Način ratovanja ovih mladih hrvatskih heroja u žestokim borbama za Vukovar na sva zvona objavila je tada Novosadska televizija tvrdeći kako je u Đeletovce stiglo dvije i pol tisuće ratnika “Crne legije i ustaša iz Hercegovine i Dalmacije”. Taj video uradak HTV-a iz Osijeka star više od 5 godina je kao i mnogi video uradci iz domovinskog rata je bio nestao sa youtubea. No, koliko god oni brisali uvijek netko ima u osobnoj arhivi i ponovo diže naše istine , pa je tako ponovno dignut i ovaj video uradak koji u svom kratkom trajanju postaje svjedokom jednog vremena na koje bi se zaboravilo da je ostao pobrisan.On je danas svjedočanstvo vremena iz 1991 godine i nadljudske borbe hrvatskih branitelja za Vukovar i Hrvatsku…
Ovi su momci, kako doznaje Braniteljski portal “pripadnici Tigrova” stigli u Vukovar. Srpskom se agresoru ledila krv u žilama i vidjeli su pedeset puta više više Hrvatskih heroja nego što ih je bilo. Ovo je satnija koja je u cijelosti brojila oko 40-ak mladih hrvatskih ratnika, dok su u akcijama sudjelovali po njih dvadesetak i nanosili srbočetničkoj agresorskoj bandi velike gubitke, od njihove moćne tehnike, avijacije pa sve do pješaka.
I da , tu se ne radi o nikakvim hercegovačkim koljačima ni crnokošuljašima , već o posve normalnim dečkima, koji su onako mladi došli iz svih krajeva Hrvatske, od Slavonije, Dalmacije , Hercegovine Zagreba itd na nepoznat teren u pakao Vukovarskog ratišta. Srpska ih je propaganda, onako kako to srbende rade odmah proglasila ustašama, hercegovačkim crnokošuljašima, koljačima,(što nema nikave veze sa istinom!) samo kako bi se na Hrvatsku bacala ljaga nekih drugih vremena što se unisono i danas radi.
A bilo je i razloga za to srpsko veličanje, iz strahopoštovanja,, jer je njih dvadesetak, uljuđenih, naočitih jakih i hrabrih momaka, vrijedilo više nego pedeset puta više agresorskih vojnika. Na snimci se jasno čuje odakle ovi junaci dolaze; Posušja, Širokog Brijega, Ljubuškog, Dalmacje, Slavonije, Bosanske Posavine te da među njima ima i rođenih Zagrepčana.
Ovako mladi, neki niti 19 godina nanosili su srbima stravične gubitke. Zar ne vidite da se neki od njih ponašaju još kao razigrana ali mudra i ozbiljna djeca, ali kad krenu u boj ovi mladići postaju lavovi. Ovi hrvatski ratnici su odrastali jako brzo , jer su svi oni prvi put osjetili opasnost za svoj život, život svog suborca i osjetili miris smrti koja je neminovna u takvoj brutalnoj agresiji kakva je od strane srbije izvršena na Vukovar i Hrvatsku…No, kako se dobro čuje u ovom videu, da svi oni žele nezavisnu državu Hrvatsku i da se sve to što prije završi, a da nisu ni svjesni da je sve tek započelo. No ipak jedan od njih , kad ga novinar pita, koja mu je najveća želja nakon što se završi rat skromno kaže; želim se samo okupati u kadi. Zamislite samo taj odgovor od ovog mladog hrvatskog heroja. Nema on drugih želja , do samo svoju Hrvatsku, napokon slobodnu i nezavisnu i demokratsku.
Drugi, po našim informacijama rodom iz Trogirske Marine kaže; Nisam više mogao na Tv gledati kao se gine i trunuti u stanu, gledati Tv i promatrati razaranja i ubijanja po ratištima, a pri tome žaliti i plakati i trunuti u stanu. On kao i svi drugi mladi dečki, junaci ove priče odlazi i sam u najteži, onaj Vukovarski pakao rata braneći i dajući svoj veliki doprinos stvaranju samostalne Hrvatske Domovine za sebe, za nas i svoju djecu. Jednom među njima je najdraža specijalnost uništiti srpski agresorski tenk, a taj su ih dan uništili “samo pet” jedan oklopnjak i srušili jedan srpski zrakoplov. Velika lovina za ovako malu grupu hrvatskih ratnika i heroja, reklo bi se. Zar ne?
Naravno da se samo po sebi nameće pitanje, gdje su danas ovi mladi momci, što rade, koliko ih je ostalo živih. Jesu li negdje na rukovodećim mjestima u Hrvatskoj?
Jesu li oni i mnogi drugi znani i neznani hrvatski heroji zadovoljni s onima koji danas vode Hrvatsku Domovinu?
Ovi su hrvatski ratnici uradili velike stvari u obrani Vukovara i Hrvatske.
Gdje su danas? Koliko ih je ostalo živih? Je li se Hrvatska koju su oni krvlju i svojim životima stvarali pobrigala za njih? Pa oni pjevaju nakon opasne akcije u kojoj su, kažu ranjena dvojica koja su išli zajedno sa njima zaustavljati nadmoćnog srpskog agresora. Nije to ništa, kaže jedan od njih, to su samo prostijelne rane i potom vadi metak od mitraljeza od 20mm, pokazuje ga novinaru i ležerno mladenački kaže; sa ovim su pucali na nas.On to priča na način “kao da je to sve igra”, a ne kalibar koji kad te dohvati, odvali ti komad tijela. To su naši hrvatski ratnici. To su heroji obrambenog Domovinskog rata.
Da, ONI SU HEROJI!
H.H.
Umoljavamo sve Vas dragi branitelji i čitatelji Braniteljskog portala, neka se na emailove Braniteljskog portala jave svi oni koji znaju nešto o ovim hrabrim mladim herojima koji nisu prezali pred srbočetničkim agresorom, njihovim tenkovina, migovima i kukavičkim četničkim i ostalim srpskim postrojbama.
Ukoliko nešto znadete o ovim dečkima javite nam na email;
kontakt@braniteljski-portal.com
Kontaktirajte nas: kontakt@braniteljski-portal.com