Subota, 30. studenoga 2024.

Ne pitaj što Domovina može učiniti za tebe, nego što ti možeš učiniti za Domovinu

Pavković: „Besmrtni“ više ne žele „stare“ akademike…Nakon smrti druga Tita nitko u HAZU nije primljen za počasnog člana! Zašto, zbog čega?

Stječe se dojam da se većina članova Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU) već odavno uvukla u mišje rupe. Relativno ih nema puno u javnosti, ali da „ništa“ ne rade ipak ne stoji. Njihove radne i ine teme uglavnom su daleka prošlost (svaka čast izuzecima), ali na to bi  isto tako trebalo reći da su to manje-više već sto puta „prožvakani“ znanstveni i ini radovi, pa možda i stog razlog ne zaokupljaju pažnju koju zaslužuju…

Od akademika se očekuje da se javljaju i o suvremenim povijesnim, političkim, kulturnim, prosvjetnim i sličnim temama, da pišu i objavljuju radove o stvaranju hrvatske države, poglavito o hrvatskom obrambenom Domovinskome ratu… Nigdje primjerice nismo čitali koliko je akademika sudjelovalo (i na koje načine) u stvaranju hrvatske države… Od tih ljudi očekivali smo da će se javljati i oko rasvjetljavanja istine o ustaškom logoru Jasenovac, ali to kraj njih prolazi kao voda ispod mosta.

Nu, neki od njih, poput akademika Josipa Pečarića, svako malo nailaze na pohvale i kritike za svoje radove. Pečarić, primjerice, objavljuje knjige i drži predavanja baš o suvremenim temama, od Thompsona do Jasenovca (u svojim kritikama ne štedi ni HAZU.). Većina akademika na njega nažalost gleda kao na „estradnog zabavljača“, pa bi ga možebitno najradije i „najurili“ iz svojih redova, samo da mogu.

Slično je i sa velikim hrvatskim književnikom Ivanom Aralicom i još nekima.

Predsjednik ove institucije Velimir Neidhardt ovih je dana najavio i značajne promjene u članstvu. Naime, veli on, u želji da svojim primjerom pokažu da su drugačiji, u ovom za njih izbornom razdoblju, „nitko stariji od 70 godina više neće moći postati član HAZU“. Također je dodao da „nitko od članova suradnika stariji od 48 godina neće biti primljen u suradničko članstvo“!

Znači (da malo karikiramo, iako se nikad ne zna) onaj tko će danas-sutra primiti i Nobelovu nagradu za svoj rad, ako će biti stariji od 7o godina jedino se može učlaniti u „pjevačko društvo“, jer i za takve će vrata HAZU biti zatvorena!?

Primjer ovoj „revolucionarnoj tezi“  prvi je trebao dati baš sam njihov predsjednik. Naime, njemu je danas 76 godina i svoje mjesto trebao je odmah prepustiti nekom mlađem, jer vrlo lako bi se moglo dogoditi da će primiti mlade, a oni se, pretpostavljamo, već u startu neće slagati s idejama i planovima „starosjedioca“ koji svoje fotelje  čuvaju kao drago kamenje.

Većina naših akademika, nažalost, tek su samo „mrtvo slovo na papiru“. Imaju iznimno „slab“ utjecaj u društvu, a kad bi napravili anketu, poglavito među mladima, s pitanjem: „Možete li nabrojiti barem  pet hrvatskih akademika?“ malo je onih koji bi točno odgovorili.

Jednom riječju, HAZU se treba otvoriti prema narodu i javnosti, a ne da se većina  ponaša kao  „besmrtni“ i „nedodirljivi“ ili pak kao da su „voštane figure“.

Zanimljivo je također da je to jedna od (naj)većih kulturnih institucija koja u svojim redovima  od „počasnih članova“ ima samo mrtve akademike, na čelu s Josipom Brozom Titom.

Nakon smrti druga Tita nitko u HAZU nije primljen za počasnog člana! Zašto, zbog čega?

Inače, izvan Hrvatske živi i radi veliki broj intelektualaca, koji su članovi i sličnih europskih i svjetskih akademija, ali za većinu „nitko“ i ne zna, ili bolje rečeno „neće ni znati“, pa ih i ne zovu u ovu instituciju, čak ni za suradnike ili dopisne članove.

U vrijeme bivše, propale države najviše članova HAZU (tada se zvala JAZU) došlo je iz redova „partizanskih odreda“ ili jakih komunističkih institucija, dok danas hrvatski branitelji i Junaci Domovinskoga rata jedino se mogu slikati pred njihovim vratima!

Da, i još nešto. Pogledajte malo službene životopise njihovih članova. Rijetko u kojem piše da je  netko od njih bio član Partije ili da je imao neku važnu ulogu u komunističkom sustavu, a za nikoga da je surađivao s Udbom.

„Svi“ su (svaka čast izuzecima) bili hrvatski domoljubi, nacionalisti ili pak „borci za sve što hrvatski diše“!

Autor / Mladen Pavković

** Stavovi i mišljenja iznesena u kolumnama i komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva Braniteljskog portala  već isključivo mišljenje i stavove njihovih autora** 

 

Najnovije

Kandidati za predsjednika danas započinju s prikupljanjem potpisa, Jonjić objavio mjesta gdje će se prikupljati potpisi

Kandidati za predsjednika Republike Hrvatske danas započinju s prikupljanjem potpisa za sudjelovanje u izbornoj utrci 29. prosinca. U idućih 12 dana moraju prikupiti 10.000...

Godišnjica smrti generala Praljka: ‘Nijednu minutu nije želio živjeti kao ratni zločinac, jer to nije niti bio’

29.studenog 2017. godine žalbeno vijeće Haškog suda izreklo je pravomoćnu nepravednu presudu šestorici bosanskohercegovačkih Hrvata, optuženih za zločine nad muslimanima u BiH 1993-1994, potvrdivši...

Biblijska poruka 29. 11. 2024. i tumačenje fra Tomislava Pervana: Blagdan Svih svetih franjevačkog reda

Mk 10, 17-21   I dok je izlazio na put, dotrči netko, klekne preda nj pa ga upita: »Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim...

Anušić: ‘Rusiji ne možemo ništa, Mađarska je opasna poput Srbije, a što mi radimo? Trošimo milijarde na robotaksije i maslačke!‘

"Posljednjih dvadeset godina politike Europske unije u potpunosti je promašeno. Vodstvo EU provodilo je ružičastu politiku kojoj su svi dobronamjerni, svi su dobrodošli. (...)...

Biblijska poruka 28. 11. 2024. i tumačenje fra Tomislava Pervana: Kad se sve urušava…

Lk 21, 20-28   Reče Isus svojim učenicima: »Kad ugledate da vojska opkoljuje Jeruzalem, tada znajte: približilo se njegovo opustošenje. Koji se tada zateknu u Judeji,...