Foto:Glas Koncila
Piše:Darko Grden, Glas Koncila
Nakon što je izrazio oštro protivljenje smjeru kojim Europsku uniju vode amandmani dvaju temeljnih dokumenata na kojima se zasniva ustroj i funkcioniranje EU-a – Ugovora o Europskoj uniji i Ugovora o funkcioniranju Europske unije – te nakon što je pojasnio da bi njihova reforma praktički mogla gotovo posve dokinuti suverenitet nacionalnih država te dovesti do stvaranja unitarističke birokratske europske države, Jerzy Kwasniewski, predsjednik Upravnoga odbora poljskoga Instituta »Ordo Iuris«, osvrće se u razgovoru za Glas Koncila na još neka pitanja koja su više ili manje vezana uz navedeni problem.
Tako je, pozivajući se na model postupnoga i sustavnoga jačanja suradnje između nacionalnih država koje čuvaju svoj suverenitet i identitet – koji su zagovarali oci Europske unije, poglavito Robert Schuman – te odbacujući radikalno ljevičarsku ideju o umanjenju uloge, pa i ukidanju nacija, Kwasniewski dao do znanja da se on i njegov institut protive unitarističkomu modelu europske integracije, a ne Europskoj uniji kao takvoj. Stoga odbacuje tezu onih koji ih etiketiraju kao »euroskeptike« ili čak protivnike europske integracije, a time i Unije.
»Uza sve razlike povezuje nas zajednička baština«
Kwasniewski štoviše kaže: »Globalizacija je činjenica te stoga svi mi vjerujemo da je u globalnom svijetu potrebna snažnija suradnja kako bismo u globalnim okvirima zajedno nešto značili. Posebno to vrijedi za trgovinsku razinu, ali i za kulturnu i mnoge druge. No istodobno moramo štititi svoje identitete, među ostalim od radikalnih ideologija.« Sugovornik ide i dalje te za Europu kaže: »Premda na neka temeljna pitanja imamo posve drugačije poglede, povezuje nas zajednička baština. Stoga sam uvjeren da čak i uza sve velike razlike, europske zemlje mogu lakše i bolje surađivati uzajamno nego s bilo kim drugim u svijetu te da je suradnja na europskom prostoru lakša nego bilo gdje drugdje.
Želimo dakle suradnju, želimo europsku integraciju, ali zasnovanu na poštovanju nacionalnih identiteta, koje je zajamčeno i u sadašnjim europskim ugovorima. Oni traže ravnotežu dajući konstitucionalni temelj Uniji, ali poštuju i suverenitete i identitete europskih naroda.«
Novonastajuća europska birokratsko-politička liberalna elita
Na pitanje tko želi ugurati Uniju u unitaristički okvir – jesu li to možda velike zemlje članice – Kwasniewski odgovara: »Na neki se način ta ideja najviše veže uz njemačke političare. No nije riječ samo o njima, nego bih prije rekao da je ‘gura’ novonastajuća europska birokratsko-politička liberalna elita, oni koji su na neki način već odustali od nacionalnih identiteta, ili vjeruju da je europski identitet puno važniji od nacionalnih i kulturnih identiteta. Jasno, oni su u Europi u manjini. Europski narodi ne dijele takav pristup pa te elite žele – što je jedna od temeljnih ideja Ventotenskoga manifesta Altiera Spinellija koji se navodi kao nadahnuće u predloženom novom proslovu Ugovora o Europskoj uniji – ograničiti demokratsku kontrolu nad birokracijom, provesti ideologizaciju Europe poglavito odgojem i obrazovanjem te stvoriti novoga europskoga čovjeka.«
Izbori za Europski parlament jedan su od povoda za razgovor s prvim čovjekom Instituta »Ordo Iuris«. Dio toga pitanja odnosio se na percepciju važnosti tih izbora i europske politike općenito. Sugovornik je, naime, suočen s tvrdnjama da se domaća politika svaki dan prati preko medija, a ono što se događa na razini Unije općenito je gledano daleko, apstraktno; da je same mehanizme po kojima Unija funkcionira teško proniknuti bez pomoći posrednika i stručnjaka, a mediji se uglavnom »zakače« za ovu ili onu temu bez sustavnoga praćenja; da Europski parlament djeluje poput »raspravljačke i glasačke mašine« te je teško uopće sagledati teme kojima se bavi…
Čudna situacija
»To je«, odgovara Kwasniewski, »tipičan problem u svim europskim zemljama: Europska je unija toliko udaljena od građana zemalja članica da često uopće ne poklanjaju pozornost onomu što se događa u Bruxellesu. No sve veći utjecaj europske politike na svakodnevni život građana stvara čudnu situaciju: usredotočeni smo na unutarnju politiku, na regionalnu politiku, a realno mnoge se odredbe koje se izravno tiču svakodnevnoga života donose upravo u Bruxellesu. Stoga je ovaj pokušaj da se amandmanima još veći dio suvereniteta članica prenese na Uniju prigoda da se građani, biračko tijelo, uvjere da je krajnje vrijeme posvetiti pozornost onomu što se događa na razini Unije jer će se ishod toga procesa odraziti na apsolutno sve segmente svakodnevnoga života: na funkcioniranje naših vrtića, škola, Crkava, svijeta rada, prometa…«
Ključnu ulogu u tom podizanju interesa za europska pitanja uz nevladine organizacije imaju mediji, kojima je zadaća približiti bruxelleski svijet običnomu građaninu. Nije riječ samo o informiranosti, nego o »sudjelovanju u demokraciji«. »Inače će europski projekt postajati sve manje demokratičan: ako nikoga ne zanima što se u Bruxellesu radi, birokrati će raditi što god žele«, kaže Kwasniewski. Interes građana za europska pitanja postupno će dovoditi do još jednoga pozitivnoga učinka: natjerat će institucije EU-a i europske političare da budu bliži ljudima, manje vođeni ideologijama, a više stvarnim problemima i interesima građana.
