Jedan od najvećih Junaka hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata Marko Babić rođen je u Vukovaru 16. veljače 1965., a umro 5. srpnja 2007. u Zagrebu. Sahranjen je na vukovarskom Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskoga rata, odmah do posljednjeg počivališta svojeg ratnog zapovjednika, legendarnog Blage Zadre.
Nu, zahvaljujući Savjetu za branitelje vukovarskog gradonačelnika, Babić će prema svemu sudeći tek ove godine dobiti neki značajniji spomen. Po njegovu časnom i poštenom imenu navodno će za obljetnicu njegove smrti jedna tamošnja škola nositi njegovo ime.
Dosad, da čovjek ne povjeruje, ni jedna ulica ili trg, ni bilo što drugo ne zove se po njemu!
Čak i djeca u školi više znaju o Boški Buhi nego o ovom skromnom, neponovljivom, velikom i neustrašivom ratniku koji im je donio slobodu.
Sramno da sramnije ne može biti!
Uz to, Marko Babić, koji je u vrijeme rata sam uništio najmanje 14 srpskih tenkova i time spasio veliki broj nevinih života, ima tek nekoliko odličja, za razliku od bivšeg žalosnog ministra branitelja Predraga Freda Matića, kojeg je Stjepan Mesić odlikovao i za „teško ranjavanje“, što je ovaj uzeo i, poput purana, „zataknuo“ na kaput, iako o nešto takvome, barem kod ovog, neki kažu navodnog „dezertera“, nema ni riječi.
Na inicijativu moje malenkosti, Udruge proizašle iz Domovinskog rata dodijelile su mu, posthumno, 5. srpnja 2012. u Vukovaru priznanje Junak hrvatskog Domovinskoga rata, nadajući se da će to biti poticaj i drugima da mu odaju zasluženo priznanje. Ali, to se, ipak, na žalost nije dogodilo, iako je Babić iznimno cijenjen među istinskim hrvatskim braniteljima.
Osim toga, podsjetili bi i Hrvatski generalski zbor, kojeg predvodi Pavao Miljavac, da ako je tko zaslužio čin generala u hrvatskom obrambenom Domovinskome ratu, onda je to i Marko Babić te da bi ta udruga ubuduće više trebala posvetiti pažnje takvim i sličnim junacima, a ne da ih prešućuje i na određeni način – marginalizira.
Predlažemo (opet) Vrhovnoj zapovjednici Oružanih snaga RH i predsjednici Republike Kolindi Grabar – Kitarović da ga još ove godine u povodu obljetnice njegove smrti proglasi generalom!
Ovaj Junak Domovinskoga rata izgubio je i svoje roditelje. Zaslužan je i za snimanje dokum se da će to biti poticaj i drugima da mu odaju zasluženo priznanje. Ali, to se, ipak, na žalost nije dogodilo, iako je Babić iznimno cijenjen među istinskim hrvatskim braniteljima.
Osim toga, podsjetili bi i Hrvatski generalski zbor, kojeg predvodi Pavao Miljavac, da ako je tko zaslužio čin generala u hrvatskom obrambenom Domovinskome ratu, onda je to i Marko Babić te da bi ta udruga ubuduće više trebala posvetiti pažnje takvim i sličnim junacima, a ne da ih prešućuje i na određeni način – marginalizira.
Predlažemo (opet) Vrhovnoj zapovjednici Oružanih snaga RH i predsjednici Republike Kolindi Grabar – Kitarović da ga još ove godine u povodu obljetnice njegove smrti proglasi generalom!
Ovaj Junak Domovinskoga rata izgubio je i svoje roditelje. Zaslužan je i za snimanje dokumentarnih filmova o ratu u Vukovaru. Nikada ništa nije tražio, a na žalost ni dobio.
Ne, to ne može tako!
Sve u svemu, dragi Marko, sretan ti rođendan!
Mladen Pavković,
predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)