Sve ono što Milorad Pupovac osmisli njegova se nevjenčana supruga Slavica Lukić odmah potrudi da se to i objavi. Ne tvrdimo, ali takav se, naime, stječe dojam…
Tako je u Jutarnjem listu (10.8.2019.) dotična objavila veliki intervju s Krunoslavom Fehirom, „krunskim svjedokom“ na suđenju Branimiru Glavašu za ratne zločine pod nazivom „Nisam svjedočio zbog osvete ili radi politike. Osjetio sam olakšanje…“., što nije ništa drugo nego još jedan pritisak na sud.
Naime, kad ga gospođa pita: Što se točno događalo te večeri 31. kolovoza 1991. , kad ste pucali u zatočenog civila Čedomira Vučkovića, Fehir odgovara:
- „Taj dan sam bio na straži pred garažama sa Zvonkom Biljušem. Vidio sam da je pripadnik čete Zoran Brekalo (danas pokojni) to popodne u bijelom Yugu, koji je na vjetrobranskom staklu imao oznake naše postrojbe, dovezao dvojicu civila. Tek kasnije sam saznao njihova imena. Rečeno je da su to teroristi. Brekalo je tijekom popodneva više puta ulazio u garaže i tjerao ih da piju kiselinu iz akumulatora koji su se nalazili u garažama. I ja sam s njim ulazio u garažu. Tijekom večeri sam , međutim, bio ostavljen sam na stražarskom mjestu pred garažama, jer je Zvonko Biljuš, koji je stražario sa mnom, bolovao od astme i u jednom trenutku je dobio napad i srušio se. Uspaničio sam se, zvao sam nekog da mu pomogne i njega su odveli. Vjerojatno su zaboravili da sam ja na stražarskom mjestu ostao sam i onda se dogodilo to što se dogodilo. U jednom trenutku čovjek je krenuo lupati po vratima garaže, provalio je van i krenuo prema meni. Ispalio sam više hitaca u njega. Nisam u tom trenutku znao ni koliko sam ih ispalio niti koliko ih je pogodilo“- svjedoči Fehir.
Dakle, ako smo dobro razumjeli, zatočenike su u popodnevnim satima više puta (!) tjerali da piju kiselinu iz akumulatora. Nu u večernjim satima dogodilo se čudo nad čudima. Jedan od tih koji je cijelo popodne pio kiselinu uspio se dići, lupati, razvaliti zaključana vrata, krenuti prema „krunskom svjedoku“, a ovaj je tada u njega ispalio više hitaca…!?
E, da su čovjeka „cijelo popodne“ tjerali da pije recimo rakiju, je li bi bilo moguće da taj navečer napravi ono što je napravio ovaj koji je navodno pio kiselinu iz akumulatora?
Ili, jesu li ljudi iz Osijeka, gdje se to u vrijeme Domovinskog rata dogodilo, toliko otporni da im ni akumulatorska kiselina ne može ništa?
Sva je sreća da je „krunski svjedok“ imao oružje, jer bi ga ovaj u kojeg su navodno „nalijevali“ kiselinu – ubio, ili bi pak pobjegao!
Ovo svjedočenje uistinu zvuči nestvarno, ili je pak nevjenčana supruga Pupovca to možebitno krivo prenijela, da „zavara“ sud i javnost?
Što o tome kažu sudski vještaci?
Fehirova priča u „režiji“ Slavice Lukić prava je poslastica i za zdravstvene djelatnike, koji bi se nakon ovoga morali pozabaviti činjenicom –koliko čovjek može popiti akumulatorske kiseline, a koliko rakije, pa da ne bude „pijan“?
Međutim, treba se podsjetiti da se Ivo Sanader u to vrijeme aktivno uključio u progon hrvatskog generala i Junaka Domovinskog rata Branimira Glavaša. Kao dokaz o planiranom političkom progonu generala Glavaša-kako je pisao Hrvatski fokus- razgovarali su 4. veljače 2004 godine u Washingtonu (godinu dana prije Glavaševa uhićenja!) čelnik velikosrpske zajednice u RH dr. Milorad Pupovac, u ulozi predsjednika za međuparlamentarnu suradnju Hrvatskog sabora i Charles English, tada direktor Odjela za južnu i srednju Europu State Departmenta. Dokument koji to potvrđuje je „bilješka“ Veleposlanstva RH u SAD. Sve su to činjenice koje dokazuju da je Pupovac bio Sanaderov ideološki suradnik i provoditelj antihrvatske politike, odnosno da se Glavašu „pakovalo“ još u vrijeme kad je bio aktivni član HDZ-a!
Autor / Mladen Pavković
** Stavovi i mišljenja iznesena u kolumnama i komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva Braniteljskog portala već isključivo mišljenje i stavove njihovih autora**