NA SPOMEN POGINULIM HRVATSKIM VITEZOVIMA I NA ČAST SVOJ BRAĆI PO ORUŽJU…__________________________________________________
Operacija “Nos Kalik” ili Prvi dio Operacije “Miljevci”!
__________________________________________________
Svakom vojnom analitičaru i vojniku poznato je da je forsiranje rijeke jedna od najtežih i najzahtjevnijih zadaća za koje je potrebno izuzetno dugo vrijeme priprema i planiranja.
U Operaciji “Nos Kalik” forsirane su dvije rijeke, Krka i Čikola što daje posebnu težinu, važnost i značaj samoj Operaciji.
Operacija “Nos Kalik” graniči sa ZDRAVIM RAZUMOM kako Zapovjedništva tako i odabranih VITEZOVA koji su nadljudskim naporima učinili praktički “nemoguću misiju”, tj. oslobađaju Nos Kalik, najvažniji strateški „početni“ položaj za očuvanje kompletne “Skradinske bojišnice”.
Koliki je strateški značaj i važnost “trokuta” Nos Kalik govori i činjenica o bezumnom napadu srbočetničkih formacija i pokušaju ponovnog zauzimanja odmah dan poslije sa velikim pješačko-tenkovskim snagama uz pomoć topništva, ali je napad do večernjih sati uspješno neutraliziran i odbijen odličnom koordinacijom, nesebičnoj požrtvovnosti i hrabrosti HRVATSKIH VITEZOVA koji su i tad znali samo jedno: „Nos Kalik, NE SMIJE PASTI!“
Važnost oslobađanja Nos Kalika vojno i strateški je nemjerljivo, kako za sigurnost “Skradinske bojišnice” tako i kao predradnja za drugi dio oslobađanja Miljevačkog platoa.
Na žalost, tog dana poginuli su dva hrvatska VITEZA: Drago Brnadić i Neno Đirlić – Lunić
Bitka o kojoj se ne piše, ali i bitka koja je zlatnim slovima napisala budućnost!
Najjednostavnije što se može reći jeste: Mini bitka – mega učinak!
HVALA VAM, HRVATSKI VITEZOVI! BLAGOSLOVIO VAS DOBRI BOG!
________________________________________
IZ PERA ZAPOVJEDNIKA DESETINE
( „Objekt Mideno brdo) ili (kako je to proživljeno s moje strane)
01.03.1992.
Na jednom drugom mjestu u kasnim poslijepodnevnim satima na PP stiže nam zapovjednik 4. bojne 113. brigade legendarni „Oskar 01“.
To je već drugi dolazak da nam dođe „Oskar 01“ u samo nekoliko dana.
Odmah sam „posumnjao“…hmmmm… nešto se sprema…nije on prije neki dan stigao na PP i vodio vatru po odabranim ciljevima baš bez veze……. Najvjerojatnije je da nas je prije nekoliko dana došao „provjeriti“ koliko znamo i na što smo sve spremni…..
Dočekali smo ga radosno, malo „proćakulali“ i našalili se. Dao mi je znak glavom da želi popričati sa mnom na samo pa smo „prošetali“ oko PP i udaljili se da nas nitko ne čuje i ni vidi od posade.
Kaže mi: „Strateg, trebaš odraditi jedan „posao“, s „onog starog položaja“……..jel’ ćeš moći?!“
„Naravno! Kakvo je to pitanje!?“ začudio sam se….
Izvadio je „Kodiranu kartu, „Razgovornik“ i dao mi u ruke. Pogledao sam, „snimio situaciju“ i kažem: „Izvršeno!“
(Prešutio sam: „ Vi niste „normalni“, pa to su dvije rijeke!“)( noge su mi se „odsjekle“)
Kaže mi još: „….ni riječi nikom do „početka!“
Kimnuo sam glavom u znak da sam ga itekako razumio, spremio kodiranu kartu i razgovornik ispod jakne i vratili smo se na PP.
Još smo se malo našalili, popričali svi zajedno….i srdačno pozdravili kada je odlazio.
