Piše: Josip Milić
U 18. stoljeću, usred buđenja razuma i znanosti, francuski filozof Julien Offray de La Mettrie napisao je jedno od najprovokativnijih djela svoga vremena – “Čovjek stroj”. U njemu iznosi tezu da čovjek nije božansko biće s besmrtnom dušom, već savršeno usklađen mehanizam, čije su misli i osjećaji rezultat fizioloških procesa u tijelu, osobito u mozgu. Ova radikalna ideja, duboko ukorijenjena u materijalizmu i mehanicizmu, izazvala je skandal u tadašnjoj Europi, ali se danas čini iznenađujuće suvremenom.
La Mettrie je djelovao u doba prosvjetiteljstva, kada je razum počeo preuzimati primat nad vjerom, a znanstvena metoda zamjenjivati dogmu. Njegova tvrdnja da je čovjek stroj značila je ne samo filozofski raskid s metafizikom i religijom, nego i temelj za znanstveni pristup ljudskoj prirodi. On poriče dualizam tijela i duše, odbacuje postojanje nadnaravne supstance i svodi ljudsko biće na funkciju organizma – mozga koji misli, srca koje pumpa, živaca koji prenose impulse.
U današnjem kontekstu, La Mettriejeva misao dobiva novo značenje. Napredak neuroznanosti sve više potvrđuje da su svijest, osobnost i emocije rezultat fizičkih i kemijskih procesa u mozgu. Eksperimenti pokazuju da mozak “donosi odluke” prije nego što ih postanemo svjesni, što otvara pitanje postojanja slobodne volje. Upravo to je tvrdio La Mettrie: čovjek ne djeluje iz slobode, već iz nužnosti koja proizlazi iz njegove biološke strukture.
Paralelno s razvojem neuroznanosti, razvija se i umjetna inteligencija – stroj koji, po uzoru na čovjeka, procesuira informacije, donosi odluke i uči iz iskustva. U tom smislu, pitanje više nije samo “je li čovjek stroj”, već i “može li stroj postati čovjek?”. Ako je, kako La Mettrie tvrdi, misaoni proces mehanički, onda ne postoji načelna prepreka da stroj, dovoljno složen, razvije svijest. Moderna istraživanja u području umjetne inteligencije pokušavaju replicirati upravo tu složenost.
La Mettrie je također tvrdio da etika ne proizlazi iz religije, nego iz razuma i prirodnih potreba čovjeka. Danas, u doba tehnološke etike, kad raspravljamo o pravima robota, odgovornosti algoritama i granicama genetskog inženjeringa, ponovno se oslanjamo na razum, a ne na vjeru. Njegova ideja “prirodnog morala” odjekuje u suvremenim raspravama o bioetici, pravima životinja i umjetnoj inteligenciji.
Djelo “Čovjek stroj” više nije samo provokacija iz 18. stoljeća – ono je vizionarski tekst koji anticipira mnoga pitanja koja nas danas opsjedaju. La Mettrie je, svodeći čovjeka na stroj, oduzeo mu mitološku posebnost, ali mu je otvorio vrata prema znanstvenom razumijevanju samoga sebe. U svijetu u kojem tehnologija sve više postaje produžetak čovjeka, a čovjek sve više nalikuje stroju, La Mettriejeva poruka ostaje jednako snažna: razumjeti čovjeka znači razumjeti njegovu prirodu – mehaničku, tjelesnu i osjetilnu.
