Može li jedan čovjek, pa zvao se on i Milorad Pupovac, svako malo unijeti razdor i nemir svojim jadnim, žalosnim, klevetničkim, nacionalističkim i sličnim izjavama među građane Hrvatske, a poglavito među one koji su branili i obranili hrvatsku državu?…
Ovaj čovjek, kojeg neki nazivaju i Srbin po zanimanju, ovih je dana blatio hrvatsku državu i njezine građane i u medijima BiH, pa je tako među ostalim bez ikakvog razloga povezivao sadašnju Republiku Hrvatsku i NDH, rekao da aktualna predsjednica Republike pogoršava situaciju, da se dodvorava rehabilitaciji ustaškog pokreta, da je naša država faktor nestabilnosti na prostorima bivše Jugoslavije, a optužio je i Katoličku crkvu, itd. i tako redom.
Taj i takav „mutivrana“ to ne može i ne smije raditi bez dozvole Beograda i Banja Luke, jer kad mu oni daju znak ovaj notorni politikant kreće u obračun sa svime što hrvatski diše.
Međutim, kako su njegove 3 ruke zasad potrebne hrvatskoj Vladi oni „zažmire“ na te i slične njegove provokacije. To i možemo shvatiti, ali zašto na sve to što radi ovaj politički šarlatan šuti Uskok i DORH, tim prije jer je tu riječ o mržnji i kleveti?
Nu, u svezi ovog, ipak nas brine nešto drugo, a to je – hrvatska šutnja, osobito tzv. hrvatskih intelektualaca. Stječe se dojam kao da se svaki puta kod tih i takvih „ekscesa i incidenata“ sakriju u mišje rupe, pa šute očekujući da će ih zbog toga netko i nagraditi, kao u vrijeme komunizma.
Što se ne javljaju recimo članovi Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU)? Kraj njih (svaka čast iznimkama poput akademika Pečarića) suvremena hrvatska povijest prolazi kao voda ispod mosta. Šute i čuvaju svoje pozicije. Eto, u ovom trenutku već stoti puta raspravljaju o Bašćanskoj ploči i o Hrvatskoj u 17. ili 18. stoljeću, o seljačkoj buni 1573., Zrinskom i Frankopanu… Ako tako nastave, veliko je pitanja hoće li i kada stići i do 2o., odnosno 21. stoljeća, bez obzira što su „besmrtni“.
A o svemu onome što se danas događa na političkom planu šuti i većina profesora i doktora raznih fakulteta, tzv. „poštena inteligencija“. U njihovo ime, kao njihovi glasnogovornici, besramno se javljaju nekakvi puhovski, ili bivši udbaši, koji i danas obnašaju najviše funkcije od prosvjete do gospodarstva.
Komunistički povjesničari također su na iznimnoj cijeni. Otvoreni su im mnogi mediji, uključujući i HRT. Svojim „glupim“ raspravama neprestano nas vraćaju u jednoumlje.
Tzv. „poštena inteligencija“ kao da ima strah od govorenja istine.
I sve dok je tako, „carevi“ će i dalje biti nekakvi pupovci, koji i u današnjoj Hrvatskoj predstavljaju poslušnost i sluganstvo.
Naime, kako se stječe dojam oni su nažalost „najpoželjnije i najveće vrijednost“, koji (da ti pamet stane) kao malo tko u ovoj državi uživaju u plodovima svojeg za vječnost neupitnog i nepobitnog rada.
Stoga, kako bilo da bilo, živjela hrvatska inteligencija na čelu s HAZU, Društvima književnika, Leksikografskim zavodima, fakultetima… s hrvatskim flasterom preko hrvatskih usta!
Mladen Pavković
** Stavovi i mišljenja iznesena u kolumnama i komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva Braniteljskog portala već isključivo mišljenje i stavove njihovih autora**