Kako se bližio mrak i noć, a posada je uvijek bila dobro raspoložena i sve zadaće izvršavali i detaljnije od onog što sam tražio od njih, rekao sam im: „Večeras, da vas počastim, možete spavati do mile volje ja preuziman „dežurstvo“ cijelu noć.“ Svi sretni ka’ mala djeca…
Čekao sam i čekao da svi zaspu i kad su pozaspali izvadio sam kodiranu kartu na stol, ravnalo, Tablice gađanja, bilježnicu, kalkulator ……
Odradio sam najveći dio „priprema“ za sutradan, tj. isti dan jer jutro je pred vratima….
02.03.1992.
U 04:15 sati sam probudio jednog po jednog sve po redu i malo jačim glasom zapovjedio:
“ Za 15 minuta SPREMNI za pokret! Vadi top i pokret u 04:30 minuta“
Skočili su kao da kuća gori, mislim da se nikad brže nisu spremili, a da je sve spremno i bez prigovora.
Krenuli smo i stigli na „stari PP“ kasnije poznat (iz IZVEŠTAJA pukovnika Milana Đilasa, komandanta ZnŠTO Severna Dalmacija podnesen na 25. sednici Vlade Republike Srpske Krajine održane 28. i 29.07.1992. u Kninu.) kao „Objekt Mideno brdo“.
Brzo smo iskopali rupe za top ZISS 76 mm, usmjerili ga, pripremili municiju i slijedi čekanje…..
POČELO JE!
Slušamo povremeno pucanje pušaka, dio koji smo slušali preko Motorole koja Točka se „radi“ samo smo podešavali cijev, ali baš na svaku Točku koja je tog trenutka bila aktualna bez da nam je itko kazao i riječi. Čekamo i čekamo, ali sve se odvija „po planu“ i Bogu dragom hvala, još nitko ne traži našu pomoć, što je dobra vijest tj. „dobro“ odvijanje „situacije na terenu“. (A kako i neće kad je jedan od „vođa“ diverzanata iz 1.A satnije 113. šibenske brigade ZNG, legendarni „Naranča“!)
Iskreno, ne sjećam se, ( zbog „rupa“ u glavi) jel’ smo tog dana i ispalili koji projektil.
ODABRANICI koji su isforsirali dvije rijeke i „Krku“ i „Čikolu“ su izvršili svoju Svetu Zadaću „nemoguće misije“ i učinili ju MOGUĆOM! ( Čast je biti „štitonoša“ takvim VITEZOVIMA!)
03.03. 1992.
Jutro, prohladno, ….ali smo SPREMNI da ne kažem i spremniji nego jučer jer nam je poznata srbočetnička „Doktrina ratovanja“, a to znači da je naša zadaća DANAS, a jučer smo bili „Rezerva“ ako nešto „zapne“.
POČELO JE!
Istovremeno smo pozvani preko Motorole za djelovanje sa prvim ispaljenim rafalima. Na crti obrane vode se žestoke borbe …….
Odradili smo nekoliko projektila…… nastala je stanka, … JUNACI obrane Nos Kalika uspješno su odradili zadaću. BRAVO!…prvi pokušaj „povratka“ Nos Kalika bio je neuspješan….stanka….a minute kao usporene prolaze….sat….kao dan dug….
Čekamo, municija spremna i dodatna, jer procjena je da „pravi“ napad tek slijedi…
(NAPOMENA: Zbog strateške važnosti VRO „NOS KALIK“, specifičnosti forsiranja dvije rijeke, TAJNOSTI, …. jedini „topnik“ 113. šibenske brigade koji je „znao“ za akciju oslobađanja jeste moja malenkost, s ponosom ističem) ( HVALA Zapovjedništvu 113. na ukazanoj ČASTI i povjerenju u nas!)( Neka mi oproste zapovjednici kako voda tako i bitnice kao i zap. diviziona što ih nisam smio upoznati sa informacijom!)
Još čekamo…..nešto mi je sumnjivo….nešto je „u zraku“…… BUUUUUMMMM…“zadimi“ prva pored nas…BUUUUUMMMMMM…..lupi druga….. a ne znamo što se događa…pogled mi privuče plamen na ustima cijevi tenka T-55 ….nisam ni uspio viknuti: LEZIIIIIIIIIIIIIII…. BUUUUMMMMMM… doleti baš ta što sam ju „snimio“…. „ZAKLOOOONNNNNN!“ viknem….. i brzo smo svi bili u skloništu, zadihani, šokirani…….samo da nam ne pogode top i municiju…bila mi je prva misao i strah….
