Povodom naše korespodencije putem emailova, odlučili smo Vam uputiti ovo otvoreno pismo, a sve u svrhu transparentnosti, kako našeg, jednako tako i vašeg rada i djelovanja u javnom prostoru…Jednako tako, isto ovo javno objavljeno pismo biti će Vam upućeno i e maliom na vašu adresu, što po zakonu o medijima i dokumentima vrijedi kao službeni dokument…
Poštovana gđo Despot,
hvala Vam za opširno i ljubazno pismo, ugodno smo iznenađeni. Pismo je napisano i konkretno i korektno.
Međutim, kada se gleda “dublje”, ipak ste na mnogo načina pristrani. Predlažem(o) Vam da ovu korespondenciju objavimo na BP, jer je poučna za sve nas. Možda ćemo s time svi postati i malo “pametniji” i objektivniji.
Prihvaćamo Vaše ocjene da kad se radi o procjenama, to treba i reći. Naravno, i da treba biti oprezan u odabiru “procjena”. No, što Vi radite – Vi jednim procjenama – suprotstavljate – druge, isto tako, pa i više, upitne “procjene”, a te koje ste odabrali uzimate kao nesporne, kao istinu. Tu se Vi ipak postavljate kao arbitar kojemu ne prijeti opasnost pristranosti. To nije korektan postupak ni znanstveno niti politički (ljudski).
Vjerujemo da se možemo suglasiti u sljedećem:
- Da naš dijalog, i svaki drugi, treba voditi u duhu tolerancije i prijateljstva, za što je primjer ovo Vaše pismo (neka Vam ta ocjena bude važan kompliment).
- Teme žrtava II. svjetskoga rata delikatne su i u raspravi o njima trebamo svi biti i oprezni i pošteni.
U tom smislu smatramo nekorektnim da Vi, jednostavno i bez riječi, blokirate ičije tekstove. Umjesto toga, te bi izvore (portale) trebali opomenuti i upustiti se u pristojnu raspravu koja bi na tom (i/ili Vašem) portalu trebala biti objavljena. To bi bilo korisno za sve, a Vas bi prikazalo u svjetlu jedne poželjne društvene kontrole, koja ne sudi nego pomaže da se stvari raščiste a ne arbitrira, niti cenzurira. Vi se nikako ne smijete (kao ni bilo tko drugi!) postaviti kao cenzori, nego kao posrednici društvenog dijaloga koji je vrlo, vrlo važan, tužan i delikatan.
- Kratko rečeno: kao što ne smije suditi nitko, ne smijete suditi ni Vi.
- Krajnji kriterij “istine” do koje kao pošteni ljudi možemo doći jest poštovanje dokaza. Dokaz mora biti pouzdan, mora mu se znati (potpis) izvor i mora se ispravno tumačiti. Samo u tumačenju možemo imati (pristojna) nesuglasja, ali o pouzdanosti dokaza ne smije biti spora.
- Posebno Vi morate biti oprezni i pristojni (oprezni niste, a pristojni jeste u odnosu na nas) jer je u vrijeme komunističke vlasti, sve do danas, kao službeno i nesporno objavljeno bezbroj – laži! Danas dokazanih laži!
Primjerice, laž o 700.000 žrtava Jasenovca nikad nije bila osuđena od strane organizacija poput Vaše, a pitamo se i jeste li ikad takve stvari blokirali. Također – trebate li blokirati portale (izvore) i autore za koje se dokaže da su lagali. Uzmimo primjer Ive Goldsteina, koji je javno (i bijesno) tvrdio da na Bleiburgu nisu ubijane žene, iako je znao za fotografije djevojačke kose iz Hude jame i za jedinu identificiranu žrtvu – koja je bila žena. Bilo bi logično da ga Vaša organizacija pozove na red i blokira njegove tekstova – kao što ste učinili s našim.
Mogli bismo navesti mnogo ovakvih primjera, ali navest ćemo samo još jedan, jer očekujemo da o svemu, kao što smo predložili, razgovaramo pristojno i javno. Radi se o popisu Javne ustanove Spomen park Jasenovac (JUSP). Vi taj broj uzimate kao nesporan, a na to nemate pravo. Kao što smo rekli, Vi niste ni revenzent ni suda ni znanstveni autoritet. Drugo – draga gospođo (molim odgovorite nam na ovo!) brojevi JUSP-a dokazano su bezvrijedni, dakle izmišljeni. Samo radovi profesora Koića i Banića to nedvojbeno dokazuju! A ako se već bavite arbitriranjem, i to ovako pristojno kako nama pišete, onda sigurno znate, ili morate znati, analize koje su dokazale da je popis JUSP bezvrijeda, da ne kažemo izmišljen.
I tako dalje.
Voljeli bismo da nam odgovorite, jednako pristojno kao prvi put.
I svakako inzistiramo da budete oprezni, držeći na umu da baratate tuđim podatcima i da se ne možete postaviti kao sudci. Ali – da, ako se postavite kao medijator tih (i drugih) rasprava u javnosti, pomoći ćete svima i u mnogim stvarima, a sebe ne ćete oslikavati kao komunističku policiju za “verbalni delikt”. Jer Vi to niste i ne smijete biti. Toga smo se naživjeli. To mrzimo. Takvi postupci stvaraju zlu krv. Zato nam je drago a smo počeli nesporazumom, ali da je Vaše pismo otvorilo mogućnost dijaloga, pa dakle i nekih rješenja. I pomirenja. Mi, naime, vjerujemo u pomirenje. Ali ono se može dogoditi samo na osnovi konsenzusa o istini. A to se ne postiže cenzurom, nego dijalogom i – nadasve – analizom dokaza i suradnjom.