Drugi dio pitanja odnosio se pobliže na mogući utjecaj izbora na sudbinu spomenutih amandmana te na važnost te teme u predizbornim raspravama. »Snažno vjerujem da su ovi izbori trenutačno najvažniji događaj na europskoj političkoj sceni, ne samo da bi se zaustavili ovakvi neprihvatljivi amandmani na europske ugovore, nego kako bi se oduprlo općenitomu pritisku koji teži stvaranju unitarističke države. Tomu se pritisku treba oduprijeti poglavito na političkoj razini, a Europski je parlament za to najvažnije mjesto. Ipak, amandmanima su u studenom prošle godine zeleno svjetlo za daljnju proceduru dale obje najveće grupacije u EP-u, Europska pučka stranka (EPP) i socijaldemokrati. Silno se nadam da ćemo nakon izbora imati više članova koji će biti skeptičniji prema tomu ideološkomu projektu, iz suverenističkih pokreta koji jačaju diljem Europe, ali možda čak i u redovima EPP-a. Ipak, ne vjerujem da će se nakon izbora politička struktura EP-a toliko promijeniti da bi se zaustavio proces izglasavanja amandmana. Veće nade stoga polažem na nacionalnu razinu, na države članice«, rekao je Kwasniewski.
Odbacivanje u više članica bilo bi dovoljno
Možda je navedene sugovornikove riječi ovdje prikladno upotpuniti informacijom da je na glasovanju o amandmanima u prosincu četvero zastupnika iz redova HDZ-a, premda je stranka članica europskih pučana, glasovalo protiv amandmana, kao i neovisni zastupnici Kolakušić i Sinčić, dok su predstavnici SDP-a i IDS-a poduprli prijedlog.
Budući da najveće nade polaže na nacionalnu razinu, Kwasniewski smatra da je u ovom trenutku najvažnije kod građana razvijati svijest o onome što se događa jer će prije ili kasnije amandmani doći na ratifikaciju u nacionalne parlamente ili će se čak, ovisno o ustavima pojedinih članica, građani o njima izjašnjavati na referendumima. Uza svu političku i medijsku kampanju koju očekuje, vjeruje da bi amandmani mogli biti odbačeni u barem nekoliko članica ili u barem jednoj velikoj članici. To bi moglo biti dovoljno da se na razini Unije stvori politički problem dovoljno velik da se proces zaustavi, smatra Kwasniewski.
Nasilje bez presedana protiv javnih institucija
Premda je pitanje tek neizravno vezano uz pokušaj revizije europskih ugovora, sugovornik se osvrnuo i na stanje u Poljskoj nakon što je vlast krajem prošle godine preuzela lijevoliberalna koalicija koju mediji i u Hrvatskoj vole nazivati »proeuropskom«. »Primjena državnoga nasilja bez presedana protiv javnih institucija, kako bi se preuzelo i kontroliralo«, to su riječi kojima »reforme« nove vlade opisuje Kwasniewski.
»Čak i ako sudovi odluče u korist institucija, vlada prelazi preko tih odluka«, kaže Kwasniewski. Liberalni političari »otvoreno zazivaju koncept takozvane ‘tranzicijske pravde’, koju zastupaju neke transnacionalne organizacije za ljudska prava«. »Ta ih pravda, po njima, ovlašćuje kršiti ustav« pod pretpostavkom, koju su također sami proglasili neospornom činjenicom, da je pravni poredak u prethodnom razdoblju nepovratno narušen. »Ako prihvatimo takvu doktrinu, više nikakva ustavna jamstva ne vrijede. Svaka vlada, u bilo kojoj zemlji, može reći da je ona prethodna kompromitirala pravni poredak te da se radi njegove ponovne uspostave mogu kršiti ustavne odredbe«, upozorava Kwasniewski.
Glede budućnosti kaže: »Čvrsto se nadamo da će to presezanje lijevoliberalne vlade zaustaviti narod, njegova reakcija.« Veliki prosvjedi protiv poteza vlade već su održani u Varšavi »u prosincu, u veljači i u ožujku«, a posebno je istaknuo »dosad neviđenu manifestaciju pokreta za život«, nedavno održani »Hod za život« na kojem se samo u Varšavi okupilo najmanje 50 tisuća ljudi, potaknutih odlukom vlade »da ignorira odluku Ustavnoga suda o pobačaju« te njezinim nametanjem politike koja promiče pobačaj.