Partizanskih je mirovina gotovo trostruko više nego domobranskih, čiji korisnici ostvaruju pak više godina staža, a za manje iznose. Većinom je riječ o obiteljskim mirovinama koje su naslijedile udovice. To je ukratko situacija u današnjoj Hrvatskoj. Iako se kao najveći problem često navode braniteljske mirovine, one to svakako nisu. Činjenica je da je 11.973 osoba ostvarilo pravo na partizansku mirovinu u razdoblju između 1997. i 2001. godine, dakle upravo u vrijeme kad se postavljalo pitanje porasta broja braniteljskih mirovina, a branitelji su upravo tada – masovno tjerani u mirovinu, i oni koji su mogli i htjeli raditi! Do povećanja korisnika partizanskih mirovina došlo je s 1996. na 1997. godinu, te s 2000. na 2001. godinu. U prvom slučaju je broj korisnika povećan za 6207, a u drugom slučaju za 5766 osoba. Odakle su uskrnsuli svi ti partizani?
Priču o partizanskim mirovinama iznova je 2018. godine aktualizirao i ministar Marko Pavić kada je izjavio da je sporno oko 13.000 mirovina pripadnika narodnooslobodilačke borbe te najavio analizu, odnosno reviziju mirovina prema posebnim propisima. U tom trenutku od spomenutih 11.868 mirovina sudionika NOR-a, čak 9.396 ih je bilo obiteljskih, dakle naslijeđenih. Od toga, primalo ih čak 8.874 žena. Starosnih je bilo svega 2.005, a 467 invalidskih. Ukupno, čak 9.870 žena primalo je tada ove mirovine.
Prema podacima HZMO-a, „partizanske” mirovine je prošle 2022. primalo čak 6.826 korisnika. Prosječna mirovina iznosila 3.051,29 kuna, tada još uvijek aktualnog novca, što je bio trošak od 20,8 milijuna kuna mjesečno, odnosno 250 milijuna kuna godišnje.
Domobranske mirovine primalo je lani 2.749 korisnika te je njihov prosjek iznosio 2.629,61 kunu, što je 7,2 milijuna kuna mjesečno, odnosno 86,7 milijuna kuna godišnje. Kad se zbroje jedni i drugi, godišnji trošak za mirovine Drugog svjetskog rata je malo manji od 337 milijuna kuna.
Tek svaki deseti od tih korisnika doista su borci koji su se borili u Drugom svjetskom ratu, jer je mahom riječ o osobama koje imaju daleko više od 90 godina života. Većina su korisnici obiteljskih mirovina, najčešće supruge i partnerice tih vojnika.
“HZMO nema javno dostupne podatke o dobi tih žena, no javna je tajna da su neke žene formalno udavale za puno starije korisnike takvih mirovina u njihovoj poznoj dobi i tako dobile „u nasljedstvo” njihove boračke obiteljske mirovine. Obiteljske mirovine mogle su se prenositi i na djecu, unučad, pastorčad, ali samo u slučaju da su bili lišeni poslovne sposobnosti” – navodi Igor Knežević iz Sindikata umirovljenika Hrvatske.
Od 6.826 „partizanskih” mirovina njih 5.843 ili 85,6 posto otpada na obiteljske mirovine, 804 ili 11,8 posto na starosne, te 170 ili 2,6 posto na invalidske mirovine. Od 2.749 „domobranskih” mirovina starosnu mirovinu koristi 214 osoba, dakle tek 7,8 posto, invalidsku 46 osoba ili 1,7 posto, a obiteljsku 2.489 osoba ili 90,5 posto.
Domobrani imaju čak 35 godina radnog staža
Korisnici „domobranskih” mirovina iako imaju u prosjeku niže mirovine od „partizanskih” za tristotinjak kuna, imaju puno više skupljenog radnog staža, tako starosni umirovljenici imaju 34 godine i 10 mjeseci, obiteljski 33 godine i 3 mjeseca te invalidski 29 godina. Za usporedbu, prosječan staž svih umirovljenika prema ZOMO iznosi 30 godina i 11 mjeseci” – pojašnjava Knežević u Glasu umirovljenika.
Onima koji su stvarno bili vojnici, vrijeme služenja u vojsci od 1941. do 1945. računano kao staž u dvostrukom trajanju, a domobranima i ustašama i nakon 1945. za vrijeme koje su proveli u zarobljeništvu.
Danas te mirovine ne opterećuju u tolikoj mjeri mirovinski sustav, odnosno državni proračun, jer se u 2021. godini za sve mirovine izdvojilo oko 42,6 milijardi kuna. No, to nije bio slučaj prije 10, 20 ili više godina. Primjerice 1994. godine bilo je 107 tisuća korisnika „partizanskih” mirovina, da bi taj broj pao 2021. godine na manje od sedam tisuća korisnika. Godine 2003. bilo je 30.102 korisnika „domobranskih” mirovina, a danas ih je manje od tri tisuće” – navode iz SUH-a.
Ono što po njima opterećuje proračun su lažirane mirovine, naročito invalidske – a tu je ipak najviše civilnih. No svakako treba spomenuti da RH isplaćuje mirovine i bivšim dužnosnicima SFRJ ako su hrvatski državljani, te onima SRH, nadalje pripadnicima bivše JNA i MUP-a, a sve zajedno ipak predstavlja teret na proračunu – iako se on iz godine u godinu smanjuje. Je li uostalom realno da u 2023. imamo gotovo 7.000 partizanskih mirovina?