Obitelji poginulih i nestalih ogorčeni su zbog negativnog mišljenja povjerenstva Gradske skupštine o obilježju koje žele postaviti u dvorištu Mjesnog odbora Mlinovi, piše Mia Mitrović za Večernji list
Krešimir Kobler imao je 21, Davor Žiljak 23 godine kada su izgubili svoje živote u Domovinskom ratu. Njihov susjed Dubravko Gregorin bio je nešto stariji. Desetak dana prije svog 36. rođendana nestao je u tenkovskom napadu na Baniji, kod Male Soline. Njegovi posmrtni ostaci još nisu pronađeni. Iza sebe je ostavio neutješne četverogodišnjeg sina, desetogodišnju kćer i suprugu Ljiljanu koji ni danas, 32 godine poslije, svom ocu i suprugu nemaju gdje zapaliti svijeću.
Predložili ploču na zgradi
Isti takav Spomenik je, nedovršen, otkriven u prigodi Dana državnosti Hrvatske 2021 godine, u blizini crkve Sv. Mihaela u Gračanima. Ovaj u Mlinovima je trebao biti postavljen u dvorištu zgrade Mjesnog odbora gdje je Dubravko radio kao domar.
Međutim, od toga za sad nema ništa, jer nije dobio dozvolu. Povjerenstvo za ploče za označavanje imena ulica i trgova, spomenike, skulpture, spomen-ploče, sakralna obilježja i umjetničke instalacije Gradske skupštine koje je trebalo odobriti njegovo postavljanje dalo je negativno mišljenje, i to na jedinoj sjednici koju je održalo u mandatu gradonačelnika Tomislava Tomaševića.
Sto centimetara visok kameni blok arhitekta Ivice Paukovića s ugraviranim pleterom i imenima poginulih proglasili su “nedostojnim svoje namjene” te dodali da “nalikuje komunalnoj opremi”. Kao zamjensko rješenje predložili su postavljanje spomen-ploče na zgradu Mjesnog odbora, što je među obiteljima poginulih branitelja izazvalo ogorčenje i nezadovoljstvo.
– Jako sam ljuta i razočarana. Kome smeta maleni spomenik u dvorištu zgrade gdje je moj suprug radio? Članovima povjerenstva to ništa ne znači, a nama, obiteljima, značilo bi puno – govori Dubravkova udovica Ljiljana Gregurin. Da stvar bude gora, dodaje, identična spomen-obilježja arhitekta Paukovića već su postavljena u Gračanima i na Trnovčici.
– Njih su trojica jedini poginuli branitelji u Mlinovima. Sva trojica zaslužuju svoju ulicu, spomen-obilježje je najmanje što mogu učiniti. Mjesni odbor i mi predstavnici obitelji smo se složili, novac je prikupljen, čekala se samo još odluka povjerenstva. Ne mogu vjerovati da se nakon svega moram boriti još i s ovakvim stvarima – ogorčena je Ljiljana.
U spomen na njezina supruga naziv su u Mlinovima dobile Stube Dubravka Gregorina, no polaganje vijenaca i paljenje svijeća, kaže, bilo bi puno prikladnije u podnožju spomenika nego na stepenicama kojima ljudi svakodnevno prolaze. Njezina susjeda Lucija, majka poginulog Krešimira Kobera i predsjednica Zajednice udruga roditelja poginulih hrvatskih branitelja, smatra pak kako bi trebalo sjesti za stol i pronaći zajedničko rješenje.
– Bilo je već sličnih situacija kod postavljanja obilježja poginulima. Kada je Dušan Džamonja radio centralni spomenik na Mirogoju, bilo je različitih rješenja i mišljenja, no pronašao se kompromis. Slažem se s tim da se poštuje mišljenje struke, no mislim da su ga malo nespretno formulirali. Nema potrebe da se zbog toga krvimo i politiziramo cijelu priču. Umjesto toga treba sjesti i dogovoriti se – kaže Lucija Kober.
Osiguran je i novac
S nespretnom formulacijom o “komunalnoj opremi” nezadovoljni su i u Mjesnome odboru Mlinovi, otkuda je i proizišla inicijativa za spomen-obilježje.
– U četvrtak imamo sjednicu pa ćemo se usuglasiti i poslati prigovor na odluku povjerenstva. Ne vidim razloga da se obilježje ne postavi, prijedlog rješenja radio je ovlašteni arhitekt, posjedujemo projektnu dokumentaciju, novac za spomenik je na računu, a imamo i suglasnost obitelji – kaže predsjednik MO-a Sendi Numan.
Zbog ovakve odluke na postavljanje obilježja čekat će se još mjesecima, a obitelji su, ističe Numan, čekale već dovoljno dugo. Stav povjerenstva kritizira i njegov zamjenik Marko Erdeljac, predsjednik HDZ-ova ogranka u Mlinovima.
– Ti su dečki na prvi znak nevolja otišli braniti Hrvatsku i poginuli. Meni je tužno što već odavno nemaju svoj spomenik, a njegovo rješenje nije novitet. Mjesni odbor Trnovčica i susjedni Gračani imaju isti. Kako je moguće da su njihova spomen-obilježja “dostojna svoje namjene”, a naše nije – pita se Erdeljac.
Sličan upit su i iz Večernjeg lista poslali Gradu, a pitali su i koliko će još poginuli i nestali branitelji Mlinova i njihove obitelji čekati da dobiju spomen-obilježje. Odgovore zasad nisu dobili.