(Kroz glavu mi se brzinom munje odvrtio film s Dubravica (Skradinsko zaleđe) kad su nas zasipali plotunima iz minobacača 120 mm i kako su moj zap. Desetine – „Burbon“ i zap. voda – „Whisky“, brojili sekunde između mina i trkom uzvraćali vatru samo da kažu u ime svih nas: „TU SMO!“ …a svi mi ostali drhtimo od straha u skloništu i zbijamo šale na vlastiti račun što od muke što da si podignemo moral…. Stvarno je najlakše biti običan vojnik…)
(trebalo je onda imati „srce ka’ kuća“, a imali su ga i „Burbon“ i „Whisky“ i čast je bila biti uz njih!)
UH, stvarno su nas „razbili“ sa tih nekoliko tenkovskih granata…..Mozak radi 200 na sat…..
Znam da je sad BITI il’ NE BITI, jer ako probiju crtu, momci sa Nos Kalika su u „paklu“…. Imao sam samo jednu šansu….znam da tenkovima ne mogu ništa TF granatama (osim na „sriću“), ali moramo „razbiti“ pješaštvo i razdvojiti ih od tenkova.
Pogledam jednog – oženjen, drugog – oženjen, trećeg – oženjen, četvrtog – oženjen….pogledam svima dragog i najmlađeg među nama Primoštenca (A.J.) – neoženjen….
Nakon nekoliko sekundi „razmišljanja“ kažem: „„Primoštenac“, možeš li mi puniti dok ja radim?“ Ka’ iz topa odgovor: „Mogu!“
…..kažem mu: „Jesi li siguran?“ nisam ni završio pitanje on vikne „SIGURAN!“
„Ovako, sad nas dvojica izlazimo na moj znak, a tko mi iziđe iz skloništa, ubit ću ga!“ viknem ostalima.
Sačekao sam da pukne još jedna i kad je pukla tog trena kažem: „IDEMO!“
Izletili smo iz skloništa kao pomahnitali, ja za top, a „Primoštenac“ puni…..
E, sa’ ćemo se potuć’ pa ‘ko koga!
Nastaje prava „tarapana“, leti jedna za drugom brzinom koja ruši rekorde. „Primoštenac“ puni, a ja „šaram“ s cijevi malo livo – malo desno, malo gori – malo doli …. „Primoštenac puni nevjerojatnom brzinom, prestade tenkovska paljba jer se nije znalo puca li jedan top ili cijela Bitnica…. ludiloooooo….
( Često sam se mislima, kasnije, pokušavao postaviti u „kožu“ četnika zbog ove paljbe….brrrrrr… strah me samog sebe… pa ja bih prvi pobjegao od „ovih luđaka“….ovi su „ludi“ 300 „gradi“. Ovo nisu ljudi, ovo je „stroj koji melje sve pred sobom“.)
( da netko ne pomisli da sam bio „hrabar“, ni govora….uvijek me je bio „strah“…., ali posao se mora odraditi i gotovo).
(Daljina je bila nekih cca 2 500 metara i sad su i četnici itekako osjetili kako je to kad pukne pored njih, između njih, a zvuk ispaljenja ne čuju….).
Nakon što su nas „razbili“, (to treba priznati) i „izbacili“ iz „stroja“, nakon nekoliko minuta preuzeli smo kompletnu inicijativu na crti bojišnice i nastaje pometnja i pomutnja u redovima srbočetničkih snaga i iz „napadne“ formacije prisiljeni su na „obrambenu“ formaciju i povlačenje.
Pozivao sam „na smjene“ ostale u pripremi municije i svega potrebnoga.
( To mi je bila zadnja situacija u kojoj su bespogovorno izvršavali sve zapovijedi. Kako smo ostali još „dugo“ na tom PP na svaku primljenu zapovijed: „Strateg, privuci vatru na sebe!“ poslao bih sve u sklonište… i onda nakon nekoliko minuta su svi redom izišli i odbili mi zapovijed riječima:
„Šefe, ODBIJAMO zapovijed! To više tako ne ide! Ako ćemo se boriti onda ćemo se boriti zajedno, ako ćemo ginuti onda ćemo ginuti zajedno!“, i više me nisu ni pogledavali u tim situacijama ni „obadavali.“
Bio sam ljut „ka’ ris“, ali istovremeno i PONOSAN, svjestan koga imam uz sebe!). Uzalud moja vika i tumačenje da mi nisu svi potrebni izlagati se vatri. Stvarno smo bili „ekipa iz snova“!).
