupetovca. „Ne mogu očekivati sukobljavanje s Republikom Srpskom, da prijete uhićenjem izabranog lidera i cjelokupnog rukovodstva Srpske, a da to prođe bez reakcije Srbije i svih ostalih”, poručio je taj beogradski glasonoša, otvoreno nudeći svome domaćinu srbijansku – nadstrešnicu.
I, dok su Dodik i Vulin na Vrbasu vezali zastave, Sarajevo je pohodio visoki gost Mark Rute. Ovo je gostovanje glavnog tajnika NATO-a prvotno pripisano izvanrednim okolnostima koje vladaju u „daytonskoj tvorevini“ otkako je, sad već glasovita Sena Uzunović, 26. veljače predsjedniku manjeg – Bošnjaci rado vele – bosanskohercegovačkog entiteta odrezala godinu zatvora i zabranila mu obavljanje dužnosti predsjednika RS-a šest godina – prvostupanjski, doduše. Ubrzo se, međutim, ispostavilo kako je taj ugledni gost otprije dogovorio ovaj pohod Bosni (vazda) nemirnoj.
Na zlu putu
Ponavljao je taj Nizozemac, iz zanimljivo Haaga, dobro nam znane fraze o nedodirljivosti Daytonskoga sporazuma kao temeljnoga kamen mira koji se mora poštovati. Baš kao što je, veli, i Ured visokog predstavnika nedodirljiv. Ukratko, tko to podriva, na zlu je putu. Nakon čega bi se očekivalo kako će lupiti šakom od stol. Ali ne, obraćajući se članovima troglavoga bh. državnoga vrha prenio je svu odgovornost na njih. Pokazujući štoviše i prstom na dva (!) bošnjačka člana i nepokolebljivu Srpkinju Željku Cvijanović. „Nema druge predstave u gradu, to morate uraditi vi. To je moja ključna poruka, ova zemlja gleda u vas troje“, malo je i podviknuo Rute te gledajući u ovom prigodom, čini mi se, prilično smrknutu Cvijanović naglasio kako ovo nije 1992.
Nije, međutim, impresionirao Baju, o kojem je, ne imenujući ga, pod Trebevićem govorio veći dio vremena. Poštuje taj prvostupanjski osuđenik, prema vlastitu priznanju, NATO i Rutea, ali, veli, to što je on glavni tajnik ne znači i da je u pravu. Poglavito je pritom zamjerio visokome sarajevskom gostu potporu OHR-u. Pri čemu se pozvao, što i inače rado čini, na američkog predsjednika. „Ako je Donald Trump rekao kako je Bidenova administracija najgora u povijesti Amerike i da je napravila ogromnu štetu, onda možete zamisliti kakav su nered i nepravdu ovdje napravili Bidenovi ljudi“, replicirao je neizravno čelniku Sjevernoatlantskog saveza.
Slijedom čega valja podsjetiti kako je svim svojim nedavnim (neustavnim) potezima i izjavama prije i poslije izricanja presude na Sudu BiH, Dodik sugerirao kako ima potporu velikih sila, Washingtona napose. Noseći pritom crveni kačket s trumpovskim „Make America great again“, koje je za posjeta Rudolpha Giulianija preveo u „Napravit ćemo RS ponovo velikim“, što je taj bivši gradonačelnik New Yorka ponosno odnio doma.
A, onda, neposredno nakon što su prošloga petka u RS-u na snagu stupili zakoni kojima taj entitet pokušava blokirati rad državnog pravosuđa i sigurnosnih agencija, američki je državni tajnik skinuo diplomatske rukavice i poručio (imenom i prezimenom) kako predsjednik RS-a potkopava institucije BiH i ugrožava njezinu sigurnost i stabilnost te pozvao američke partnere u regiji da se pridruže Washingtonu u suprotstavljanju ovom, napisao je na X-u Marco Rubio, opasnom i destabilizirajućem ponašanju. Nakon čega su uslijedile reakcije zapadnih centara moći na tragu šlagvorta što im ga je netom dao šef američke diplomacije. Kažu očevici u Banjoj Luci kako je Miletu nakon toga pao onaj (Trumpov) kačket s (ipak!) zabrinute glave.
Bajini pretorijanci
A, je li shvatio kako svojim tvrdoglavljenjem, u biti, riskira eresosvki status države u državi, ogromnu autonomiju i, kako ga danima upozorava tamošnja oporba, čitav arsenal mehanizama za zaštitu interesa Srpske – a sve jer se ne može sučeliti s činjenicom kako ničija nije do zore? Ma, nije!
Dok je Vučić na Vladi Srbije gledao u staklenu kuglu i naviještao što će biti u subotu, u Banjoj Luci je Vlada RS-a po hitnom postupku povećala plaće policajcima za 30%. (Ima se, može se…) Valjda po uzoru na Miloševića koji je, plaćajući nekritički policiju, ranih devedesetih ustanovio osobne pretorijance.
I, bez obzira što, sve pogledavajući Bajinu Željku, Rute tvrdi kako (više) nije ’92., aktualna situacija naprosto nalaže da ova dvojica – kako to uistinu ne bi bila godina koja se vraća – zajedno padnu, baš kao Soko i Jastreb usred velikosrpske agresije u rujnu ’91. iznad Šibenika. Ili to, ili će se nastaviti bezočno bahaćenje (veliko)srpskog tandema Vučić & Dodik uz pjesmu Ne može nam niko ništa. Što će onda uistinu postati „novo normalno“.
Čuj normalno?!
Foto:Katolički tjednik