Svake godine na Spomen – području Crni potok tradicionalno se održava komemoracija kojom se obilježava tragedija i zločin koji su se dogodili u lipnju 1945. kada su jedinice jugoslavenske vojske ubile, prema službenoj brojci, 1600 zarobljenih vojnika i civila u Našicama i okolici, piše našice.hr.
Strašan je to zločin koji je pogodio mali slavonski gradić Našice, nakon završetka rata i polaganja oružja. O tom zločinu se dugo nije smjelo javno pričati u Našicama i Slavoniji, u vrijeme komunističkog zločinačkog režima Titove Jugoslavije. Zato je zadaća svih generacija da smo dužni promicati hrvatsku povijest, pričati istinu djeci i mladeži o Drugom svjetskom ratu, pričati istinu o Domovinskom ratu.
Partizanski poslijeratni zločini u Crnom potoku kod Našica u lipnju 1945. godine počinile su jedinice Korpusa narodne odbrane Jugoslavije (KNOJ) i jedinice Jugoslavenske armije iz 17. krajiške brigade. Na ovaj su šumski predjel dovođeni su žicom vezani i iznemogli civili i vojnici, sudionici Križnoga puta, kao i civili iz našičkog područja.
Svjedočanstva govore o mnogo raspadajućih ljudskih tjelesa jer su žrtve bile pokrivene samo granjem s malo zemlje te da su divlje šumske životinje raznosile dijelove lešina. Područje je bilo prepuno osobnih predmeta žrtava kao što su sličice, molitvenici, dokumenti.
Svjedočanstva također otkrivaju da se Crni potok za kišnih dana pretvarao u krvavi potok. Tajnu ovoga najtežega zločina u povijesti našičkog kraja komunistička vlast pokušala je očuvati strogom zabranom pristupa na to područje i tek nakon promjene vlasti početkom devedesetih godina izgrađeno je spomen obilježje. O komunističkim zločinima u našičkom kraju Đuro Mikašek napisao je knjigu “Našička spomenica žrtvama komunizma”.
Navodimo dijelove govora s jedne od komemoracija gospodina Željka Tomića, tadašnjeg predsjednika našičkog ogranka Udruge Hrvatski domobran:
Prošlo je 70 godine od tragičnih lipanjskih noći 1945. godine, kada je ovdje nakon strašnog križnog puta od Bleiburga, svoju golgotu i smrt mržnjom osvetnika našlo mnoštvo hrvatskih mladića i muževa. Njih je pratila vojska zvana Narodnooslobodilačka, koja nije poštivala međunarodne norme, nije poštivala ljudsko dostojanstvo ni pravo na život.
Ta tzv. Narodnooslobodilačka vojska, dovodila je ovdje u nekoliko navrata po više stotina zarobljenika te ih masakrirala. Zločin je sustavno zataškavan. Sve se je odvijalo pred vojnim vlastima kotara Našice kao i zapovjedništvom partizanskih zapovjednika, mnogi Našičani sigurno znaju koji su to ljudi bili.
Tada je ova predivna šuma odjekivala pucnjima pušaka i strojnica, odjekivala je beznadnim jaucima ranjenih i umirućih. Oni su bili dotučeni, sjekirama i kundacima, vilama i noževima, od lokalnog srpskog stanovništva. Spomenuti alat civilnih pomoćnika ubijanja pronađen je na ovom mjestu, a koji su to civilni pomoćnici bili, dobro je znano svima nama.
Prošlo je 70 godine od tragičnih lipanjskih noći 1945. godine, kada je ovdje nakon strašnog križnog puta od Bleiburga, svoju golgotu i smrt mržnjom osvetnika našlo mnoštvo hrvatskih mladića i muževa. Njih je pratila vojska zvana Narodnooslobodilačka, koja nije poštivala međunarodne norme, nije poštivala ljudsko dostojanstvo ni pravo na život.
Ta tzv. Narodnooslobodilačka vojska, dovodila je ovdje u nekoliko navrata po više stotina zarobljenika te ih masakrirala. Zločin je sustavno zataškavan. Sve se je odvijalo pred vojnim vlastima kotara Našice kao i zapovjedništvom partizanskih zapovjednika, mnogi Našičani sigurno znaju koji su to ljudi bili.
Tada je ova predivna šuma odjekivala pucnjima pušaka i strojnica, odjekivala je beznadnim jaucima ranjenih i umirućih. Oni su bili dotučeni, sjekirama i kundacima, vilama i noževima, od lokalnog srpskog stanovništva. Spomenuti alat civilnih pomoćnika ubijanja pronađen je na ovom mjestu, a koji su to civilni pomoćnici bili, dobro je znano svima nama.
Možda će državni vrh napokon prihvatiti riječi dr. Andrije Hebranga ‘najveći zločin u miru, najveći pokolj civila u mirnodopskoj Europi napravili su komunisti i njihovi krvnici na čelu s njihovim maršalom Josipom Brozom Titom’.
Mi ne težimo za osvetom i suđenjima, nego želimo istinu i osudu onih koji su ova nedjela počinili. Ako je komunistička pobjeda 1945. bilo oslobođenje kako to da je tu državu – monstruma trebalo nakon 45 godina rušiti i ponovno zaliti krvlju hrvatskih sinova? Zar nisu glavni pokretači agresije na Hrvatsku 1991. godine bili upravo Titovi generali i njihovi učenici?