Do večeri tog dana nastavili smo „raditi“ sve po „propisu“ tj. zahtjevima, ……
U samo predvečerje kad se situacija „utišala“, oglasi se Motorola ( Oskar1) (Stara majka) : „Strateg, Točka XY….. brzo“…. Izračun, napunimo….ali me „nešto koči“ i kažem svojim JUNACIMA: „Stani….nešto ne štima!“…. „Bacim oko“ i vidim u daljini nešto kao svjetla farova ….ček malo….pa četnici nisu to još nikad napravili da idu u napad pod svjetlima (sluđen sam, ali ustrajan s pitanjem samom sebi:… a što ako griješim?) …. S Motorole se čuje: „Strateg tuciiii…“ Moji me čudno gledaju, a ja kažem: „ČEKAJ…ne pucaj još dok ja ne kažem!“ Svi smo bili unezvijereni (ja pogotovo, ali me i dalje nešto „koči“)….nakon dugih nekoliko sekundi čekanja s Motorole se čuje vika: „Strateg STANI! Strateg stani! Strateg stani!…. To su UNproforci….“
Sam dragi Bog ih je spasio. Mojim JUNACIMA je laknulo što nismo otvorili vatru kad je tražena, jer da sam pogriješio u procjeni ipak oni ne bi snosili odgovornost već isključivo ja.
Hvala dragom Bogu, sve je dobro prošlo. Nos Kalik je obranjen i učvršćene su pozicije za daljnje napredovanje tj. za drugu fazu VRO „ MILJEVCI“
____________________________________
„Priča“ je posvećena JUNACIMA „Objekta Mideno brdo“, tj. posadi PO desetine ZISS 76 mm koji ni do danas nisu znali što su napravili onda kad je to bilo najpotrebnije! HVALA VAM VITEZOVI!
Kao dodatni „DOKAZ“ prilažem vam citat iz „Izveštaja“, da ZNATE i NE ZABORAVITE, te s PONOSOM se sjetite da ste dali puno više u obrani i oslobađanju RH nego što ste toga i svjesni!
________________________________________________________________
„Izveštaj pukovnika Milana Đilasa, komandanta ZnŠTO Severna Dalmacija podnesen na 25. sednici Vlade Republike Srpske Krajine održane 28. i 29.07.1992. u Kninu.
Na osnovu usmenog naređenja komandanta GŠTO RSK, dostavljamo vam pismenu informaciju o odbrani međurečja r. Krka-r. Čikola, pre, u toku i nakon 21.06.1992. godine.
1.-Odbrana međurečja r. Krka-r. Čikola (Miljevačkog platoa) uspostavljena je od strane 9. Korpusa KoV JNA, nakon čestih upada DTG na pomenuti prostor i posle izvršenog napada i zaposedanja s. Nos Kalik i većeg dela platoa.
– U više navrata preduzete akcije za čišćenje i oslobađanje teritorije u međurečju r. Krka-r. Čikola nisu dale očekivane rezultate jer je prostor dobro kontrolisan vatrom sa objekta Mideno brdo. ………….“
__________________________________________
Poštovani,
02.03.1992. izvršena je operacija koja graniči s ludošću kako zapovjednog kadra tako i bojovnika koji su tu istu „nemoguću misiju pretvoritli u moguću!
Tog dana oslobođeno je selo Nos Kalik (i zaseoci) kao zalog za buduća vremena jer sigurno je da nije bilo VRO“ NOS KALIK“ ne bi bilo ni “Miljevačke oluje“, a tijek rata bio bi sigurno drugačiji i nepovoljniji za RH!
-VIDEO “MILJEVAČKA OLUJA” SJAJNA AKCIJA HV-e MILJEVCI POTUKLA I OTPUHALA SRPSKOG OKUPATORA…
Bilo bi lijepo kad bi objavili istinu iz „pera“ i s mjesta kako sam to osobno doživio i proživio.
S poštovanjem,
Milivoj Lokas – Strateg
