U subotu 1. travnja 2023. godine Svetom misom zadušnicom u crkvi Sveta Mati Slobode na Jarunu u Zagrebu obilježen je 29. obljetnica osnutka 1. hrvatskog gardijskog zdruga i 32. obljetnica osnutka Bojne Zrinski. Nakon misnog slavlja bilo je organizirano prigodno druženje u prostorima i dvorištu Župe. Svečanosti je nazočilo izaslanstvo Hrvatskog gardijskog zbora. Uz obitelji poginulih branitelja koji su stigli iz svih krajeva Hrvatske i BiH bili su i izaslanici pred Sabora i Vlade.
Vjence su položili general bojnik Miljenko Filipović, te General pukovnik Mile Ćuk s ministrom branitelja Tomom Medvedom.
Bojna Zrinski bila je prva specijalna postrojba Oružanih snaga Republike Hrvatske. Nju su u svibnju 1991. godine kao specijalnu postrojbu Glavnog stožera Oružanih snaga osnovali pripadnici Jedinice za posebne namjene Ministarstva unutrašnjih poslova iz Kumrovca. Djelovala je do 1994. godine kada je ušla u sastav novoustrojenog 1. hrvatskog gardijskog zdruga.
Tijekom djelovanja Bojne Zrinski 26 pripadnika postrojbe je dalo svoje živote za slobodu Hrvatske. Predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović odlikovala je 30. ožujka 2017. Prvi hrvatski gardijski zdrug i Bojnu Zrinski za iskazanu osvjedočenu hrabrost i junaštvo njezinih pripadnika u Domovinskom ratu Redom kneza Domagoja s ogrlicom.
Od 300 pripadnika pripadnika Jedinice za posebne namjene Ministarstva unutrašnjih poslova iz Kumrovca za novoosnovanu postrojbu strogom selekcijom odabrano je 27 kandidata kojima su priključena dva pripadnika Antiterorističke jedinice iz Lučkog. Postrojba je bila smještena u nekadašnjoj političkoj školi u Kumrovcu. Prvi zapovjednik je bio pukovnik Ante Roso, a njegovim zamjenikom je imenovan bojnik Miljenko Filipović, obojica povratnici u Hrvatsku kao dočasnici elitnih postrojbi francuske Legije stranaca.
Bojna Zrinski ustrojena je s namjerom samostalnog djelovanja na cijelom teritoriju Hrvatske te izvođenju diverzantskih operacija u dubini neprijateljskog teritorija u obliku manjih borbenih skupina. Ime postrojbe, bojna Zrinski je uzeto je jer o Zrinskima postoji najstariji službeno dokumentirani primjerak o djelovanju Hrvatskih oružanih snaga. Borbeni stijeg bojne je datirao iz 1492. godine. U grbu Zrinskih se nalazio povijesni hrvatski grb, grb Rame i kaciga kao simbol viteštva. U lijevom gornjem kutu dio utvrde Frankopana, a desno dio starog grba Slavonije, lijevo i desno dolje su bila krila preuzeta iz grba Šubića, što je označavalo osposobljenost postrojbe za borbu na kopnu, moru i u zraku. Geslo postrojbe je bilo Viribus unitis što na latinskom znači Zajedničkim snagama.
Kandidat za pristup postrojbi morao je zadovoljiti strogo određene kriterije. Trebao je biti odlična zdravstenog stanja, neoženjen, psiho-fizički spreman podnijeti i najveće napore i ne stariji od 25 godina. Dozapovijednik bojne Filipović tijekom služenja u Legiji stranaca uspješno je prošao najzahtjevnije oblike obuke i stekao diplomu elitnog padobranca, ronioca, vođe skupine komandosa i instruktora borbe prsa o prsa. Stečeno znanje uložio je u pripremu organiziranja i provođenja obuke pripadnika postrojbe.
Roso i Filipović su obuku provodili na metodama i iskustvu koje su stekli u Legiji stranaca. Nakon ustrojavanja počelo se s intenzivnom obukom bojevim streljivom sa svim u to vrijeme dostupnim oružjem: pješačkim oružjem, eksplozivom, minama, protuoklopnim oružjem, topničkim oružjem. Najveći dio praktične obuke provodili su Ante Glavinić i Aldo Lučev, također bivši legionari. Od ljeta 1991. pripadnici postrojbe su trenirali japanski jiu jitsu, tradicionalnu borilačku vještinu japanskih samuraja koja se razvila kao poseban oblik nenaoružane borbe. Tehnike te vještine je u Australiji usvojio Stjepan Grbavac, nositelj crnog pojasa sedmog stupnja, koji je kao instruktor provodio obuku.
Na ratnom putu bojne Zrinski i 1. hrvatskog gardijskog zdruga poginuo je 71 pripadnik, dvojca se vode kao nestali, a 286 je ranjeno.